FESTIVAL SRPSKOG FILMA GOSTOVAO U ADELEJDU

Od ponedeljka do srede Festival srpskog filma prvi put je gostovao u glavnom gradu Južne Australije. Nema sumnje da je ovaj događaj izazvao izuzetno interesovanje i u Adelejdu. Samo na svečanom otvaranju okupilo se oko 400 ljubitelja srpske kinematografije, koje su u ime organizatora pozdravili Jelena Dinić i Milica Kozlina.
Među ostalima, bili su prisutni ministar za multikulturne poslove Majkl Atkinson, gradonačelnica Viki Johensen, rektor za jezike i književnost pri Ministarstvu obrazovanja Lia Tedesko, Branka King iz Ministarstva za kulturu, sveštenici CŠO Sveti Sava iz Vudvil Parka Milorad Jovčić i Hajndmarša Slavko Kašiković i drugi.
U Adelejdu, kao i od danas u Pertu, boravi Nebojša Radosavljević, scenarista i reditelj filma „Miloš Branković“ i specijalni gost festivala. Prema rečima ovog 42-godišnjaka, njegov film je „priča o zločinu, kazni i pravdi“. Kroz storiju o Milošu Brankoviću, običnom mladom čoveku, koji samo želi da bude uspešan arhitekta i voli svoju devojku novinarku Aleksandru, režiser Radosavljević zapravo govori o „zlim vremenima u Srbiji s početka 21. veka“.

Novac je uvek problem

O stanju u srpskoj filmskoj produkciji naš sagovornik kaže:
– Možemo da snimimo veći broj filmskih ostvarenja. Problem je, kao i uvek, novac. Film je skupa „igračka“, a novca nema dovoljno. Sada je Ministarstvo kulture počelo intenzivnije da radi na razvoju kulture u Srbiji. Očekujem da će narednih godina situacija biti još bolja.

NJegov junak bez razloga postaje predmet maltretiranja ulične bande i žrtva prevare. Život mu se pretvara u noćnu moru. Pokušavajući da uzvrati udarac, ubija nekoliko ljudi. Režiser postavlja pitanje, da li je ovaj pojedinac ubica ili borac za pravdu?
– čovek sam koji ne voli da se zanosi laganjem i pričanjem šarenih laža i slikanjem „nekih cvetića“. Konkretno, mislim da svaki umetnik, posebno filmski mora da bude socijalno-politički i na bilo koji drugi način angažovan u zemlji u kojoj snima svoje filmove. Mene boli stanje u otadžbini, a da bismo to stanje prevazišli, ne možemo da ga promenimo zatvarajući oči. Moramo da ukažemo i da sagledamo problem, da ga shvatimo i preživimo do kraja i na taj način pokušamo da ga rešimo kako bismo se kretali ka boljem.

Veza rasejanja i otadžbine

– Voleo bih da ovaj festival potraje još dugo godina. Festival čini jako lepu vezu između ljudi koji žive ovde i otadžbine. Prošlo je šest meseci od kako je moj film prikazan u Srbiji, a evo sada je već u Australiji. Zašto ne bismo pokušali da celokupna godišnja produkcija iz otadžbine bude iste godine prikazana i ovde. To bi trebalo da bude cilj festivala – naglašava Radosavljević.

Sve drugo je zavaravanje i laž – kaže Radosavljević o svom filmu. – Nažalost, uvek imamo situaciju da smo na nekom početku, jer se uvek lažemo. Pretpostavljam da možda neki ljudi, koji žive ovde, imaju pogrešnu sliku o otadžbini, što je donekle i logično. Voliš svoju zemlju pa je vidiš na najbolji način. Shvatam to, možda je nekima bolna tema. Ja sam tragao za istinom kako bih prikazao stanje kakvo jeste, neke to boli, ali drugačiji način ne postoji.
• Da li ste odluku o bavljenju filmskom režijom odlagali iz finansijskih razloga?
– Došao je taj trenutak, naravno novca nikada nema dovoljno da se produkcija izvede do kraja na najbolji način. Snimio sam veliki broj muzičkih i reklamnih spotova, pravio razne kampanje, TV emisije, bio nagrađivan na tim poljima. Jednostavno došao je taj trenutak da se snimi igrani film. Nadam se da će dogodine uslediti novi.