NE ZNA čOVEK DA LI BI SE SMEJAO ILI BI PLAKAO
BRISEL – Toliko puta čula sam iz Hrvatske da je u Evropskoj uniji donesena odluka o tome da se Hrvatska sigurno primi u članstvo, ali preciznije bi bilo reći da je Unija odlučila da se to odloži.
Moglo bi se reći da je donesena strateška odluka, ali slična strateška odluka postoji i za sve zemlje bivše Jugoslavije. Kažem, slična, jer se za Hrvatsku zna da ima dobru infrastrukturu, stanovništvo na određenom nivou, da je u mnogim standardima slična Evropi, da je zemlja bila u sastavu Austro-Ugarske koja je bila jedna od istorijskih prefiguracija Austro-Ugarske, a Tito apostrofiran kao posljednji jaki Hasburg, tako i sve te zemlje imaju strateške šanse, a s njima onda i Albanija.
Takođe, još mnogi znaju da je ona Jugoslavija bila u mnogo čemu napredna zemlja, makar, izrastaju generacije mladih istraživača i diplomata koji su o tome samo nešto načuli, koje ovaj prostor poznaju isključivo kroz njegovu najgoru potenciju. To je za njih neuređeni prostor koji nikako da se snađe s mentalnim ostatkom rata, i koji nikako da se smiri. Srbija, Kosovo, BiH, Makedonija, sami problemi, sve im je nešto teško i nerazumljivo, i stalno imaju osjećaj da se s njima dolje mora korak po korak, da se mora pincetom razvrstavati. Povremeno imam priliku da slušam, u jednom odboru, kojeg sam slučajno član, ljude na visokom položaju koji se bave Balkanom. Izraziću se frazom, jer jedino ona to opisuje – ne zna čovjek da li bi se smijao ili bi plakao. Mi dolje još ne znamo kategoriju glupih i jako bogatih, naši bogati su možda tranzicijski klipani, ali nisu pasivno agresivni u svojoj gluposti. Ali, imaju novac.
Dakle, EU, ako tako nešto postoji, želi Zapadni Balkan, ali joj on ne treba. Bugarska i Rumunija joj trebaju iz strateških i geopolitičkih razloga, ali zemlje bivše Jugoslavije zgodno su situirane u uglu, nikome na putu, i nema uistinu ni jednog pravog razloga da ih se primi, osim dalekih, strateških…
Paradigma za zapadni Balkan, pored ostaloga, i dalje su ratni zločini. Nedavni izvještaj Amnesti Internationala za Hrvatsku to je potvrdio. U medijskim izvještajima o tom izvještaju nigdje se ne spominje da Hrvatska potpuno sarađuje s Hagom, nego je na nju, kao tekuće ljepilo, samo polegla teška sjena prošlosti. Nemam problema sa sadržajem, nego samo bilježim da postoji neka država koja želi usporiti Hrvatsku na putu za EU. Možda se brinu zbog BiH, jer će BiH rješavati tek kad se stibilizira Kosovo, a tko zna kad će to biti. Do tada ne žele bitne, strateške pomake. Ili bi htjeli ostaviti još malo veću marginu Srbiji da se snađe na koju stranu bi trebala krenuti, da li vremenski naprijed ili natrag, piše u kolumni zagrebačkog nedjeljnika .
