„Medikus“ Ćuprija: Vanserijski rezultati u lečenju posledica cerebralne paralize

Specijalna hiruška bolnica “Medikus“

Zahvaljujući primeni napredne, ruske metode u lečenju posledica cerebralne paralize i saradnji sa timom ruskih hirurga iz Tula,  Specijalna hirurška bolnica „Medikus“ u Ćupriji, godinama postiže izvanredne rezultate. Ova privatna bolnica je i jedina medicinska ustanova u ovom delu sveta,  licencirana za hirurško zbrinjavanje indikovanih pacijenata obolelih od cerebalne paralize, i pokriva skoro deset zemalja regiona. Na tlu Evrope sličan metod se primenjuje u Nemačkoj, po višestruko većoj ceni.

Specijalna hirurška bolnica Medkus je počela sa radom 2002. godine. Primarno se bavi laparoskopskim operacijama žučne kese i vaskularnom hirurgijom pacijenata koji se dijaliziraju. O poverenju koje je stekla za ovih sedamnaest godina, prvi čovek ove ustanove Slavko Jovanović, kaže:

Operacija povezivanja arterijskih i venskih krvnih sudova kod dijalizirajućih pacijenata, zahteva veliko umeće. Ovu operaciju radi vaskularni  hirurg dr Jovan Delić, čija je hirurška veština u ovoj oblasti poznata u svetu, pa u Specijalnu hirušku bolnicu u Ćupriji dolaze pacijenti iz celog regiona. Ima i onih koji dolaze na reintervenciju,  jer im je ranije negde radjena operacija koju treba korigovati.

-Nismo krenuli sa komercijalnom idejom da pokrivano sve oblasti medicine sa puno bolničkih ležajeva, već da pružimo visoko specijalizovane usluge i da u onom što radimo budemo najbolji. Vezano za laparoskopsku hirurgiju, i vaskularnu hirurgiju pacijenata na dijalizi, dolaze nam naši ljudi koji rade u inostranstvu i pacijenti iz svih država u regionu. Vezano za lečenje posledica cerebralne paralize, dolaze nam pacijenti iz svih okolnih zemlja, cele Evrope, čak i oni koji nisu našeg porekla, kaže direktor Slavko Jovanović.

Navodi da je saradnja sa ruskim doktorima započela, slučajno.
dr Aleksandar Nazarkin

–Pre dvanaest godina smo otpočeli  saradnju sa Klinikom za rehabitologiju iz Tule, pošto smo pripremali jedno dete iz Ćuprije koje je trebalo da se operiše kod njih. Lekari u Tulu su bili iznenadjeni i pitali roditelje gde je radjena piprema?! Pozvali su nas, onda je došao jedan njihov hirurg da vidi gde smo i šta radimo. Tako je sa velikim uspehom krenula saradnja. Njihov tim dolazi četiri puta godišnje i za ovih dvanaest godina operisano je više od 2.000 dece.

Stručnjaci bolnice  “Medikus“, pojašnjavaju da se cerebralna paraliza javlja kao posledica lezije na kori mozga, koja nastaje neposedno pre ili posle rodjenja. Posledice su oštećenja motorike i niz pratećih simptoma: nekada epilepsija, ili oštećenja sluha ili govora.

–Klinička slika je široka, manifestuje se teškoćama u stajanju ili kretanju, nekada sedenju ili držanju glave, motorici ruku, prstiju šake, ili motorici mišića lica, očiju, često praćenih bolovima pri pokretu. Deca nekada ne mogu samostalno da stoje ili hodaju, da drže glavu ili sede. Ako su teškoće u motorici prstiju, ne mogu da pišu. Ako su teškoće sa mišićima lica ili donje vilice, deca ne mogu da govore, imaju salivaciju. Kod oštećenja mišića očne regije javlja se strabizam. Nekada postoji zastoj u razvoju intelekta, ali se dešava da su deca i natprosečno inteligenta i veoma talentovana. Ne postoje dve iste kliničke slike. Zato jednim roditeljima ne možemo prezentovati rezultate operacije druge dece, simptomatologija je individualna, kažu.

Roditelji dovedu dete, koje je godinama provelo na rehabilitaciji. Kažu da su došli do zida, da im je svakim danom sve teže, jer naporima  koji ulažu oni i dete, održava se tek postojeće stanje, nema napretka. Nakon ovih zahvata, pravi efekat se postiže nakon 2-3 meseca, kada se uz lakšu i jednostavniju rehabilitaciju, bitno smanjuju, ili potpuno nestaju simtomi bolesti. Dete je kao novo, oslobodjeno, rasterećeno, opušteno, raspoloženo.
Cilj operacije je poboljšanje lokomotorike i sprovodi se primenom napredne, minimalno invazivne metode ruskog prof. dr V.B. Ulzibata.

-Oštećeni deo mišičnog vlakna dovodi do smanjene elastičnosti, time i slabije  funkcionalnosti mišića. Minimalno invazivnom mikrohiruškom tehnikom deluje se na oštećeni deo mišićnog vlakna, zasecanjem mišićne kontrakture. Cilj  je povećanje obima pokreta i otklanjanje bolova koji su prisutni kod cerebralne paralize usled rasta i razvoja kostiju. Hirurgijom se deluje na nekrozno tkivo mišićnog omotača, koje ne dozvoljava mišiću da prati rast kostiju, smanjuje elastičnost mišića i manifestuje bol. Znamo da kod cerebralne paralize svaki pokret može biti praćen bolom. Mišići nisu u stanju da podrže razvoj kostiju i zglobova, pa su rehabilitacija i svakodnevni život pacijenta praćeni tegobama.

