EPISKOP IRINEJ SA PROGNANIM VERNICIMA IZ FRENKSTONA

UZ VERU JE SVE MOGUćE

• U izuzetno emotivnoj atmosferi, parohijani preneli episkopu deo poteškoća sa kojima su suočeni pošto su morali da napuste svoju crkvu

U svim hramovima srpske pravoslavne crkve u Australiji obeležen je praznik Cveti, ulazak Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim, koji uvodi u Strašnu sedmicu, poslednju nedelju vaskršnjeg posta. Prvi put, episkop australijsko-novozelandski Irinej služio je svetu arhijerejsku liturgiju sa prognanim vernicima iz CŠO „Sveti kraj Stefan Dečanski“ iz melburnskog Karum Daunsa, koji su pre nekoliko meseci osnovali misionarsku parohiju „Svetog Vasilija Ostroškog“, a verske obrade obavljaju u iznajmljenoj sportskoj dvorani u Severnom Frenkstonu.
U izuzetno emotivnoj atmosferi neki od parohijana preneli su episkopu deo poteškoća sa kojima su suočeni pošto su morali da napuste svoju crkvu, gde im je silom bilo uskraćeno da se mole u hramu koji su zajedno podizali. Izrazili su, ipak, i njihovu upornost da sada sagrade novi.

Poruka naroda

– Nemojte kao prethodni episkopi da se vraćate nazad, molimo vas ostanite sa nama. To je poruka naroda. Budite sa nama – poručio je episkopu Milan Biovica, jedan od vernika na nedeljnoj službi.

Mnogim vernicima, kao i protojereju-stavroforu Nedeljku Milanoviću, navirale su suze na oči, zbog očinskih saveta i toplih reči koje im je upućivao episkop Irinej.
– Evo koliko se radujem, u srcu svome, u duši svojoj, što se ja, kao vaš svegrešni duhovni otac, nalazim danas ovde, u vašoj predivnoj sredini, predivnoj jer nije vaša kuća ni vaš dom, ali se oseća da je ovo dom vaših srdaca. Oseća se toplina, oseti se ljubav, oseti se molitva na ovaj veliki, uzvišeni i praznični dan, na ovu cvetnu nedelju, kada slavimo uspomenu na ulazak Gospoda i Boga i spasa, našega Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim – kazao je episkop Irinej. – Vi više nego ijedna srpska pravoslavna zajednica, ovde na ovom petom kontinentu, dokazali ste vašom verom i pokazaćete celom svetu kako Bog ume da preokrene i preobrazi sve što se njemu molitveno pokloni i prinosi.

Bol i patnja

– Želim da vam prenesem osećanja nas vernika, da izdržite. Želim da vam prenesem našu bol i patnju kroz koju smo prošli. Izdržali smo sve, tu smo zajedno kao jedna porodica. U svim teškim momentima, bili smo sa našim protom Nedeljkom, koji nas je informisao da ste bili sa nama. To nam je puno značilo, kao otac koji je pazio na svoju decu i savetovao ih kako da idu dalje pravim putem. Molimo vas u ime ovog blagočestivog naroda, da ova parohija izraste u veću, imamo ljude, a u vas gledamo kao u oca koji će nam dati punu podršku i nadam se da ćemo uspeti u našem cilju, uz vašu podršku. Mislim da ste osetili ljubav ovog naroda prema vama, a sama ljubav će se i dokazati kada budemo krenuli u gradnju hrama gde bi bili svoji na svome – rekao je u svom emotivnom obraćanju Željko Tomić.

LJubite neprijatelje svoje

– Evo ove zidine, ova zgrada, ova sportska sala u kojoj se nalazimo, gde je ta sportska sala sada – ona je iščezla, ovde je ostao sam hram Božji i ništa više. Prozori, zidovi, svetla pa i ovaj tepih, sve to više ne biva jer se mi nalazimo usred njegovog carstva nebeskog. Verujte da je sve moguće za onog čoveka koji veruje. To je sila, to je snaga, moć preobraženja koju vam je Bog dodelio, da bismo mi mogli da preobrazimo čak i onu sredinu u kojoj živimo. Taj Hristos, taj Bog, taj Spasitelj, stvoritelj ovoga sveta, koji je vaskrsao Lazara iz mrtvih, evo došao je do samog Jerusalima, a mi se tu nalazimo sa njime.

