Da lakše prezime zimu

Uprkos koroni koja našima u dijaspori otežava rad i život, čitaoci „Vesti“ iz celog sveta stalno su sa siromašnima, starima, bolesnima i nemoćnima u rodnom kraju. Šalju vredne donacije i pomažu im da se spreme za dugu i hladnu zimu. Da nije pomoći ovih humanih ljudi velikog srca, kojima se ovih dana pridružila i porodica Lazarević iz Pariza, mnogo nevoljnika u Raškoj oblasti, posebno na Pešteru, Goliji i Rogozni, prve snegove i mrazeve čekalo bi bez ogreva, brašna, odeće, lekova… Mnogi bi, nažalost, i gladovali. Znajući to vrlo dobro, otuda i odluke porodice Lazarević da vrednu donaciju od 500 evra rasporede dugogodišnjim štićenicima Humanitarnog mosta „Vesti“ u okolini Novog Pazara, odakle je rodom jedan od članova ove familije. Ne zna kako da raspodeli donaciju Na njihovom spisku, našao se starina Dušimir Vuksanović, jedini je žitelj zabitog i napuštenog sela Pačevina u podnožju Golije. Dva puta imao je teške moždane udare, jedva se kreće i živi u trošnom i zimi često hladnom kućerk..
Saznavši posredstvom Humanitarnog mosta da usamljenoj starici Miljojki Aksentijević iz Žunjevića na Rogozni, koja je uveliko zagazila u devetu deceniju života, potrebna podrška kako bi preživela na opusteloj planini, naša verna čitateljka Baka Ana iz Kanbere nije se dvoumila. Ne časeći časa, posredstvom naše sidnejske Redakcije za Miljojku je uputila pomoć od 250 dolara. Prilikom nedavnog susreta sa staricom Miljojkom, zabeležili smo da ima još nešto „ušteđevine“ koju je dobila prošle godine za adaptaciju kuće čime će malo utopliti svoju straćaru, ali da se nada da će joj dobri ljudi pomoći da obezbedi ogrev za iduću zimu, da plati struju, nabavi namirnice i najpotrebnije lekove. Zahvalna je svima i svesna da su joj život produžili samo ljudi poput dobre Ane, koja je više puta mislila na Miljojku i slala joj pomoć u trenucima kada joj je bilo najpotrebnije što, sigurni smo, nikada neće moći da zaboravi. Povodom nove donacije iz Kanbere, narednih dana naši reporteri će ponovo posetiti..

Kuburimo sa zdravljem i ogrevom

Nevolje sa kojima se svakodnevno suočava osmočlana porodica Tatjane i Nebojše Bošković iz sela Zvečka kraj Obrenovca, nije mogla da ostavi ravnodušnim naše humane zemljake iz Luksemburga, koji već neko vreme redovno pomažu štićenike Humanitarnog mosta.

Ostala nada u humane zemljake

Mada su se potajno nadali da će Novu godinu i Božić dočekati u novoj kući, koju im od septembra ove godine u selu Joše na Goliji grade čitaoci „Vesti“, humanitarac Hido Muratović, dobrotvor Halil Emrović i drugi humani ljudi iz ovog kraja, siromašni otac i sin, Milovan (62) i Nikola Petronijević (14), na useljenje će ipak, morati da čekaju još neko vreme. Uzrok tome je što je za završetak unutrašnjih radova, nabavku nameštaja i aparata za domaćinstvo potrebno još 2.000 evra. I pored toga, Milovan i Nikola su zadovoljni i presrećni, jer do polovine leta, dok za njihove nevolje nisu čuli naši čitaoci širom sveta, nisu imali ni za hleb ni lekove, a o novoj kući nisu razmišljali. – Iskreno, bili bismo još srećniji da 2021. godinu čekamo u svom novom i toplom domu sa kupatilom o kom smo godinama sanjali i kom se najviše radujemo. Ipak, srećni smo i ovako, jer smo za samo tri meseca iz korena promenili naš život, a izgradnju kuće priveli kraju. Sada su naše oči i nade uprte u dobre ljude iz ..

Darovi razgalili srca nevoljnika

Porodice Pepić i Fakić od Mihajla Hromiša iz Brizbejna dobile su po 500 AUD, a starici Borki Dražević u gerontološkom centru predato je 200 dolara Rajke Tarlać iz Sidneja.

