Borba za svakog đaka

Prilika za druženje: Miljana Vlajić, Lidija Milosavljević, Nada Miljanić, Tatjana Ostojić, Tatjana Georgievska i Branka Stevanović (s leva)

Nakon dve godine, skoro 230 direktora, nastavnika i osoblja koje radi u etničkim školama jezika nedavno su se okupili na odličnoj zabavi u Melburnu, koju je organizovalo udruženje “Jezici zajednica Viktorije“.

Bila je to prilika da se na jednom mestu nađu direktori i učitelji srpskih škola u Viktoriji.

– U svakom slučaju, to je dobra ideja, da se posle toliko vremena nađemo. Ljudi su poželi da se vide, a mene je baš obradovalo što smo imali priliku da se na ovom događaju sretnemo s učiteljicama iz drugih srpskih škola, pa sam se angažovala i zvala organizatore da nas sve smeste za isti sto. Videli smo se, ispričali, razmenili iskustva, a program koji su pripremili bio je zanimljiv – ispričala nam je Nada Miljanić, direktorka Srpske etničke škole “Vuk Stefanović Karadžić“ iz Kizboroa.

Prema rečima Miljane Vlajić, učiteljice Srpske škole iz Branzvika, dobro je da uopšte postoji jedna ovakva organizacija.

– U Evropi tako nešto ne postoji. Kada pričamo sa tamošnjim učiteljima i kažemo im da imamo asocijaciju etničkih škola, oni se začude, jer to je nešto jedinstveno i kažu da je to izuzetno dobro. Obično me pitaju koliko škola ima i vrlo se začude kada im kažem koliko jezika je obuhvaćeno na ovaj način. Pored toga, mislim da smo svi raspoloženi da prihvatimo jedni druge, i otvoreni smo prema drugim nacijama. Samim postojanjem asocijacije stvoren je stav da treba da se borimo da budemo deo e multikulturalne sredine, ali na pozitivan način. Prosto su izazvali pozitivne emocije kod nas. I mislim da se to osetilo kod svih koleginica. Nama je bitno da deca budu deo ove sredine, dobri građani Australije. Naime, mnogi su ovde rođeni, ovde žive, mnogi će verovatno ovde zasnovati i porodice, a u isto vreme treba da budu nosioci i čuvari kulture, vere i jezika. Mislim da je to najvažnije, da deca budu srećna u ovoj sredini, ali da znaju svoje poreklo – istakla je Miljana Vlajić.

Tatjana Georgievska, direktorka Srpske škole “Vuk Karadžić“ iz Sent Albansa je takođe, bila zadovoljna događajem.

– Utisci su fenomenalni, imali smo izuzetno lepo društvo. Možda mi je nedostajala mogućnost da i mi budemo uključeni u program, na primer da se otpeva neka naša pesma, ili da zaigra neka naša folklorna grupa. To bi bio dobar način da se predstavimo. Možda je to nešto što smo trebali da se dogovorimo i da pošaljemo predlog – ocenila je večeru Tatjana Georgievska.

Sa njenom ocenom se složila i direktorka Miljanić.

– Mislim da je dobro što smo bili prisutni, da upoznamo druge, ali ne samo to, nego na ovaj način predstavimo i našu zajednicu. Mislim da te prilike ne treba propuštati. Jer što više propuštamo i sklanjamo se, sve manje znaju o nama. Važno da se pokažemo, i zato ću drugi put predložiti da neko od naših dođe da zaigra, ili da mi nešto pokažemo iz naše kulture. Možda, na primer, da se obučemo u nošnje i da se na taj način predstavimo drugima učiteljima etničkih škola – objasnila je Nada Miljanić.

Ovo je ujedno bila prilika da učitelji i direktori porazgovaraju o broju upisane dece u školama, i načinu organizacije nastave.

– Imamo oko 150 đaka, s tim je oko 120 u Sent Albansu, a ostatak u Grinzborou i Džilongu. Za poslednje dve godine došlo je do pada upisane dece za 25 odsto. Tako da imamo tri odeljenja manje nego ranije. Istina, nikada to nisu bila brojna odeljenja, ali na primer sada imamo šest nastavnika, a prošle godine smo imali osam. U Grinzborou smo ranije imali dva razreda, sada imamo jedno odeljenje, dok je u Džilongu uvek bio jedan, mešoviti razred. Oni takođe, nemaju 11. i 12. razred, nego kada završe deseti upućuju ih na Sent Albans da nastave dalje – kaže direktorka Georgievska.

