U Australiji je svako kao kod kuće

Srbi se i dalje interesuju za useljenje u našu zemlju u kojoj se svi ljudi prihvataju ravnopravno bez obzira na to odakle dolaze

Niko se u Australiji ne oseća kao stranac. U njoj živi 300 različitih nacionalnih zajednica, među kojima je i više od sto hiljada australijskih Srba, koji su u talasima dolazili do dalekih obala ovog kontinenta. Govori se 260 jezika, svi bogovi su ravnopravni, u koga god da veruješ možeš da nađeš mesto gde da mu se klanjaš, sa umećem se kuvaju i degustiraju sve vrste svetskih kuhinja.

Dr Helena Stadert, ambasadorka Australije u Beogradu, uskoro odlazi svojoj kući pa smo je pitali da li je za njenog mandata ovde nastavljen talas srpskih imigranata koji u Australiju odlaze sa iseljeničkom vizom.

– Interesovanje Srba za doseljavanje u Australiju i dalje je veliko. Svakodnevno se raspituju o imigracionoj proceduri. Ali, zainteresovani su često pogrešno obavešteni naročito kada se radi o načinu na koji se dobija useljenička viza na bazi stručnih kvalifikacija. Zato bih im preporučila da se obaveste preko veb sajta naše ambasade ili da se obrate jednom od naših službenika za vize.

Šta biste im savetovali, da li da pokušaju da odu ili da ostanu u svojoj zemlji? Šta novodošavši mogu da očekuju u Australiji?

Odluka da se ode iz domovine i da se useli u drugu zemlju je lična i privatna, najčešće vezana za mnogo faktora. Tu igraju ulogu finansijska pitanja, prilike koje se pružaju u stranoj zemlji, porodica i prijatelji. Oni koji u Australiji traže svoj novi dom, najčešće očekuju bolji život i više prilika za sebe i svoju decu. Mislim da Australija ima mnogo toga da ponudi. Mi Australijanci rukovodimo se jednim osnovnim principom – sve useljenike prihvatamo s dobrodošlicom. Stopa nezaposlenosti je niska, imamo odličan obrazovni sistem, rekla bih da Australija pruža sjajne prilike. S druge strane, znam da su se neki Srbi i useljenici iz drugih zemalja koji su se preselili u našu zemlju odlučili da se vrate u svoju domovinu. To je sudbinska odluka koju ipak svaki pojedinac donosi sam.

Da li biste rekli da je Australija obećana zemlja?

Australija je jedina razvijena zemlja koja već 22. godinu zaredom beleži kontinuirani privredni rast, uprkos globalnoj ekonomskoj krizi. Broj stanovnika (sada nas je 23 miliona) raste i preko stope nataliteta i preko useljavanja. Zbog toga i zbog dobrodošlice koju pruža svim nacionalnostima i veroispovestima podjednako, rekla bih da je to zemlja velikih životnih šansi.

I pored veza koje nas preko naših ljudi povezuju i raznovrsnih bilateralnih odnosa, naše trgovinske veze su još slabe?

Naši odnosi izgrađeni su na bazi direktnih ljudskih veza preko značajne srpske zajednice u Australiji. Takođe delimo zajedničke vrednosti i dobro sarađujemo na međunarodnom planu, u UN na primer. Ali je trgovinska saradnja vrlo slaba I zato se ambasada tome više posvećuje. Poslednje tri godine ambasada je mnogo radila na promociji australijskih stručnjaka u oblastima antikorupcije ili zakonodavstva koje sprečava diskriminaciju, bezbednosti u sajber prostoru, kreativnom preduzetništvu, politici prema osobama sa invaliditetom.

Takođe, cilj nam je da prikažemo Srbiji australijsku kulturu i umetnost, a radimo i u školama kako bismo kod dece podstakli interesovanja i razumevanje za kulturna dobra naše zemlje. Od danas će u zajednici s parlamentom Srbije trajati izložba australijske aboridžinske umetnosti, koja je prethodnih godina vrlo lepo primljena.

Malo je studenata koji odlaze na stručno usavršavanje u Australiju, karte su skupe i kad se tamo odlazi plaća se po pravilu samo let u jednom pravcu?

Sramota je, s obzirom na tako veliku srpsku zajednicu u Australiji, što se samo oko pedeset studenata iz Srbije godišnje prijavi da se tamo školuje. Posle SAD i Velike Britanije, mi smo treći po broju stranih studenata koji dolaze. Pružamo visoki kvalitet, međunarodno priznate kvalifikacije, sigurnu i otvorenu sredinu za učenje. Sedam naših univerziteta rangirani su među prvih sto u svetu a cene školovanja su otprilike iste kao u Britaniji i SAD. Novim viznim pravilima, studentima je dozvoljeno da rade 20 časova nedeljno. S obzirom na jaku srpsku zajednicu, studiranje u Australiji ne mora da bude tako skupo kako se to na prvi pogled čini.

Moram da vas pitam za Australijanca Džulijana Asanža, jednu od najpoznatijih i najzanimljivijih ličnosti sveta. Osnivač Vikiliksa, koji je preokrenuo svet dostupnih informacija, nedavno ispred novoosnovane Vikiliks partije nije uspeo da dobije na izborima dovoljan broj glasova i uđe u australijski Senat. On je već godinu dana sveden fizički na sobicu u ekvadorskoj ambasadi u Londonu jer mu ne dopuštaju bezbedni prolaz do aerodroma i let do Ekvadora, gde mu je odobren azil. Šta Australija čini da odbrani njegova ljudska prava i olakša mu situaciju?

Ne mogu da komentarišem ovaj slučaj. Sve što mogu da kažem jeste da gospodin Asanž , kao i svaki drugi Australijanac u inostranstvu, ima pravo na odgovarajuću konzularnu pomoć australijske vlade.

Možete li onda malo više da nam objasnite aktivnosti Australije u dinamičnom azijsko-pacifičkom regionu?

Dramatične ekonomska i socijalna tranzicija u Aziji presudno je uobličila i reljef naše zemlje. Do 2025. u Aziji će se proizvoditi 50 odsto ukupne svetske proizvodnje i na ovom kontinentu će se nalaziti četiri od deset najjačih svetskih ekonomija. Australijska trgovina sa zemljama Azije stalo i ubrzano raste, finansijske, političke i kulturne veze se produbljuju. Kina je postala naš najveći trgovinski partner. Svesni smo da je budućnost naše zemlje tesno povezana s regionom i njegovom stabilnošću.

Napuštate Beograd krajem godine. Kakve ste promene zapazili u trogodišnjem mandatu?

Srbija se mnogo promenila otkad sam došla ovde prvi put. Beograd ima bolju infrastrukturu, moderni trgovinski centri su izgrađeni, niz dobrih novih restorana je otvoreno, to je sve učinilo da uživam u svom boravku. Ali, najvažnija promena je napredak u evropskim integracijama i mnoge teške odluke koje je donelo srpsko rukovodstvo, imajući u vidu budućnost i prosperitet. Sve sam to posmatrala s velikim interesovanjem i nastaviću da se zanimam za ovaj proces i za suočavanje Srbije s novim izazovima. Ubeđena sam da je ovaj put pravi i želim Srbiji mnogo uspeha.

Kad odem iz Beograda nedostajaće mi ustreptali beogradski život, leta u Srbiji, to što se ne nalazim u srednjoj Evropi u uzbudljivom periodu. Nedostajaće mi prijatelji koje sam ovde stekla.