čudo božje

– Hristos Bog, kada je vaskrsnuo iz mrtvih svog najboljeg ovozemaljskog prijatelja, koji je ležao četiri puna dana u svom grobu, krenuo je ka Jerusalimu da bi ušao u taj sveti grad na proslavu velikog jevrejskog praznika Pashe. On nije hteo da uđe na konju, nije hteo da uđe sa svom silom i snagom kojom je posedovao, već je želeo da uđe kao najsmireniji među svima nama. Nije tražio belog konja, tražio je jedno magare. čudo se Božje desilo, od toga dana pa evo do naših dana, nijedno se magare ne rađa, a da nema znak samoga krsta na svojim leđima. Bog je svojim čudesima obeležio i životinjski svet, koja je činio ovde u ovome svetu – kazao je episkop.

On koji ume da čita i umove ljudske, srca sviju nas, pročitao je već izdavnine, svačije srce pojedinačno i zajedno. On zna šta mislimo, šta tražimo kada se njemu obraćamo u svojim molitvama, verujte mi on će vama odgovoriti na svaku vašu prozbu, na sve vaše molitve, ništa neće ostati, a da nema odgovor od onoga koji je nas stvorio – poručio je između ostalog episkop Irinej vernicima u Frenkstonu.
– Oni koji veruju, ljude od vere, Bog nikada neće dozvoliti da nijedno „raspeće“, ako je ono pod dejstvom vere, neispuni se samim vaskrsenjem. Verujte mi bićete nagrađeni i videćete vaše sopstveno vaskrsenje, još ovde na ovom svetu. Vidi se da ste uistinu njegova divna porodica – kazao je episkop.

Zahvaljujući se svom vladici na stalnoj podršci, sveštenik Nedeljko Milanović je između ostalog rekao:
– Evo, skoro devet meseci kako naš narod ispašta, kako smo svoji sa svoga proterani. To su oni isti koji su i Hrista izdali na veliku sredu, a u veliki četvrtak i petak mu sudili. To su oni isti „književnici i fariseji“, nažalost srpski. Ali, kako nam kaže Gospod, „ljubite neprijatelje svoje“, tako smo i mi dužni.

Jedinstvo svete crkve

Prota Milanović je zatim kazao da je gospodin Irinej „jedini episkop srpske crkve koji je došao u Australiju, a nije poklekao pod raznim ‘mračnim silama’, nego ide uspravno napred i nosi barjak slobode, mira i dobre volje“.
– To je jedini episkop koga narod voli, koji se bori da dođe do apsolutnog jedinstva naše svete crkve, a ne samo na papiru – kazao je prota čija je beseda naišla na odobravanje vernika.
– Prvi put osećam da su mi oduzete reči, nemam šta da kažem, osim da vam se zahvalim za vašu veru, za vašu snagu, za vašu čednost. Vi ste se pokazali kao stub naše svetosavske crkve, ovde na ovom petom kontinentu.

Da mi je lako, lagao bih ispred ovog časnog oltara, nije. Ali kakve je muke i patnje Isus doživeo sve istine radi, pa i ja od kako sam primio sveti poziv naše crkve na ovoj apostolskoj službi, moram podneti dušom i telom, sve one muke koje će mi biti dodeljene. Te muke su totalno neznačajne, upoređujući sa onom radošću koju crpim od vas. čak sam i njegovoj svetosti patrijarhu Pavlu, koga jedva čekam da vidim na Svetom arhijerejskom saboru, rekao stojeći kraj njegove bolesničke postelje: Hvala vam što ste mi dodelili ovaj narod. Imam divan blagočestivi narod u Australiji. Jeste da imamo poteškoća, da je najteža eparhija u celoj SPC, ali je veliki izvor i radost meni, to vam se javno sada ispovedam – kazao je vladika Irinej.
Svetu arhierejsku liturgiju na Cveti episkop Irinej služio je sa sveštenicima Nedeljkom Milanovićem i Milanom Milutinovićem, jeromonahom Lazarom, đakonom Sašom čolićem i drugima.