MINI KONFERENCIJA I EDICIJA O PROŠLOSTI SRBA U BARANjI

MINI KONFERENCIJA I EDICIJA O PROŠLOSTI SRBA U BARANjI

Osvetljavanje optacije i promocija 1. broja Baranjskih srpskih svesaka u Pečuju

„Nema naroda bez dijaspore, bilo političke, ekonomske, kulturne, ili prosto avanturističke. Planske ili stihijske, nabolje ili nagore. Imenuju se talasima – prvi, drugi, treći… I svaki je po nečemu osoben, drži na okupu mnoštvo sudbina i priča. Jednu nam je ispričao Miloš Crnjanski, kad nacion slepo sledi svoj, u mnogome nametnuti mu imidž.

Slavni militari, koji ne pristaju da potezom guščijeg pera budu suspendovani, odlaze pod skut drugog cara (tačnije carice) i bivaju podvrgnuti podsmehu. (….) Mogućnost slobodnog izbora prilikom emigracije veoma je bitna. čini se da je tako u duši još mnogo strašnije, jer ima mesta i za savest, što kod prisilnog proterivanja nije slučaj ( tada se čovek miri sa sudbinom, i tu je obično drugi kriv…). Optacija srpskog življa nakon Prvog svetskog rata bila je i više od izbora, bilo je to željno, žuđeno stavljanje na stranu vekovečnog nacionalnog sna i plemenskog mita. A gde je mit, tu je i manipulacija, tu je i surovo demitologizovanje.” – bile su reči Draginje Ramadanski prilikom predstavljanja knjige Dragomira Dujmova „Voz savesti” u Senti, 3. februara tekuće godine.
O surovoj stvarnosti, koja se zbila a zove se optacija Srba u Baranji, današnji naraštaji malo što znaju. Prošlo je osamdeset i nešto godina od tragičnih zbivanja po srpskom narodu nakon kojih je u brojčanosti Srba u mađarskom delu Baranje ostala pustoš. I šačica Srba koja se ne da, bori se za svoj opstanak, kulturu, jezik, veru. Za svoje nacionalno biće.
Pečujsko-baranjsko srpsko udruženje i Samouprava Srba u Pečuju smatrali su i smatraju važnim da se što bolje osvetle istorijski trenuci, ključni za srpski narod u Baranji ma kako oni bili eventualno bolni, neprijatni… Baš zato, dve organizacije, 25. novembra priredile su mini konferenciju koja je nosila naslov „O optaciji Srba u mađarskom delu Baranje” a poziv za održavanje predavanja uputili su dr Gojku Maloviću, naučnom saradniku Arhiva Srbije i Crne Gore koji je letos doktorirao na temu optacije Srba u Mađarskoj, odnosno, dr Arpadu Hornjaku, asistentu Pečujskog univerziteta koji takođe perfektno govori srpski budući da je rodom iz Bajmoka, Vojvodine.
Nakon pozdravnih reči domaćina, uvodno izlaganje održao je dr Arpad Hornjak koji je prvenstveno govorio o jugoslovensko-mađarskim odnosima od završetka Prvog svetskog rata do svetske ekonomske krize a potom se auditorijumu obratio dr Gojko Malović, naučni saradnik Arhiva Srbije i Crne Gore koji je istakao svoje zadovoljstvo što su se u poslednje vreme pitanjem optacije srpskog naroda pozabavili i sami Srbi u Mađarskoj, prvenstveno, Predrag Stepanović i Dragomir Dujmov koji su u svojim književnim delima rezervisali prostor ovoj tematici. On je zatim podsetio i na neke netačnosti koje su objavljene u „Vozu savesti”, međutim, kritike su na račun autora upućene više iz dobre namere nego li da se Dragomiru Dujmovu zameri…
U svakom slučaju, sjajni poznavalac istorijata optacije Srba u celoj Mađarskoj – koji je ranije bio i gost Lovrana te Batlija – upoznavši prisutne sa pojmom optacije, veoma detaljno je govorio o iseljavanju Srba sa teritorije Baranje. On je, između ostalog, istakao i veoma surovu činjenicu po pitanju brojki: „Devet desetina Srba se iselilo sa teritorije baranjske oblasti, naime, od 7.300 Srba ostalo je 717! Srbi su ostali srpska narodna duhovna zajednica.”
željom za bolji život, početkom prošlog veka mnogi su Srbi napustili Mađarsku. Izbegli Srbi iz Mađarske dobijali su tretman optanata, ako su podneli molbe za prijem u jugoslovensko podanstvo. Izlagač je izneo niz primera iz kojih se jasno dalo zaključiti da je jugoslovenskim vlastima predstavljao problem smeštaj izbeglih Srba iz mađarskih delova Baranje, Bačke i Banata a naveo je i brojna mesta gde su se ti ljudi „nastanili” i doprineli da određena naselja poput Darde, Batine, čeminca, Karanca, Kamenca, Štiljanovićeva i drugih mesta izrastu u kolonistička naselja. „Poslednja iseljenja optanata registrovana su od novembra 