Igrom kroz otadzbinu

U junu, grupa mladica i devojaka iz Sidneja, ucesnika 24-clane folklorne grupe, odlazi na turneju u Srbiju, Rumuniju i Madarsku.
To su mladi uzrasta od 12 do 18 godina i dobrom delu njih ovo je prvi susret sa otadžbinom svojih predaka – ima ih kojima su cak i roditelji rodeni ovde. Gostovanje su shvatili tako ozbiljno, da trenutno, u vreme tekuceg školskog raspusta, vežbaju sedam dana u nedelji i – neverovatnih sedam sati dnevno. Probaju na dva mesta: u Srpskom kulturnom klubu u Hokston parku i u prostorijama Udruženja Jugoslovenske kraljevske vojske „Draža Mihailovic“ u Grenvilu.
– Nemam baš mnogo saznanja o otadžbini pa me interesuje – sve, posebno gradovi, crkve. Naravno, želim da vidim rodbinu, nismo dosad bili u kontaktu – kaže nam Dijana Kovac.
– I meni je prvi put, slušala sam mnogo, da je divna zemlja, citala sam i neke knjige, ali sve to nije kao kad se vidi. Roditelji su mi srecni da mogu da odem. Imam i rodbinu – u Bosni i u Beogradu – reci su Dražene Lazic.
– Idem prvi put i nemam nekih posebnih saznanja o Srbiji, osim onoga što sam saznala od roditelja. Tamo mi je baka i porodica mog tate. Gde mi baka živi? Ne znam tacno – veli Nina Stojanovic.
NJena sestra Biljana ima 17 godina i ona putuje prvi put:
– Ni moje znanje nije baš veliko i ovo nam je divna prilika da vidimo tu zemlju i ljude. Najviše od svega volela bih da upoznam moje rodake, iako, nisam baš sigurna hoce li to biti izvodljivo, imamo dosta nastupa i mnogo se putuje. Tek treba da vidim i gde oni žive i da li je to daleko od mesta koje posecujemo.
Mihailo Živanovic je roden 1988. godine i sa deset godina bio je u Srbiji, a sada je nestrpljiv da ode ponovo.
Po recima menadžera turneje i koreografa Rajke Celic, putovanje je organizovano u saradnji sa Maticom iseljenika Srbije:
– Ostajemo ukupno tri nedelje, a prema programu Matice iseljenika. Odlazimo 19. juna i naš prvi nastup je na festivalu „Lipa“ u Vrnjackoj Banji. Posle toga idemo u Beograd, na Sabor amaterskih festivala. Od 3. do 6. jula smo u Rumuniji, a naredna tri dana u Madarskoj. U ove dve zemlje nastupicemo pred clanovima srpske zajednice koji tamo žive. Posle toga poseticemo Banjaluku, Pale i Trebinje, a završavamo u Herceg Novom.
• Ceo dan na probama – kako svi zajedno izdržite?
– To je neverovatno, koliko su svi zagrijani za putovanje i nastup u otadžbini. Ništa im ne pada teško. Svi su, naravno, amateri i veoma mladi, ali rade kao pravi profesionalci. Svih sedam dana. Naravno, necemo moci da tim tempom nastavimo kada pocne nastava, pogotovo zato što imamo i dake završnih razreda srednjih škola. Sastajacemo se uvece, kad god deca mogu i kad god im nastava dopusti. Jedini uslov koji nam je Matica postavila jeste – predanost mladih folkloru. A zar ovo strpljenje i neprekidne probe nisu najbolji dokaz za to?
Na put sa tri sestre

Dušan Kesic ima 17 godina i roditelji su mu rodeni u Australiji. Ni oni nisu išli u zemlju svojih dedova.
– Veoma mi je drago da idem – da vidim, da upoznam, da naucim. Takode, voleo bih da vidim svoje rodake koje imam tamo. Na put idemo ja i tri moje sestre – dve Jelene i jedna Bojana.