ONI SU BRANILI NEBO (13)

Grupa majora Branka Fanedla poletela je negde oko šest časova prema Bugarskoj. Dve eskadrile – 208. koju je predvodio kapetan Sima Mijušković i 209. koju je poveo kapetan Dušan Milivojević, preletele su Krivu Palanku da bi zašle iza leđa nemačkoj koloni koja se protezala više od 20 kilometara, sve do ćustendila u Bugarskoj. Iznenađenje je bilo potpuno. Jugoslovenski bombarderi otkačinjali su tovare bombi po nemačkoj koloni tenkova, kamiona i komorskih vozila. U redovima neprijatelja zavladala je panika. Napad bombardera sa našom trobojkom na neprijateljsku kolonu ponovljen je tri puta.

Uspeh grupe majora Fanedla, koja je izvršila zadatak uspešno i bez ikakvih gubitaka, obradovao je sve vazduhoplovce. Do naših aerodroma stizali su tog prvog dana rata pretežno tužne vesti.

Stigli do cilja

čim je stigao u Rumu Mirković je naredio da se pođe na letelište izviđača. Tamo ga je dočekao major Dragomir Lazarević.
– Slušaj, Dragomire, Nemci nas gadno biju odnekle iz okoline Arada – obratio se komandant vazduhoplovstva svome majoru. – Tamo bi trebalo poslati tvoje izviđače da snime situaciju, pa da posle uputimo veću grupu da uništi te baze. Uradi prvo to, pa posle možeš s nama u Koviljaču.
– Na zapovest, gospodine generale!
četiri „blenhajma“ Jedanaeste samostalne letačke grupe sa aerodroma Veliki Radinci u Sremu ubrzo su poletela. Dva prema Aradu, a dva prema Deti. Krenuli su odvojeno i u različito vreme.
Šta se dogodilo sa ovim jugoslovenskim bombarderima i njihovim posadama? To se u celosti nikad neće doznati. Zna se, ipak, da je većina stigla do cilja.

I avijatičari Devetog bombarderskog puka dejstvovali su u pozadini neprijatelja. U nekoliko odeljenja sa po tri bombardera oni su napali aerodrome kod Beča, zatim železničke pruge u Južnoj Austriji, kao i vojne objekte u Gracu.
Nešto pre deset sati su i vazduhoplovci sa aerodroma Preljina kod čačka bili u vazduhu. NJihov cilj je bio aerodrom kod Skadra u Albaniji, sa kojeg su poletali Italijani.
Ovako je svedočio Blažo Strugar, koji je tada učestvovao u napadu na neprijateljski aerodrom:
– Našu bombardersku grupu predvodio je pukovnik Petar Vukčević. Svaki od pet naših aviona „savoja-marketi“ nosio je po dvanaest bombi od kojih je svaka imala oko sto kilograma. Kao drugi desni pratilac bio sam u bombarderu broj pet. Leteli smo u klinu prema Prokletijama.

– Nešto kasnije već smo nadleteli i brdo Taraboš nadomak Skadra. Iz brišućeg leta bombardovali smo italijanski aerodrom. Ali, na našu nesreću, moj avion je morao da se vrati i ponovi krug, jer jedan moj drug nije mogao da otvori vrata bombarluka. Slučajno je polomio ručicu. O tome me je obavestio posredstvom aviofona. Hitno sam pošao iz pilotske kabine i video da su vrata za ispuštanje bombi pokvarena. Dok je pilot Miladin Dendić pravio krug, u našem bombarderu odvijala se prava drama. Ostala naša četiri aviona vraćala su se po izvršenom zadatku prema našem aerodromu Preljina. Uspeo sam na jedvite jade da ipak nekako otvorim vrata bombarluka. Ali prilikom iznenadnog i naglog otvaranja umalo me vazdušna struja nije istrgla iz aviona. I dok smo se onako stuštili u brišućem letu iznad aerodroma, ispustio sam svih devet bombi. U zao čas su nas uočila tri italijanska lovca.

– Blažo, lovci! – upozorio me je pilot Dendić.
– Na mitraljez!

– Usledio je tresak. Vidim da smo pogođeni u krilo. Nisam se zbunio. Aktiviram i ja svoju „bredu“. Povučem ručicu da mogu da gađam pod uglom od devedeset stepeni. Jedan lovac se izdvojio i okomio se na naš avion. Uhvatio sam ga u krst končića. Povukao sam rafal. Video sam kako se neprijateljskom lovcu odvojio trup. Ona preostala dva lovca su se valjda poplašila, šta li, tek odustali su od gonjenja…

Šta se zbivalo u Komandi jugoslovenskog vazduhoplovstva? Odmah izjutra Komanda je prebazirana u Lipovačku šumu. Oko devet sati komandant vazduhoplovstva Borivoje Mirković izdaje naređenje da se krene u pravcu Rume, kako bi se preko Šapca i Loznice prebacili u Banju Koviljaču.