„Prosvjeta“ u Beču obeležila 190. godišnjicu rođenja Mine Karadžić

Otvarajući skup prof. Srđan Mijalković, predsednik SPKD „Prosvjeta“, rekao je da je ova promocija jedna u nizu koje će Društvo organizovati i tako obeležiti 200 godina od štampanja Vukovog „Srpskog rječnika“ u Beču. Predstavljena knjiga je posvećena Mini Karadžić, slikarki i književnici, a povodom 190 godina od njenog rođenja.

Senka Vlahović, umetnički direktor Banatskog kulturnog centra (BKC) iz Novog Miloševa, istakla je da je kuća koju predstavlja prvi privatni kulturni centar u Srbiji koji godišnje objavi oko 50 izdanja knjiga koje, između ostalog, prevodi sa srpskog na strane, a posebno na nemački jezik.

Govoreći o dobroj saradnji BKC-a sa autorkom, Senka Vlahović je naglasila da je ona počela još 2010. godine kada je Svetlana Matić dobila prestižnu književnu plaketu „Sima Cucić“ za stvaralaštvo u dijaspori za knjigu „Dečji biseri“. Svetlani je BKC dodelio 2014. godine specijalnu nagradu za pesmu „Staza kojom hodaš“, a 2016. godine priznanje ambasadora „Pesničke republike“ za Austriju. Svetlana Matić je učestvovala i na obeležavanju godišnjice rođenja Marije Terezije u Novom Bečeju prošle godine, govoreći o njenom doprinosu razvoja obrazovnog sistema u Austriji.

Autorka je u svom obraćanju istakla da je na prikupljanju dokumentacije o Mini Karadžić radila pune tri godine, u nameri da sazna što više o delu i životu Vukove ćerke, prve srpske slikarke i književnice, koja je stvarala i predstavljala na najbolji mogući način narod iz kog je potekla u 19 veku.

O ovoj osobenoj knjizi Vitomir Teofilović, ugledni srpski književnik, novinar i aforističar, u svojoj recenziji, između ostalog, kaže:

„Naša ugledna spisateljica Svetlana Matić, autorka sedam knjiga različitih žanrova, koja živi i radi u Austriji kao profesorka srpskog jezika našoj deci, sazdala je osobenu knjigu posvećenu Vukovoj kćerci Mini (Vilhelmini) Vukomanović Karadžić, našoj zapaženoj umetnici (pesnikinji i slikarki) i intelektualki toga doba. Osobenost ove knjige ogleda se najpre u samoj zamisli. Minin život nam nije predočen na uobičajen način, kao priča zasnovana na hronološkom sledu arhivskih podataka, već na originalan način – kao pisma Mini. Ovo je utoliko dragocenija ideja što su samoj Mini pisma toliko značila u komunikaciji sa rođacima i prijateljima da se epistolarno obraćanje može označiti kao jedno od bitnih obeležja njene ličnosti“.

Original Article