Do polovine avgusta i prvog teksta u „Vestima“, siromašni i bolešljivi Smail Marukić iz zabitog sela Izrok kod Tutina jedva je prehranjivao suprugu Ifetu, ćerke Belminu i Sabinu i sina Elisa koji je, da nevolja bude veća, imao i još ima ozbiljne zdravstvene probleme.
Da nije bilo komšija i drugih dobrih ljudi iz ovog kraja, koji su Marukićima još pre nekoliko godina izgradili skromnu i još nezavršenu kuću, a često pomagali i u hrani, obući i odeći, ko zna šta bi se sve desilo sa ovom porodicom.
– Bili smo očajni, bez nade da će biti bolje, posebno zbog nemogućnosti da ležimo sina Elisa koji je progovorio tek nedavno, u šestoj godini. Ali, Bog nas je iznenada pogledao, prvo dolaskom reportera „Vesti“, a potom i posetom humanitarca i velikog čoveka Hida Muratovića. Oni su nam pomogli da se za manje od mesec dana naš život promeni za 180
stepeni. Zahvaljujući donacijama dobrotvora iz cele Evrope i Amerike mi smo sada drugi ljudi, dobro obučeni i obezbeđeni namirnicama, sredstvima za higi..
Dobri ljudi iz dalekog sveta ponovo su obradovali siromašnog i usamljenog Vučetu Raičevića iz zabitog sela Blato na Pešteru, porodicu Jelić iz zaseoka Janturine, na granici Srbije i Crne Gore, i samohranu majku Bajru Suljević iz Novog Pazara koja u podstanarskoj sobici 26 godina sama brine o teško bolesnoj i nepokretnoj ćerki Arijeti. Ovog puta donacije su stigle iz Australije, Nemačke i Austrije. Naša čitateljka i dokazana dobrotvorka B. G. iz Adelejda u Južnoj Australiji poslala je Vučeti Raičeviću 200 australijskih dolara, a još 100 dolara ovom izuzetno siromašnom i teško bolesnom Peštercu stiglo je od porodice Janković iz Sidneja. Na Vučetinu adresu u pešterskom bespuću stigla je i donacija od 100 evra koju mu je iz Nemačke poslala naša čitateljka Dušanka Krneta.
– U poslednjih mesec dana nekoliko puta radovao sam se pomoći dobrih ljudi sa raznih strana sveta. Presrećan sam jer nakon 10 godina samoće i života nedostojnog čoveka, bar više nisam gladan, ne smrzavam se i imam za lekov..
Čitav roman o humanosti, požrtvovanosti i ljubavi mogla bi da ispiše Slavica Polimčević-Bošnjaković iz Užica, o čijoj 25-godišnjoj slepoj Doris, oboleloj od cerebralne paralize i epilepsije brinu i verni čitaoci "Vesti" koji su se uvek trudili da im uvek budu snažna podrška.
Igrom zle sudbine, Albanka Dilja Drobnjak (41) i njen suprug Milanko (57) iz zabitog Pasijeg Potoka na planini Rogozni kod Novog Pazara, kojima su letos mnogo pomagali čitaoci „Vesti“, ostali su ovih dana bez bebe koju su dugo čekali i kojoj su se mnogo radovali. Delom zbog poodmaklih godina, a više zbog nepažnje i spleta nesrećnih okolnosti, jer je Dilja pala dok je nosila gajbu sa šljivama.
Završila je u novopazarskoj bolnici gde su joj, nakon intervencije, lekari saopštili najtužniju vest koju jedna trudnica može čuti, da neće roditi sina koga je očekivala. Nesrećna Albanka, koja je u ove krajeve došla iz Skadra krajem prošle godine i sa vremešnim Milankom svila gnezdo u najzabačenijem i najsiromašnijem selu novopazarske opštine, još je u bolnici. Oseća se bolje i za koji dan će se vratiti Milanku u Pasji Potok.
– Zadesila nas je velika tragedija, Dilja je očajna, a ni meni nije lako. Mada nismo išli ginekologu, niti utvrđivali pol deteta, nadali smo se nasledniku koji bi nam bio v..
Možete li da zamislite, poštovani čitaoci, fudbalera svetskog glasa koji po povratku sa utakmice ili napornog treninga, otvara stranicu Humanitarnog mosta i svaku priču pročita od početka do kraja? Ima 33 godine, igra u Sevilji i za reprezentaciju Srbije. NJegova zvezda na sportskom nebu dugo već sija punim sjajem....