Nešto manji broj upisanih zabeležen je i u Kizborou.

– Mi smo ove godine upisali 110 đaka, kao i prošle godine, s tim da smo u februaru 2020. godine upisali nešto više, 120 učenika. Tako da kod nas nije zabeležen tako veliki pad, možda deset ili 12%. Najveći pad smo zabeležili u predškolskom i prvom razredu, a možda je tome razlog odlazak učiteljice Ljiljane Puškar, koja se sa porodicom odselila za Srbiju – objašnjava direktorka Miljanić.

U školi u Branzviku su maksimalno izašli u susret đacima.

– Imamo upisano 54 dece, s tim da držimo nastavu i u školi, subotom pre podne, i preko Zuma, subotom po podne od 16 do 17.30, jer pojedina deca zbog obaveza subotom ne mogu da stignu da idu u školu pre podne, tako da smo im izašli u susret i popodne držimo nastavu, koleginica i ja, volonterski. Aktivno nam dolazi oko 35 učenika. Ova dva tri meseca mnogi su otišli na odmor u Srbiju, tako da u jednom momentu je 12 dece bilo u Srbiji. Koleginica drži odeljenja do četvrtog razreda, a ja starije đake. Mi nemamo 11. i 12. razred, mada se spremamo da se obučimo da spremamo decu za VCE, jer smo shvatili da je izuzetno važno da se zna kako taj sistem funkcioniše, pa možda se odlučimo i toga da se prihvatimo. Za sada u ovim okolnostima, držimo nastavu samo do 11. razreda – objašnjava učiteljica Vlajić.

Razlog smanjenja broja upisane dece, prema mišljenju direktorke iz Sent Albansa, jeste i činjenica da se veći broj porodica odselio za Srbiju.

– Postoji tendencija u padu broja učenika. Kako vreme ide ljudi se polako asimiluju. Postavlja se i pitanje da li će deca rođena u mešovitim brakovima učiti srpski jezik, odnosno pohađati srpsku školu. Mada mi imamo u našoj školi decu koja su iz mešovitih brakova, ubeđena sa da to zavisi od roditelja – ističe direktorka Georgievska.

Slična situacija sa iseljenjem porodica primećuje se ove godine u Kizborou.

– I kod nas su se tri porodice iselile, a neke familije koje su najavili odlazak odložile su ideju zbog dešavanja u Ukrajini. Verovatno je i upis dece nekako cikličan, pa jedne godine se upiše više, a sledeće manje. Svakako je i korona uticala na odziv i upis, jer je najteže bilo raditi sa mališanima preko Zuma – naglašava direktorka Miljanić.

Svečana večera etničkih škola u Melburnu

Dalje usavršavanje

– Verujem da će još interesantnije biti kad bude organizovana godišnja konferencija za etničke škole, koje nije bilo više od dve godine, jer je zbog korone sve prestalo. Na konferencijama asocijacije se dosta toga nauči, jer se organizuju različita predavanja u trajanju od 45 minuta, a nastavno osoblje može da odabere da sluša ono što ga najviše zanima – kaže direktorka Nada Miljanić.

Polaganje VCE testa

Jedna od tema koju su koleginice iz srpskih škola pokrenule na večeri bila je polaganje VCE testa.

Za sada pripremu za polaganje ovog testa iz srpskog jezika organizuje samo škola u Sent Albansu, a nastavnike priprema prekaljeni stručnjak Branka Stevanović.

– Ono što nas najviše zabrinjava jeste nemogućnost da dođemo do osoba koje pregledavaju testove iz srpskog jezika, a koji se nalaze u Novom Južnom Velsu. Spremam učenike za polaganje testa vrlo studiozno, i zaista smo upoznati sa njihovim nivoom znanja jezika. Međutim, koliko god smo do sada puta uložili žalbu, nikada nije usvojena. Nemamo ni mogućnost da proverimo gde su i kolike greške učenika bile – razočarano će nastavnica Stevanović.

Original Article