Pola veka Beogradskog sajma knjiga, 2005

Uspeh ovogodišnjeg Sajma nezadrživo izaziva uspomene: prvi Jugoslovenski sajam knjiga održan je 1956. godine u Zagrebu na Velesajmu sa 12.000 izloženih eksponata. Sledeće godine preseljen je u Beograd na novootvoreno moderno sajmište. Izlagalo je oko 60 domaćih i 36 stranih izlagača iz 16 država Evrope, Amerike i Azije. Knjige su potpisivali Ivo Andrić, Dobrica ćosić, Oskar Davičo, Branko ćopić, Desanka Maksimović. A onda, petnaesti međunarodni sajam1979. otvorio je nobelovac Ivan Andrić.

Ovogodišnji, jubilarni Sajam trajao je od 25. do 31. oktobra t.g. Počeo je svečanim govorom Ljubomira Simovića, pisca i akademika. U ime počasnog gosta, Velike Britanije, prisutne je pozdravila Vesna Golsvorti, britanska spisateljica, profesor i prevodilac srpsko-crnogorskog porekla. Izložbu fotografija i pratećeg dokumentarnog materijala „Pedeset godina Sajma knjiga“ autor Radovana Popovića, svečano je otvorila Ana Marija Kabanjelas, predsednica Međunarodne asocijacije izdavača.

Ove godine učestvovalo je preko 700 izlagača iz zemlje i inostranstva (Angola, Belorusija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Grčka, Holandija, Iran, Italija, Izrael, Japan, Kanada, Portugal, Rusija, SAD, Francuska, Hrvatska, Španija i Švajcarska). Sajam je bio opremljeniji, organizovaniji i posećeniji od prethodnog. Samo 26. oktobra prodato je 34.000 ulaznica a 28.- 29.000. Strani gosti: književni kritičar i profesor Filip Tju i menadžer prodaje izdavačke kuće MekMilen, Endrju Pul, izrazili su svoje divljenje međunarodnim duhom i inspirativnom atmosferom. Nisu očekivali toliko poznavanje i zastupljenost engleske književnosti u Srbiji. Engleski sajmovi su skromniji, namenjeni samo licima iz struke. Anđelko Trpković, generalni direktor Sajma izjavio je da je svaka godina sve bolja. Sajam knjiga je čudo a čudo je nemoguće objasniti. Beogradski sajam je, posle frankfurtskog, drugi u svetu.

Prvi put ove godine organizovan je Školski dan posvećen poseti velikog broja škola iz cele zemlje. Pripremljeni su posebni programi zanastavnike i učenike. Održan je i Prvi forum bibliotekara i izdavača na kome se govorilo o problemima i zadacima domaćeg tržišta. Dodeljene su nagrade bibliotekaru i biblioteci koja značajno unapređuje informatiku i poslovnu komunikaciju.

U sajamskim salama za promocije predstavljen je impozantan broj novih knjiga: samo na štandu Ministarstva za dijasporu vlade Srbije – oko šezdeset. Nagrada za najuređeniji štand pripala je „Narodnoj knjizi“. Specijalna priznanja dodeljena su eparhiji raško-prizrenskoj i kosovsko-metohijskoj za kreativno rešenje, kao i „čigoja štampi“ za originalnu komunikaciju osoblja. Žiri za najlepšu knjigu dodelio je nagradu knjizi Moja maslina autora Radiše Jančića, u opremi Bogdana Kršića. Dečija knjiga godine je izdanje Narodne pesme i igre za decu „Kreativnog centra“.

Na Sajmu knjiga upriličeno je prvo potpisivanje i primopredaja Otvorene knjige između ovogodišnjeg počasnog gosta – Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, počasnog gosta za 2006. godinu. Da bi se omogućila bolja prodaja knjiga
po znatno sniženim cenama 50% i više, sajam je produžen još jedan dan koji je bio besplatan za sve posetioce. Prošlogodišnji sajam je ukupno prodao 140.000 karata a ove godine taj broj je premašen.

Štand Ministarstva za dijasporu vlade Srbije ove godine je znatno uvećan. Zidovi su bili gusto prekriveni knjigama pisaca iz rasejanja sa svih kontinenata. Program je počeo svečanim govorom Ministra za dijasporu Vojislava Vukčevića. Usledio je koncert etno muzike „Vila duša“.

