Neiskorišćena snaga dijaspore

Pre pet godina konstituisana je Skupština dijaspore i Srba u regionu, koja bi trebalo da bude krovna organizacija celokupnog rasejanja, ali se njen rad, po rečima Dragana Stanojevića, predsednika Skupštine dijaspore i Srba u regionu, nalazi u svojevrsnoj blokadi. O razlozima za takvo stanje, Dragan Stanojević govori za Program za dijasporu RTS-a.

Da li će biti održano zasedanje Skupštine dijaspore i Srba u regionu u junu ove godine?

Da, okupićemo se u Beogradu, ali to neće biti Skupština sa punim mandatom, jer je naš mandat istekao. U tehničkom smo mandatu do novog izbora, zato će to biti tehnički sastanak na kome ćemo rezimirati dosadašnje aktivnosti i razgovarati o načinu organizovanja u budućnosti, imajući u vidu da niko u državi ne želi da čuje glas dijaspore. Poslao sam dopise predsedniku Nikoliću, nisam dobio odgovor, premijeru Vučiću sam nedavno pisao i još čekam odgovor, ministar Dačić je javno obećao, ali nije ispunio. Moram reći da nismo ni imali mogućnost rada skoro svo ovo vreme, jer smo bili u blokadi više od pola mandata, ali ne zbog nas. Pozvao sam, ne samo delegate, nego i sve predstavnike dijaspore, jer je moj cilj da postignem maksimalni konsenzus, gde bi bio zastupljen i predstavljen najveći broj ljudi iz dijaspore. Ovim putem pozivam sve predstavnike organizacija iz dijaspore da mi se jave putem mejla, želim sa svakim da se sastanem i da vidimo šta nam je činiti.

Koja će pitanja biti rešavana, pokrenuta…koji su prioriteti?

Rešavaćemo pitanja vezana za dalje funkcionisanje Skupštine u situaciji potpunog ignorisanja od strane matice. Razmatraćemo predloge za promenu načina izbora delegata, promenu broja mandata, moduse maksimalnog osamostaljivanja Skupštine i mogućnosti samoorganizacije, razmatrati načine za elektronsko glasanje. Tema će biti i određivanje mandata u Skupštini Srbije za predstavnike dijaspore i najvažnije, predlozi za promenu Zakona o dijaspori.

Vaš stav o neimenovanju direktora Uprave za dijasporu i Srbe u regionu. Kako se to odražava na relaciji matica-rasejanje?

Spušteni smo sa nivoa ministarstva do uprave bez upravljača. To je još jedna potvrda odnosa matice prema nama i nepoštovanje Zakona o dijaspori. Zbog neimenovanja rukovodioca uprave, mi smo blokirani skoro dve godine. Ali, želim da skrenem pažnju da smo i u Ministrastvu i kasnije, u Kancelariji, imali problema i da je bilo borbe koja je štetila dijaspori. Rukovodstvo tih ustanova i neki večiti poznavaoci dijaspore su manipulisali mnogim procesima i umesto da budu servis, bili su šefovi dijaspori i trošak državi. Nama treba servis i mandat da možemo sami da delujemo. Taj servis, u funkciji posrednika bi tehnički sprovodio ono što Skupština izglasa. Na nivou Vlade, u svakom ministarstvu bi postojali odgovorni ljudi za rešavanje naših pitanja. Tako bismo bili efikasniji, manje bi bilo prostora za manipulacije i korišćenje dijaspore za turistička putovanja oko sveta, jer mi državu ne koštamo ni jednog dinara, sve sami finansiramo.

Delegati Skupštine dijaspore su u tehničkom mandatu. Ima li u takvoj situaciji prostora za delovanje i sa kojim institucionalnim telom imate konstruktivan dijalog, komunikaciju?

Da, mi smo u tehničkom mandatu, ali kako se ispostavilo, mi smo sve vreme bili u nekoj vrsti tehničkog mandata. Kada bismo imali adekvatan zakon, mogli bismo da delujemo, a da ne čekamo državu za sve, već samo za izglasane odluke. Nažalost, nemamo ni sa kim komunikaciju, ne pozivaju nas ni na jedan državni događaj ni prijem. Lično sam razočaran, od ove vlasti sam očekivao nekoliko koraka napred, a ne unazad.

Govorili ste o manjkavosti Zakona o dijaspori i Srbima u regionu. Šta je neophodno promeniti u tom zakonu?

Taj zakon je pravljen bez dijaspore, tek sada uviđamo koliko ima nedostataka. Već smo izglasali deo predloga, a dosta je pripremljenih koji se moraju usvojiti, bez toga ne možemo dalje. U tom zakonu je fiksiran broj mandata po nečijem nahođenju i interesu, papa je na authority za Ameriku ili neku evropsku zemlju predviđeno 4-5 mandata, a za celu Evroaziju jedan mandat. Takođe, imamo duple saveze, gde svaki savez bira svog predstavnika, čime se dupliraju mandati, a onda neko u Kancelariji bira podobne nominee izostavljajući druge. Dalje, neko je limitirao broj mandata i tako ostavio outpost Skupštine veliki broj aktivnih predstavnika. Pošto sami sebe finansiramo smatram da broj mandata može biti i duplo veći jer smo izglasali poslovnik po kom možemo imati sednice putem interneta itd. Posebna problematika vezana je za Srbe u regionu, prema kojima treba imati poseban pristup i napraviti drugačiji sistem za njihovo učešće.

Jednostavno rečeno, država samo treba da nam obezbedi zakon po kome možemo samostalno i bez opterećenja delovati. Dijaspora je jedan od najbitnijih resursa ove države u svakom pogledu, i ono što može dijaspora, teško može uraditi bilo koja državna institucija. Ako hoćete, dijaspora je ta koja svojim doznakama održava i socijalni mir.

U dijaspori je preko 4 miliona Srba i državljana Srbije, koji su za poslednjih petnaestak godina u Srbiju poslali preko 50 milijardi dolara doznaka. Naša država je izglasala Zakon o dijaspori kao i Deklaraciju o odnosima između matice i rasejanja od najvećeg državnog i nacionalnog interesa, još samo da to vidimo na delu.