Ističu, da tehnika koju sprovode ruski lekari ima primenu kod svih mišića, od lica do stopala. Zahvat traje do dvadeset minuta, pacijenti sutadan odlaze kući, bez imobilizacije, bez gipsa, bez rezova i bez flastera. Efekat je višestruk i odmah vidljiv.

–Jednim hirurškim zahvatom tretira se oko trideset tačaka na mišićima, jednim aktom obuhvata veliki broj mišića. Mišić se oslobadja, nestaje bol, dete dobija osećaj opuštenosti. Mišić postaje elastičan, pokretljiv, lakša je motorika, jednostavnija rehabilitacija i omogućen napredak. Učinak se vidi odmah nakon operacije: po položaju ekstremiteta, držanju glave ili pokretima nogu, ruku. A puni efekat zahvata se postiže nakon dva meseca, pošto se krene sa rehabilitacijom. Efekat se ogleda u smanjenju ili potpunoj eliminaciji pratećih simptoma bolesti. Ako je dete imalo problem sa motorikom ruke i prstiju, sada se poboljšava gruba i fina motorika, u nekih slučajevima dete počinje da drži olovku. Ako je postojao problem mišića donje vilice, nakon operacije kod odredjenog boja pacijenata se poboljšava govor. Poboljšava se žvakanje i gutanje. Takodje, smanjuje se ili potpuno nestaje salivacija, (prisutna kod problema mišića donje vilice). Kod problema sa kukovima, tretiraju se mišići karlične regije i poblem se smanjuje ili nestaje. A ukoliko je dete imalo strabizam, kao posledicu spazma mišića u okularnoj regiji, posle operacije strabizam nestaje. Ukoliko strabizam nije uzrokovan oftamološkim razlozima, nakon operacije kod nas dete dobija zdrav vid.

Specijalna hirurška bolnica  iz Ćuprije je jedini ovlašćeni  predstavnik Klinike za reahabitalogiju iz Tule u Rusiji.

–Metod lečenja dece od cerebralne paralize pod nazivom “Fazna fibrotomija po V.B Ulzibatu” i prateći metodi hirurškog patenta prof. dr V.B. Ulzibata, su u Srbiji zvanično priznati kao nova zdravstena tehnika, koja se radi u Specijalnoj hiruškoj bolnici “Medikus”. Jedina smo licencirana bolnica za primenu te metode i jedini njihov predstavnik za sve zemlje bivše Jugoslavije: Srbiju, Sloveniju, Makedoniju, BiH, Hrvatsku, Crnu Goru, Grčku, Bugarsku. U zemljama EU nešto slično se radi u Nemačkoj, po ceni koja je višestruko veća. Roditelji čija deca imaju problem razmenjuju informacije, saradjuju i svi znaju za nas, ističu u “Medikusu”.

Efekti ovog metoda, su neuporedivi u odnosu na rezultate standardnog postupka “tetratomije”, koja se uobičajno primenjuje u Srbiji  i regionu.

U Specijalnoj hirurškoj bolnici u Ćupriji, u periodu od 1-10 juna,  boraviće hirurzi dr Aleksandar Nazarkin  i dr Andrej Čerešnjev. Kao i obično, rade se konsultativni pregledi, operacije i kontrole dece koja su već operisana.

-Tetratomija je klasičan hirurški postupak produženja tetiva. Veoma je ograničen, njime je moguće uraditi 2-3 tetive u odredjenom broju regija. Retko može da se radi na rukama, gotovo nikada na ledjima. Oporavak je težak, nakon operacije dete je u gipsu osam nedelja. Taj postupak je ograničen u smislu mišićnih regija na koje deluje i u smislu broja mišića koje tretira jednim aktom. Ograničen je i u smislu efekta, jer ne pruža zdovoljavajuću elastičnost i lokomotoriku mišića. I ograničen je u smislu komfora, jer je dete pod gipsom osam nedelja, što produkuje druge probleme, dok se skine gips mišići atrofiraju. Za to vreme nema rehabilitacije, što takodje proizvodi posledice i ulazi se u jedan začarani krug. Kratkoročno i dugoročno, efekti ovog postupka i metoda koji primenjuju ruski doktori kod nas su neuporedivi. To roditelji dobro znaju, kaže direktor Jovanović.

Za razliku od klasične hirurške pocedure koji se radi o trošku RFZO, država ne finansira metod koji primenjuju ruski lekari.

–Slovenački fond priznaje troškove operacije u našoj bolnici, takodje i jedan namenski fond iz Bugarske. Roditelji u Srbiji su prinudjeni da se snalaze,kako bi prikupili sredstava za operaciju deteta u našoj bolnici. Roditeljima pomažu privatne fondacije: “Podrži život” i “Budi  human”. Nekoliko puta su nam se javile i fondacije iz inostranstva, koje su finansirale nekoliko operacija od sredstava koja su prikupili naši gradjani. Takodje, saradjujemo i sa sindikatom EPS-a koji finansira operacije za decu svojih radnika. Sredstva se ponekad  prikupljaju preko sportskih takmičenja ili koncerata. Naši ljudi ovde nemaju puno para, ali imaju srca i žele da pomognu, naglašava prvi čovek ove ustanove.

Koristan link   www.medikus.rs

S.N.