Pupovac: Hrvatska želi osećaj nadmoći nad Srbijom

Zagreb želi tri stvari – da uslovljava rešavanje otvorenih bilateralnih pitanja, kao što su suđenja za ratne zločine, u ratu nestalih osoba, prava manjina i granice na Dunavu – onako kako njoj odgovara, određuje brzinu pristupa Srbije EU za svoj ili nečiji račun i jača unutarhrvatski osećaj nadmoći u odnosima sa Srbijom, kaže predsednik Srpskog narodnog veća u Hrvatskoj Milorad Pupovac.

Pupovac u intervjuu za list Jedinstvo iz Kosovske Mitrovice ističe da su sva tri razloga štetna, jer se njima postiže veoma malo ili nimalo, a gubi mnogo.

Pupovac upozorava da se u poslednjih pola godine atmosfera u Hrvatskoj toliko pogoršala da su porasli osećaji nesigurnosti, uz već ustaljene osećaje neravnopravnosti, posebno u suđenjima za ratne zločine, zapošljavanju i razvoju životnih sredina.

Povodom incidenata na obeležavanju Dana ustanka naroda Hrvatske u Srbu, Pupovac kaže da je Evropi, a to znači i Evropskoj uniji, i Savetu Evrope i Organizaciji za evropsku bezbednost i saradnju, trebalo je dugo da se pokrenu i progovore o govoru mržnje i nasilju prema Srbima koji su se u Hrvatskoj rasplamsali prošle godine.

„Biće im potrbno vremena da i ovo vide i čuju. Jer se ne tiče samo nas već i njih. Negiranje antifašizma, napadi na antifašiste i to pripadnike manjine, negiranje je same demokratije u Evropi. Naime, nakon Drugog svetskog rata, nakon holokausta i genocida, koncentracionih logora i rasnih zakona, nema demokratije koja to može biti bez antifašizma“, istakao je Pupovac.

„Istorijska istina se ne utvrđuje na sudu“

Upitan kako rehabilitacija nadbiskupa NDH Alojzija Stepinca utiče na odnos prema Srbima i Srbiji, Pupovac je rekao da je to još jedna politička presuda koja neće nikome pomoći, a najmanje istini, jer za takve stvari se istorijska istina ne utvrđuje na sudu i boljem od ovog koji je to uradio u Zagrebu.

„Istorijsku istinu u vezi sa pitanjem Stepinca raspravljaće istoričari i komisija predstavnika SPC-a i Katoličke crkve u Hrvatskoj uz posredovanje pape Franje. I to ostavljamo njima. Ono što nas brine i što je naš problem jeste rehabilitacija onih koji veruju u NDH i njene ideje, politike i zlodela. A to ne može dobro uticati ni na šta, pa ni na odnos Hrvata i Srba“, poručuje Pupovac.

On, takođe, smatra da se poništenjem presude Branimiru Glavašu za zločine nad Srbima šalju „veoma loše“ poruke srpskom narodu i da to ne može imati dobar uticaj na odnose Srbije i Hrvatske.

Na pitanje ima li EU načina i mehanizma da privoli svoju članicu da poštuje prava srpske manjine ili je pak, članicama EU sve dozvoljeno, Pupovac je istakao da nije, pogotovo ne kršiti ljudska i manjinska prava i rehabilitovati simbole, ideje i vrednosti istorijskih fašističkih pokreta kakav je bio ustaški.

„Drugo je pitanje koliko to Evropa sa svojim nevoljama vidi i čuje, te koliko ona u sveopštoj našoj međusobnoj buci i besu najbolje razaznaje šta je šta i ko je ko. Naše je, kao što smo to činili do sada, da joj pomognemo da razazna“, napominje Pupovac.

„Nestabilni odnosi Beograda i Zagreba – nestabilan region“

Ukazuje da odnosi Srbije i Hrvatske u velikoj meri utiču na stabilnost regiona. Prema njegovim rečima, nestabilni odnosi između Srbije i Hrvatske gotovo ceo region čine nestabilnom, što se jasno vidi po odnosima u poslednjih 25 godina.

Međutim, s obzirom da Hrvatska i Srbija ne uspevaju da stabilizuju međusobne odnose sve je više znakova da bi one mogle izgubiti taj stabilizacioni potencijal zbog sve kompleksnijih geopolitičkih uticaja u regonu. Ako ti znakovi postanu izraženiji, i jedna i druga zemlja mogla bi ostati bez tog potencijala, smatra Pupovac.

Ukoliko ostanu bez njega, dodaje Pupovac, ostaće bez značajnog dela svoje političke moći. Ovakvo nacionalističko iscrpljivanje nesumnjivo slabi tu moć. Odgovorna vođstva dveju država trebala bi da rade drugačije“, napominje predsednik Srpskog narodnog veća.

Upitan, s obzirom na to da Kosovo i Metohija ide putem evrointegracija, šta je važno učiniti da Srbima na KiM u budućnosti budu poštovana prava, Pupovac je istakao da se treba organizovati i razviti institucije, prepoznati i artikulisati probleme, obrazovati kadrove i stvoriti komunikacije i partnere u Evropi i svetu.

„Trebalo bi češće da se srećemo i razmenjujemo mišljenja i iskustva, a ponekad i da se pomažemo u političkom delovanju, jer su naše pozicije slične“, zaključuje Pupovac.