Emigrant koji nije dao svoj jezik

U organizaciji Zadužbine za srpske studije, na crkvenom imanju u Rosmoru na jugozapadu Sidneja, prošle nedelje je obnovljena pre pet godina prekinuta tradicija Vukovog sabora. Ovo je bila prilika, ne samo za druženje, vec pre svega za podsecanje na delo Vuka Stefanovica Karadžica.
Ne samo sa zvanicne govornice, vec i u privatnim razgovorima, Vuk je bio tema – od revolucionarne reforme srpskog jezika, preko divne riznice narodne književnosti, pa do majstorskog i nadahnutog prevoda Novog zaveta.
Jedan od osnivaca studija srpskog u Sidneju, dr Marko Marinkovic prisutne je podsetio na istorijat Vukovog sabora na ovim prostorima:

Uz narodne pesme i gusle

Izvornim narodnim pesmama na Vukovom saboru predstavili su se krajiška grupa – „Novo Zelino jato“ (Željko Komazec, Žarko Komazec, Mladen Komazec, Željko Subotic, Branko Vidic) i grupa „Licani Sidneja“ (Milan Radoševic, Savo Sekulic, Lazo Jovicic, Cedo Milankov, Nikola Maoduš, Goran Milankov). Uz gusle je pevao Stanoje Zoranovic.

– Prvi Vukov sabor bio je 1987. godine u CŠO „Sveti Stefan“ u Ruti hilu, a organizovali smo ga pokojni Slobodan Nikolic i ja.
Nakon nekoliko godina tu tradiciju preuzela je crkva „Svetog Georgija“ u Kabramati, a ove godine, prvi put, oni su to nama predali, smatrajuci logicnim da Vuk, srpski jezik, srpska kultura i tradicija više pripadaju univerzitetskom nivou.

Predsednik Zadužbine Gordana Tokic izrazila je zadovoljstvo što je tako veliki broj posetilaca došao.
– Dobro je da vidite šta radimo, kakve su nam namere i kako smo hteli da pokažemo koliki je znacaj naše gramatike i pravopisa i svega onoga što se dešavalo u prošlosti od kako je stvoren naš pravopis i napravljen recnik zaslugom Vuka Stefanovica Karadžica.
Gordana Tokic je napravila zanimljivo poredenje – našeg današnjeg emigrantskog života sa životom koji je Vuk vodio od kako je, 1813. godine, otišao u Bec i živeo u okruženju stranog jezika.
– Uprkos takvim uslovima, on je našao utocište i mogucnosti da stvori pravopis, gramatiku, da štampa prvu srpsku pesmaricu i prvi srpski recnik.

Podsecajuci da je srpski jezik do Vuka predstavljao mešavinu rusko-crkvenog i našeg narodnog jezika, Tokic je istakla da je, prema Vuku, azbuka bila sa dvadesetak suvišnih, a bez nekih neophodnih slova.

– Najgore je bilo što je za isti glas bilo više slova, što vas sigurno podseca na engleski jezik. I obrnuto, jedno isto slovo moglo je oznacavati dva glasa, što opet podseca na engleski i neke evropske jezike. Vukova genijalnost je u tome što je ostvario idealno pravilo: „piši kao što govoriš, a citaj kao što je napisano“. To je svelo azbuku na onoliko slova koliko ima glasova i što je svako slovo moglo predstavljati samo jedan, odgovarajuci glas. „Savršena azbuka može biti samo ona koja ima onoliko prostih slova koliko i jezik prostih glasova“, pisao je Vuk. On je to nacelo oživotvorio. Izbacio je iz ranije azbuke 18 slova,a uneo šest novih. Tako je napravio azbuku od 30 slova, koliko u našem jeziku ima glasova. Izjava jednog poljskog književika govori dovoljno: „Za 20 sati naucio sam da pišem i citam srpski jezik“.

Tokic je zatim govorila o novim projektima Studija za srpski jezik na Mekvori univerzitetu u Sidneju: znacajnom unapredenju nastavnog programa, povecanju broja studenata, te izlasku u svet, iduceg meseca, putem Interneta.
– Jedan covek je uzdrmao sve dotadašnje jezicke principe i teorije, upotrebivši najjednostavniji moguci princip: jedan glas – jedno slovo. Ta je teorija u svojoj suštini bila toliko revolucionarna, da su pred njom sve druge lingvisticke ideje padale u vodu – rekao je Borislav Ždralic, u eseju o Vukovom delu. – Dovoljno je da se citira izjava DŽimija Grima iz prepiske sa Geteom: „Šta god je meni iz ove struke poznato, ništa se sa srpskim pesmama porediti ne može. Što god se covek više trudi da ih verno prevede, to se više poznaje i oseca nedostatak ili nesavršenstvo jezika našeg u odnosu sa srpskim“.

Tokom priredbe – daci sidnejskih subotnjih i nedeljnih škola na srpskom jeziku izveli su recital, naravno na maternjem jeziku, pripremljen pod vodstvom nastavnice Tomislave Perazic. Govorili su: Valentina Cupac, Milan Škoric, Aleksandra Starcevic, Milica Borovicanin, Jelena Borovicanin, Miljan Cvijetic, Nevena Dinic, Stanko Jakšic, Luka Dencic, Stefan Dencic, Jelena Cupac, Zorana Zecevic, Petra Pilja, Milica Kukic, Denis Popovic i Nikolina Petkovic.
Stihove su govorili i odrasli: Mitar Lakic, Andrija Aca Tadic i Milka Petrovic Stojadinovic koji su se predstavili vlastitim stvaralaštvom..
Nastupili su i folklorni ansambli „Rastko“ („Sveti đorde“ – Kabramata), „Gavrilo Princip“ (Srpska narodna odbrana) i „Srbija“ („Sveti Jovan Krstitelj“, Volongong).