Oko milijun eura putem službenih putova prometa novca, odnosno bankovnih računa, svake godine bosanskohercegovački iseljenici pošalju svojim obiteljima i bližnjima u Bosni i Hercegovini, ali treba imati u vidu da većina Bosanaca i Hercegovaca nije baš sklona takvom načinu uplaćivanja novaca, već ih daje načelom „iz ruke u ruku“, pa zbog toga makroekonomski stručnjaci procjenjuju da se radi o prilivnom iznosu od oko tri milijarde dijasporskih eura godišnje.
„Naravno, priznat ćete da se radi o vrlo značajnom iznosu i to na neki način popravlja platnu bilancu zemlje. Znači, dovodi je u određenu ravnotežu u odnosu na trgovinski deficit, koji je jako naglašen“, kaže profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu dr. Fikret Hadžić.
„Procjenjuje se da oko 2/3 ovih sredstava završava na formalnom tržištu, odnosno u formalnom sektoru, kroz različite razine jačanja potražnje za različitim proizvodima kod nas. Radi se o transferima koji se, pored ostalog, transferiraju rodbini koja je ostala ovdje ili se radi o određenim ulaganjima i znači dio tih sredstava ili dobar iznos tih sredstava uključen je u formalni sektor, gdje se opet kroz tražnju za određenim proizvodima i uslugama u Bosni i Hercegovini doprinosi njezinu razvitku“, kaže prof. dr. Hadžić.
Bh. iseljenici znatno utječu na budžet BiH
Znatan se dio državnog budžeta puni upravo novcem bh. iseljenika, najviše kroz kupovinu tzv. „trajnih potrošnih dobara“, osobito kupovinom nekretnina, odnosno devastiranih objekata i zemljišta, te namještaja i bijele tehnike. Upravo je to jedan od razloga porasta cijena nekretnina u Bosni i Hercegovini.
„Dijaspora je faktor socijalnih stabilnosti u Bosni i Hercegovini, znajući da s onim primanjima, koja naš narod trenutno ima, ne mogu ni deset dana izdržati. Znajući prema svojem iskustvu, ja izdržavam trenutno tri do četiri obitelji, onda izračunajte da oko 500 tisuća iseljenika šalje novac stalno. Tek onda ćete imati jasnu sliku kako veliki novčani iznosi odlaze u BiH. Država zasigurno uopće ne bi mogla funkcionirati bez tih sredstava, koja su poslana da se potroše i da narod od toga živi. Mogu reći da sam, u ime dijaspore, jako sretan i zadovoljan da i mi jedan dio svojih obveza i odgovornosti, na taj način, prema državi i prema svom narodu odrađujemo“, smatra Mustafa Hajrić, ekonomski stručnjak.
„Relativno malo novca u Bosnu i Hercegovinu šalje se putem banaka, jer nema se dovoljno povjerenja u taj segment poslovanja. Novac u Bosnu i Hercegovinu uglavnom dolazi takozvanim individualnim, odnosno neformalnim, kanalima“, tvrdi prof. dr. Hadžić.
„Još imamo jak osjećaj pripadnosti svojim obiteljima u domovini. Drugo bi bilo stvaranje uvjeta za povratak u slučaju naših ljudi koji su vani i planiraju mirovinu. To je neka srednja starosna struktura, koja ima izraženu nostalgiju ili san povratka u domovinu i naravno ekonomska kriza od koje ni zapad nije imun“, naglašava Hajrić, dodajući da je iznos priliva iseljeničkih sredstava u Bosnu i Hercegovinu znatno veći, jer, kaže, „u bh. dijaspori živi oko dva milijuna stanovnika“.
Prema procjenama makroekonomskih stručnjaka ulaganja dijaspore u Bosnu i Hercegovinu čine oko trećinu ukupnog državnog bruto društvenog proizvoda.