Svakoga dana program je počeo u podne mini koncertom. Promovisana su izdanja Ministarstva: U čast pisaca iz rasejanja, Zaveštanja 2005 – antologija srpskih pisaca iz Švajcarske, Zbirka dokumenata od značaja za pravni položaj srpske dijaspore i Zajedno u Evropi – konferencija o položaju Srba u regioniu.
Govorili su Aleksandar čotrić i Miodrag Jakšić, sekretar i zamenik Ministra.

Veliko interesovanje izazvala je antologija stranih pesnika (1964-2004)
sa Beogradskih međunarodnih susreta pisaca, Ostaci svetlosti. Izdavač: Udruženje književnika Srbije, Biblioteka Beogradski međunarodni susreti pisaca, 2005, a priređivač Moma Dimić. Opsežna antologija, preko šest stotina strana, donosi pesme oko tristo pesnika koji su u vremenskom rasponu od četiri decenije gostovali u sve poznatijem i sve voljenijem Belom Gradu. Pesnici kao Tagore, Bunjin, Lorens Darel, Samjuel Beket, Robert Grejvz, Vislava Šimborska, Sol Belou, Vilijam Sarojan, Angas Vilson, Gream Grin, Josif Brodski, Amrita Pritam, Alberto Moravija, Ginter Gras, Ismail Kadare, Laš Gustavson i bezbrojni drugi ostavili su za sobom zvezdani trag misli i emocija, družili se s drugim pesnicima u čarobnom i uvek živom domaćinu – gradu i poneli sobom čežnju da se vrate.

Ova vredna knjiga okuplja značajan broj domaćih prevodilaca od kojih su mnogi i sami pesnici i pisci: David Albahari, Mira Alečković, Dragoslav Antić, Svetozar Brkić, Krinka Vidaković-Petrov, Eduard Dajč, Milovan Danojlić, Moma Dimić, Zlatko Krasni, Desanka Maksimović, Mirjana Matarić, Grozdana Olujić, Aleksandar Petrov, Adam Puslojić, Borislav Radović, Stevan Raičković, Jara Ribnikar, Isidora Sekulić, Števka Šmitran, Ana Šomlo i brojni drugi.

Antologija Ostaci svetlosti trajno će nas sećati na vreme Ive Andrića, Miloša Crnjanskog, Desanke Maksimović, Oskara Daviča, Miodraga Pavlovića, Vaska Pope, Miodraga Bulatovića, Danila Kiša i drugih velikana kojima možemo da zahvalimo za pokretanje Beogradskih međunarodnih susreta pisaca 1946. godine. Zahvalnost ide i Udruženju književnika Srbije što je tu tradiciju uspešno sačuvalo uprkos rata i raznovrsnih ozbiljnih teškoća, nastavljajući tako „oblikovanje duha jedne tradicije,“ po rečima Ivana V. Lalića.

O knjizi su govorili Adam Puslojić, Zlatko Krasni, Dragan Mraović, Moma Dimić i Frejzer Saterlend (Kanada), koji je, između ostalog, izjavio:“Žao mi je što mi sudbina nije dodelila da budem Srbin“.

Drugog dana sajma dodeljene su književne nagrade „Arsenije čarnojević“ za promovisanje srpske kulture i jezika u inostranstvu i „Stojan-Stiv Tešić“ za pisca koji promoviše srpsku kulturu na stranom jeziku. Nagrade su dodelili Vojislav Vukčević, Ministar za dijasporu Srbije i saradnici: Aleksandar čotrić i Miodrag Jakšić.

Nagrada Arsenije čarnojević dodeljena je spisateljici Mirjani N. Radovanov-Matarić (SAD), ocu Mateji Matejiću (SAD) i Vjekoslavu Vukadinu (Holandija). Nagrada „Stojan-Stiv Tešić“ pripala je Vladanu Radomanu (Francuska).
Posle dodele, održana je promocija književnog opusa Mirjane Radovanov-Matarić. Govorili su: Miodrag Jakšić, zamenik ministra za dijasporu, Radomir Mićunović, pesnik i književni kritičar i dr. Miodrag Maticki, direktor Instituta za umetnost i književnost i Vukove zadužbine.
Naglašeno je da je spisateljica u toku pola veka radila na kulturnim mostovima između naše i stranih kultura i da je u inostranstvu pojačala taj rad kroz javna predavanja, uređivanje časopisa, prevođenje srpskih pisaca na engleski, organizovanje i vođenje spisateljskih i čitalačkih radionica, veoma aktivno sarađivanje sa glasilima matice i dijaspore i učestvovanje na međunarodnim skupovima pisaca u Beogradu, Srbiji, Crnoj Gori i dijaspori. Njen opus svodi se na 23 knjige objavljene na srpskom i engleskom i oko 2000 bibliografskih jedinica po časopisima i novinama. Književna nagrada Arsenije čarnojević dodeljena joj je za celokupni rad ali je poslednja knjiga, Zašto pišete?– Antologija srpskih pisaca u rasejanju – znatno tome doprinela, kao dokumentarni i književni doprinos od šireg značaja za srpsku kulturu.