1930. do aprila 1931. godine” – naglasio je vrsni poznavalac optacije Srba u Baranji dodavši da je svako iseljavanje predstavljalo svojevrsnu, srceparajuću priču. Dokumenti, te zapisi optanata sve su rekli… Jer šta je izbeglica? „Izbeglica je kamen koji pada. Gde god pao, nije dobro došao. A to univerzalno pravilo odnosilo se i na ondašnje prilike.” – rekao je sa setom u glasu Gojko Malović koji je prisutne informisao da je sastavio popis imena baranjskih optanata koji predstavljaju delić onog dugačkog imenika koji su činili srpski optanti iz Mađarske. Od 20.000 Srba, početkom prošlog veka čak 14.000 je optiralo!!!
Okončanjem svog predavanja, naučni saradnik Arhiva Srbije i Crne Gore veoma uslužno je odgovorio na sva postavljena pitanja a nadovezujući se temi optacije, đuro Franković, naučni istraživač iz Pečuja podsetio je da su i 1956. godine optirali „naši”: njih 670 se iselilo iz Mađarske o kojem događaju se još uvek ne zna, ništa nije obelodanjeno.
Naravno, tokom diskusije na tapet je dospela i manjinska politika Republike Mađarske, vođenje brige o narodnostima, odnosno, mađarskoj manjini u Vojvodini, asimilacija itd. Učesnici skupa su se složili da je optacija negativno uticala na demografski pa i društveno-politički položaj srpske manjine u Baranji a na samom kraju mini konferencije, dr Gojko Malović je Pečujcima poklonio svoj rad od stodvadeset stranica u nadi da će se on objaviti kako na srpskom tako i mađarskom jeziku.
Upravo, objavljivanje jednog dvojezičnog izdanja je dominiralo u nastavku programa, održanom u Regionalnom centru Srba u Pečuju. Naime, Pečujsko-baranjsko srpsko udruženje iniciralo je da se pokrenu Baranjske srpske sveske, edicija koja će svake godine na srpskom i mađarskom jeziku osvetliti „jednu bogatu kulturu, jedan narod sa svojim istinskim vrednostima i istaknutim ličnostima. Među njima se nalazi i patrijarh Arsenije III čarnojević, vođa velike seobe Srba, duhovni otac srpskog naroda koji je tačno pre 300 godina preminuo. Prvi broj Baranjskih srpskih svesaka posvećujemo Njegovoj uspomeni….” – stoji u uvodnom delu izdanja.
Glavni i odgovorni urednik edicije dr Predrag Mandić, predsednik Pečujsko-baranjskog srpskog udruženja pisanje studije poverio je Cveti Vuković, profesoru istorije budimpeštanske Srpske osnovne škole i gimnazije, rodom iz Sečuja, koja se prihvatila zadatka i napisala kratak rad koji je dobio naslov „Arsenije III u Sečuju”. U svom delu, autor je predstavila povezanost Sečuja i patrijarha Arsenija III čarnojevića, veliki prostor je posvetila i ostalim znamenitim Sečujcima, ljudima na glasu koji su boravili u ovoj varošici i događajima, važnih za srpski narod da bi na kraju zaključila: „ (..) u pisanim dokumentima zabeleženo je relativno malo o sečujskim godinama srpskog patrijarha Arsenija Trećeg čarnojevića. Zato sam pokušala da njegov lik približim kroz „milje”, odnosno savremine, koji su mu pomogli ili otežavali posao. A njegovo „poslušanje” na ovim panonskim prostorima je bilo: očuvanje srpstva. U čemu je i uspeo „na mnogaja ljeta”.
Nakon kratkog osvrta na nastanak studije od strane Cvete Vuković, glavni i odgovorni urednik edicije zahvalio se i ostalim učesnicima projekta: rad je lektorisao Stevan Popović, logo izdanja uradio je Milan đurić, fotografije je ustupio Marko Vujičić, dok je kompjuterska obrada bila poverena Oskaru Boli. Izdanje u 500 primeraka štampala je Štamparija Printapres iz Kukinja.
U svakom slučaju, prvi primerci prvog broja Baranjskih srpskih svesaka, koje Samouprava Srba u Pečuju na čelu sa predsednikom Radovanom Gorjancem kao izdavač i Pečujsko-baranjsko srpsko udruženje želi da dostavi malobrojnim Srbima u Baranji, toplo su pozdravljeni od strane prisutne publike a pred sam kraj glavni i odgovorni urednik edicije je nagovestio da će se sledeći broj, dogodine, posvetiti Lipovčaninu Nikanoru Grujiću, vladici pakračkom, u pesništvu nazvanom Srb Milutin kome će se 2007. navršiti 120 godina od smrti.
Osvetljavanje bogate kulture srpskog naroda na teritoriji mađarskog dela Baranje, dakle, nastaviće se i sledeće godine i to zahvaljujući srpsko-mađarskoj ediciji koja se zove „Baranjske srpske sveske”.