Niko ne brine o srpskim udruženjima u Makedoniji

Predsednik Srbije Boris Tadić razgovorao je nedavno u Beogradu sa predstavnicima Srba koji žive u zemljama balkanskog regiona. Tom prilikom bilo je reči o odluci Saveta Evrope da se Srbiji dodeli status kandidata, kao i o tome u kom pravcu se kreće dijalog između Beograda i Prištine. Sastanku u Beogradu prisustvovao je i Milutin Stančić, predsednik srpskog Kulturno-informativnog centra „Spona“ u Republici Makedoniji, koji je istakao da ovoga puta nije stigao da izvesti predsednika Tadića o teškoj situaciji u kojoj se odvija rad udruženja srpske manjine u Makedoniji. Delatnost Kulturnog centra Spona u Skoplju je dovedena u pitanje, pre svega zbog nedostatka novca za finansiranje zakupnine prostora, a nedostaje i nastavni kadar za realizaciju nastave na srpskom jeziku, rekao je za Međunarodni radio Srbija Milutin Stančić.

Koliko je makedonska država zainteresovana da rešava ovaj problem. Ona ima određene obaveze prema manjinama i trebalo bi da za njihove potrebe izdvaja određena sredstva?

Makedonija se nažalost ne ponaša prema srpskoj manjini kao što je to slučaj u Mađarskoj ili Rumuniji. Makedonija čak ne poštuje ni princip reciprociteta, da izdvoji makar onoliko sredstava koliko se u Srbiji obezbeđuje za fukcionisanje makedonske manjine. Za rad srpskih udruženja u Makedoniji se izdvaja gotovo ništa ili veoma malo sredstava.To pitanje ovde i dalje ostaje otvoreno i pored dobrih bilateralnih odnosa između Makedonije i Srbije.

Šta su najveći problemi kada je reč o delovanju srpskih udruženja u Makedoniji?

Pre svega, ugrožen je rad srpskog „Kulturnog centra Spona“ u Skoplju, zbog nedostatka novca za zakupninu prostora. Visoku cenu zakupa ne mogu da finansiraju resorna ministarstava kulture i dijaspore iz Srbije, a bez tog prostora aktivnosti „Spone“ morale bi biti redukovane i svedene eventualno na organizovanje nastave srpskog jezika. Tako bi jedan važan posao koji „Spona“ obavlja poslednje dve godine, a to je organizovanje redovnih književnih radionica, izložbe umetnika Srba iz Makedonije i predavanja, zbog nedostatka novca bio doveden u pitanje. Time bi bila naneta velika šteta aktivnostima “ Spone“, koja stekla uslove da postane kulturni centar Srba u Makedoniji, jedinstven u regionu. Ovde se takođe izdaje časopis na srpskom jeziku SLOVO, jedini u Makedoniji i uređuje internet portal koji zadovoljava kriterijume jedne agencije. Takođe smo potpisali protokol o saradnji sa Međunarodnim radijom Srbija koji bi trebalo da omogući još bolju informisanost Srba u Makedoniji.

U makedonskom Parlamentu prisutna su dva delegata, predstavnika Srba u Makedoniji. Koliko oni mogu da pomognu da se poboljša finasniranje aktivnosti srpske manjine u toj zemlji?

Oni ne mogu ili neće da pomognu. Jedan od njih je Ivan Stoiljković iz Demokratske partije Srba u Makedoniji, predstavnik vlasti, dok je drugi poslanik Dragiša Miletić iz Srpske napredne stranke i on zastupa interese opozicije u Makedoniji. Oni svakako iniciraju određena poslanička pitanja, ali ona suštinski nemaju nikakav značaj za rešavanje problema srpske manjine. Takođe, nema jedinstva među malobrojnim Srbima koji su ostali u Makedoniji.

Šta mislite da preuzmete dalje, s obzirom na tako tešku situaciju?

Kulturno-informativni centar „Spona“ će pokušati da nastavi sa obavljenjem svojih aktivnosti i zacrtanih ciljeva. Naravno, mnogo toga zavisi od prostora i sredstava za njegovo održavanje u budućnosti. Najverovatnije će „Kulturni centar Spona“, koji je trenutno smešten u centru Skoplja morati da se zameni manjim prostorom na drugoj lokaciji . Nažalost, još je neizvesno da li ćemo se fokusirati samo na informisanje i organizovanje časova srpskog jezika u selima Rečica kod Kumanova u Kučevište u Skopskoj Crnoj Gori, gde živi većinsko srpsko stanovništvo ili će biti mogućnosti za još neke aktivnosti. Stalo nam je takođe da se i u Skoplju organizuje učenje srpskog jezika, jer ovde pripadnici srpske nacionalnosti sve menje znaju maternji jezik. Jedna od ideja je da se nastava organizuje u nekom privatnom centru za strane jezike.

Autor Olivera Milovanović