O radu Vladana Radomana, dobitnika književne nagrade Stiv Tešić govorili su prof. Mihajlo Pavlović i autor. Specijalnu povelju Arsenije čarnojević primio je Vladimir Dimitrijević iz Pariza i Ženeve za svoj izdavački i knjižarski rad.

U masi promocija novih knjiga srpskih pisaca iz svih delova sveta, ističe se književni portret dr. Mile Alečković iz Pariza. Rođena u Beogradu, klinički psiholog i pisac, doktorirala je na Sorboni s radom „Pojam nesvesnog u savremenim psihološkim teorijama“. Specijalizuje u Francuskoj oblast antropološke psihijatrije, borac za prava Srba u svetu i u matici, u okviru Zajednice Srba Francuske i Svetske srpske dijaspore. Urednik je biblioteke Slovo Srba u Svetu uokviru „Gutenbergove galaksije“. Predstavljena je njena knjiga Pojam nesvesnog u savremenim psihološkim teorijama (na francuskom) i zbirka etnopsiholoških eseja O domu i iskonu (Beograd: Gutenbergova galaksija, 2002), spoj visoko stručnog i duboko ličnog u stilski briljantnim učenim i poetskim tekstovima. Vrlo aktuelna je i zbirka satiričnih, ekspresivnih i istorijsko-analitičkih političkih eseja Ko to priča o Evropi?(Novi Sad: Orfeus, 2005) zbog kojih je nazvana autentičnom Srpkinjom i Evropljankom, našom Evitom Peron. Ova knjiga znalački analizira svetsku političku
situaciju i u okviru iste poziciju srpske nacije, kako u matici, tako i u rasejanju, donoseći predloge o uspešnom i bržem izlasku iz prelaznog perioda i krize, koristeći već postojeće nacionalno bogatstvo i iskustvo srpske profesionalne inteligencije rasejane po svetu.

Zagonetni pesnik B. Vongar (Sreten Božić) iz Australije predstavio se zbirkom pesama Bilma (prevod s engleskog Mome Dimića) o kojoj su govorili pisac i kritičar Moma Dimić, pesnik i poznavalac australijske srpske dijaspore, bivši jugoslovenski ambasador u Australiji Dragan Dragojlović, i drugi. Istaknuta je pojava Sretena Božića koji je, fizički i duhovno, napravio ogroman put od sela kraj Aranđelovca do Australije (preko Pariza gde je drugovao sa Sartrom i Simon de Bovoar), od mlinarske škole, fotografije i novinarstva, do bega preko granice i života u australijskom gradu Darvin, isprva bez ikakvog znanja engleskog jezika. Tu se saživio sa životom i stradanjem Aboridžina i počeo pisati na svojevrsnoj mešavini engleskog i aboridžinskog (sa nostalgičnim i razboritim upadicama iz srpskog) jezika. Vongarova poezija je lament zbog stradanja jedne plemenite crne domorodačke civilizacije ali i nepoštedna satira i kritika surovosti civilizacije belaca.

Posle prekrasne, nostalgične muzike orkestra prof. Petra Gojkovića iz Pariza, prikazan je književni portret Vlaste Stanisavljevića-Šarkamenca, arhitekte i pisca iz Pariza. Znalački i nadahnuto, goste su pozdravili Dušan Stojković, književni kritičar, Adam Puslojić, pesnik i Ljiljana Krstić, izvođač izvorne muzike. Šarkamenac je pesnik, prozaista i talentovan muzičar, estradni zabavljač koji spontano pretvara trenutak druženja u nezaboravan doživljaj, a u svom književnom stvaranju nastioji da kaže nešto po čemu će se pamtiti. Miodrag Jakšić je istakao muzikalnost njegovog stiha. Ovom prilikom nije mogla proći nezapažena živopisna pojava pevača i glumca Luisa (Ljubiše Stojanovića) koji svojim baršunastim glasom i ciganskom dušom sjajnopredstavlja i izvodi Šarkamenčeve kompozicije.