Hvala na iskrenoj podršci

Kada je Milenko Šipka iz Oberordorfa u Švajcarskoj, posredstvom lokalnih medija Republike Srpske, saznao da je bolesnom samohranom ocu Petru Đuriću (60) iz bijeljinskog sela Ljeljenča i njegovom sinu Gojku (14) svaka pomoć dobrodošla, nije časio časa, već je odlučio da ih obraduje. Posredstvom naše Redakcije, uputio im je novčani dar od 50 franaka, koji smo ubrzo prosledili na njihovu kućnu adresu. Baš kao i dobre želje. – Veliko i od srca mu hvala što je mislio na nas i uputio nam svoju iskrenu podršku. Kao što i sami znate, pošto ste o nama pisali pre nekoliko godina, Gojko i ja se borimo s teškom svakodnevicom i mojom bolešću. I dan-danas, nakon sedam godina od kada sam u šumi sekući drva slomio nogu, mučim se s tim. Krećem se, ali kada me noga zaboli, onda uzmem štaku. Još mi rana curi. Ne idem u bolnice. Od jedne žene iz Teslića nabavljam mast kojom mažem nogu i to tako održavam. Nesposoban sam za rad, a Gojko je još premlad da bi mogao da zarađuje za život. Zato nam je svaka pomo..
čitaoci "Vesti" ne propuštaju da ljudima kojima su pomagali ne pokažu u vreme velikih praznika kakvi su Božić i Nova godina da misle na njih i onda kada priče o nekim drugim nevoljnicima zauzmu prostor na stranicama Humanitarnog mosta. Tako se i naš verni čitalac i neumorni dobrotvor đorđe...

Pomozimo Ivani da ozdravi

Našim vernim čitaocima već je dobro poznato da se za dečicu u otadžbini kojoj je zdravlje ozbiljno ugroženo, a za lečenje treba mnogo sredstava koje čitave porodice ne mogu da obezbede, uvek nađe mesta na strani Humanitarnog mosta „Vesti“ i uputi apel dobrim ljudima da pomognu. Ovog puta, međutim, pomoć je potrebna jednoj devojčici, čija porodica živi u Nemačkoj. „Poštovana Redakcijo, obraćamo Vam se iz bavarskog gradića Hercogenauraha, u nadi da i možete, koliko je to u vašoj moći, pomoći našoj porodici Sokić iz istog grada, koja se već nekoliko godina bori za ozdravljenje njihove 15-godišnje ćerke Ivane. Ona boluje od retkog oblika raka mozga i imala je već nekoliko operacija u najstručnijim nemačkim klinikama.“ Ipak, kancer se svaki put vratio i sada je došlo do faze gde svaka dalja intervencija može ozbiljno da naruši određene funkcije, kao što su čulo dodira ili motoričke sposobnosti na desnoj strani tela. Zbog toga je jedino rešenje klinika u Sijetlu, u Americi, gde pomoću jed..

Bolesni i nemoćni uvek u mislima

Svaki put kada Ilija Miki Vujović iz Pariza dođe u otadžbinu, iskoristi priliku da svrati i do beogradskog dopisništva „Vesti“ kako bi doneo lekove za bolesne zemljake. Izuzetka nema ni ovog puta. Tako je ovaj skromni i neumorni humanista, srca velikog poput zemlje u kojoj je stekao penziju, doneo punu kesu lekova za bolove i pumpice sa aparatom za astmu. U međuvremenu, u rodnom Lovćencu podelio je lekove Danici Dabović, astmatičaru, a njenom sinu lekove za dijabetes, iglice i lek za čuvanje želuca. – Nažalost, mnogo je bolesnih ljudi u Srbiji, koji često ne mogu da izdvoje novac za najosnovnije lekove i lečenje. Tuga je koliko sirotinje i bolesnih ljudi i dece ima. Verujem da je to ujedno i posledica NATO bombardovanja. Iako sam penzionisani medicinski radnik i dalje se susrećem sa ljudima i decom obolelom od najtežih malignih bolesti, a njih je sve više. Nije teško onda zaključiti šta je uzrok tome. I ovog puta sam doneo najviše lekova za hronične bolesnike, koje sam pripremio zajed..
Marina Bogosavljević iz Lapova, kojoj su pre tri godine oštećeni nervi prilikom ginekološke operacije u KBC Kragujevac, zbog čega nije mogla da reguliše fiziološke funkcije, i koja je 28. maja operisana u Univerzitetskoj klinici u Erlangenu u Nemačkoj, prvih nekoliko dana bila je presrećna. Vratio joj se osećaj za voljno pražnjenje creva i bešike bez upotrebe katetera, a voda joj se više nije sakupljala u organizmu. Međutim, jedna od četiri diode (na privremenom implantantu-pejsmejkeru koji je stimulisao oštećene nerve) je otkazala. Ova nesrećna žena, majka troje dece, morala je ponovo sama da stavlja kateter i da se klistira. Ipak, nije pala u očaj. Izdržala je novu intervenciju u okviru koje je doktor implantant priključio na novu diodu, ali je ona lošije radila od prve. Tek posle nove hirurške intervencije, sistem je besprekorno profunkcionisao. – Posle operacije sam neprestano plakala. Suze su mi se same slivale niz lice. Bila sam presrećna. Ne samo što mi se posle tri paklene godi..