Ove godine, još više, prosuo se pljusak poezije, kao latica ruže i jesenjeg zlatnog lišća. Publika je plavila štand, punila sva sedišta, okolni prostor, čak i prolaze. Nisu za to samo zaslužna nasmejana, mladalačka lica i brze ruke koje su vredno posluživale osveženje i kafu, nisu ni police krcate privlačnim izdanjima pisaca iz dijaspore, nije to bilo ni odlično izvođenje birane muzike s kojom je, svaki dan, tačno u podne, počinjao prebogat i pun iznenađenja program. Sve je to zajedno doprinelo, uz dobru (nenametljivu) organizaciju i ponajviše spontani duh druženja i obostrane želje domaćina i gostiju da se ovi retki trenuci pretvore u trajne, nezaboravne uspomene koje će nas grejati do ponovnog susreta.

Predstavljeni su sledeći stvaraoci, pesnici i pesnikinje: Toda Matić-Medić iz Australije (Boginja samoće), Eleonora Lufthanter, pesnikinja, prevodilac i antologičar iz Švedske; Ljuba Pjevčević (Srpske knjeginje, kraljice, i princeze); Nikola Korbutovski iz Kanade (Desanka i Pavić u Torontu); Sima Mraović (Tehnologija nasilja), Dana Dodić, Nikola Šujica, Ljuba Petrović i Ranka Todorović-Grubešić , svi iz Pariza, Sanja đurić iz Beograda i drugi. Posebnu pažnju dobili su i srpski pisci za decu iz dijaspore: Ljubiša Simić, Branka Buturac-Janjiček, Gradimir đurović, Sava Gajić-Ivić, Mladen Bastaja, Radomir Putniković i Branko Vlahović o kojima su govorili dečji pesnici: Miodrag Jakšić, Ljiljana Vukić, Radomir Mićunović i dr Gradimir đurović.

Predstavljeno je i frankfurtsko književno udruženje „Sedmica,“ izdavačka delatnost Srba u Rumuniji sa 33 knjige objavljene u 2005. godini i Kolo „Veliki srpski pisci na rumunskom“, kao i antologija srpske duhovne poezije u Rumuniji Zvezda koja se ne gasi Slavomira Gvozdenovića.

Branka Bogavac, poznata po briljantnim razgovorima sa znamenitim ljudima u Parizu, objavila je knjigu Slikarstvo kao neracionalna sreća (Beograd: Pešić i sinovi, 2004). Kritičari su naglasili da je njen pristup uvek iz ljubavi i da se to odrazilo i na knjigu. Njene knjige izazivaju intelektualno buđenje jer ume da pita ali i da uspostavi duhovnu vezu sa sagovornikom. O njenim knjigama se ne može govoriti a da im se nešto ne zakine, ne nanese nepravda. Jednostavno, mora ih svaki pojedinac, u tišini sopstvenenoga bića, čitati i prečitavati.
Promovisana je knjiga Gorana čvorovića, novinara iz Pariza o devetorici najznačajnijih srpskih slikara, Pariz pisan četkom. Autor naglašava da ne piše kao kritičar umetnosti već slikar života. Pored njega govorio je i Filip Stojanović, Fil, najmlaći slikar, trinaestogodišnjak, koji je ujedno i najamlađi donator crkve sv. Save u Beogradu. Slikarstvom se bavi od svoje treće godine, imao je deset samostalnih izložbi i dosta nagrada. Bavi se ilustracijom knjiga. Dobrila Gajić-Glišić predstavila je svoju knjigu Umetnički put Nade Zorić, o kojoj je govorio Moma Dimić.

Predstavljajući celokupno stvaralaštvo Ljiljane Vukić iz Frankfurta, Dragan Kolundžija je naglasio njena poetska i prozna dela ali ne manje i pedagoške i patriotske zasluge za održanje i širenje našeg jezika i kulture u Nemačkoj.

Predstavljen je i dvojezični turistički vodič Srbija na dlanu, zatim Turistički vodič Srbije i Crne Gore na francuskom, koji uključuje neophodne informacije i ilustracije o lepotama zemlje, smeštaju i transportu, ali i najvažnije momente iz naše istorije, podatke o piscima, umetnicima, manastirima, galerijama čak i o hrani (bureku, roštilju). U pripremi je dodatak „Beograd noću“ i prevodi na ostale evropske jezike.

Veliko interesovanje privukla je knjiga Strategija pozicioniranja kao ključ uspeha, ekonomiste Mirjane Prljević iz Pariza, Bela kuga u Srbiji Zorana Milinkovića iz Pariza, kao i leksikon Srbi u svetu – ko je ko i Poznati srpski lekari Milene Milanović.

Predstavljena je nova knjiga Vladana Rakića iz Nemačke, Berlinska trilogija (govorili su Moma Dimić i Srđan Stanišić); Beč je pozdravio Beograd preko Momčila Dedića i Vjere Rašković-Zec; promovisan je i roman Radomira Smiljanića Mihajlo Pupin – Srbin za ceo svet i Branislava Dragojevića iz Francuske Poslednje putovanje đurđije Rajs. Predstavljen je i književni portret Dragana Goste iz Slovenije i poslednja knjiga Branka Tomića, pravoslavnog sveštenika. Sveobuhvatno i informativno o novinskom i internet izdavačkoj delatnosti govorili su Zvonko Šošević i Slavko Vejnović.

Nova knjiga Zlate Živadinović Neosvećena ljubav, pored već poznatih O jagodama i strahu (Raška škola, 2000) i Neizgovorena reč (Prosveta, 2002), predstavljena je kroz pohvalne govore Radomira Smiljanića, Milice Lazić, Radmile Kunčer, a odlomke je čitala popularna glumica Jelena Žigon.

Govorilo se o knjizi Nezaborav (ravnogorski pokret u Podrinju) Jovice Mihajlovića iz Švajcarske i Špijun koji je umeo da voli Dušanke Prokić
iz Švedske. Ispoved i pričest u Kanadi od đukana Minjevića iz Vankuvera
je knjiga mešovitog žanra ekonomiste u penziji“. Pesnik Radomir Mićunović ga upoređuje sa „naturščikom, naivcem“ koji ponekad nadmaši profesionalca. To je roman, autobiografija, memoar, dnevnik (po mišljenju Ljubisava Kneževića), u kom, ćopićevski, i negativne ličnosti dobijaju neku dobroćudnu trapavost. Istovremeno, to je i „neobična ispovest iseljenika u Kanadi koji, ne samo što je ispovedio sopstvenu dušu, već je zavirio i u dušu drugih Srba, drugih nacionalnosti i rasa, prigrljenih u razvijenoj, multikululturalnoj, višenacionalnoj demokratskoj Kanadi. Svima im je zajedničko – borba za bolji, ljudskiji život i očuvanje svoga identiteta.“

Roman Majka zemlja (drugo izdanje) Tihomira Radetića iz Ciriha (Narodna knjiga, Alfa, 2005) je privukao pažnju i spontanu reakciju kad je njen autor izjavio:“Muškarci zagađuju planetu.“ Žene, naročito mlađe, zapljeskale su. One su već bile pročitale knjigu koja se čita u jednom dahu jer slavi ljubav i lepoteu života. Diskusija, koja je namah planula, pokazala je da autor govori protiv agresije a za očuvanje života i planete. Nabrojao je agresivne, iščašene umove Napoleona, Hitlera i drugih agresora koji su uneli mahnito razaranje u istoriju svoga trenutka vladavine. Autor predviđa krah zbog kompjuterizovanja života. „Priroda će se osvetiti,“ opominje. Njegova knjiga je iznenađenje: slika život lutalice i tragalnika za srećom ne samo kroz fizičke prostore nego i duhovne i metafizičke. I roman Borisa S. Staparca Putovodne zvezde (Novi Sad: Alfagraf, 2005) je put traženja, u osnovi filosofsko-teološkog ali odenutog u literarno fascinantne alegorije, simbole, parabole. Autor je rođen u Aranđelovcu (1958), živeo u Somboru i Borovu, sada u Dalju, Hrvatska. Bavi se poezijom, prozom, vajarstvom, odskora i slikarstvom.

I ova plodonosna godina na Sajmu knjiga doprinela je afirmaciji naših pisaca i izdavača u zemlji i svetu, i kroz razmenu ideja i poslovično srpsko gostoprimstvo utrla put budućim sve boljim manifestacijama ovoga tipa. Srbi, domaćini i oni rasejani po svetu, kao i drugi brojni gosti sve brojnije i redovnije dolaze na tradicionalne i novoustanovljene susrete koji neguju naš jezik, tradiciju i kulturu.