Krah Milorada, našeg čoveka

Vašington – Apelacioni sud u čikagu konačno je u ponedeljak priveo kraju slučaj Roda (Milorada) Blagojevića, bivšeg guvernera države Ilinoj, koji je do pre negde godinu i po dana apsolutno slovio ne samo za najistaknutijeg i najuglednijeg predstavnika srpske dijaspore u SAD – već, na širem planu, i kao veoma perspektivni kadar ovdašnje Demokratske partije.

Blagojevićeva politička karijera i raznorazne kombinacije koje su se za nju vezivale, dobila je vremenom svoju prateću dimenziju i u Beogradu. To se i javno manifestovano septembra 2006, u čikagu, sporazumom o bratimljenju Srbije sa Ilinojem, potpisanom od strane predsednika Borisa Tadića i tadašnjeg guvernera domaćina (sadašnjeg kandidata za višedecenijsku robiju) Roda Blagojevića. Bila je to, u roku od godinu dana, druga Tadićeva poseta čikagu, mnogo spektakularnija od prethodne, okončana verifikacijom pomenute povelje o specijalnim vezama.

Za gostujuću stranu, razume se, to je bilo posebno važno imajući u vidu ekonomsku snagu Ilinoisa (peta među 50 američkih država), na čijem čelu se nalazio naš čovek Milorad (roditelji doseljenici iz okoline Kragujevca), i sa srpskom iseljeničkom zajednicom od par stotina stotina hiljada ljudi, najbrojnijom u Severnoj Americi. Vrlo brzo posle te ceremonije, međutim, ispostavilo se da planirana ekonomska saradnja osovine čikago – Beograd bolje funkcioniše u papirima nego u praksi, a onda je došao onaj zemljotresni skandal iz decembra 2008, kad su agenti FBI uhapsili Roda Blagojevića, optuženog za čak dvadeset krivičnih dela korupcije i teške zloupotrebe položaja.

U međuvremenu – u tom dvogodišnjem periodu između pomenutog čikaškog bratimljenja i kompletnog kompromitovanja uhapšenog i razvlašćenog prvog čoveka države Ilinoj – Srbija je na neka od svojih najvažnijih mesta za saradnju sa SAD ciljno delegirala par anonimusa iz naše čikaške dijaspore. Konkretno: na mesto ambasadora u Vašingtonu postavljen je, maja 2009, izvesni Vladimir Petrović (rođen 1977, najmlađi među 184 strana ambasadora akreditovana u Americi), dok je, koji mesec kasnije, izvesni Milan Petrović, advokat iz čikaga, angažovan za stalnog lobistu Srbije u Americi, sa ugovorenim mesečnim honorarom od 85.000 dolara.

Šturo, nezvanično obrazloženje za ta kadrovska rešenja glasilo je tad da se tu radi o dragocenim ljudima, koji su radili za Roda Blagojevića. Na tome se sve završilo i tako ostalo, do danas. S tim što je od prošlog leta ovom tandemu Petrovića, u okviru konzulata Srbije u čikagu, pridodat Dinkićev ekonomski ambasador u SAD, izvesni Milomir Ognjanović. Takođe pripadnik tamošnje lokalne dijaspore, čije je zaduženje, kako je saopšteno, predstavljanje Srbije kao odredišta za investicije i promovisanje izvoza naše robe u SAD.

Guverneru Ilinoisa Blagojeviću (našoj nesuđenoj glavnoj vezi na ovom terenu) suđeno je u međuvremenu u dva navrata, sa optužbom da je ostvarivao finansijsku korist reketiranjem, ucenama, iznuđivanjem mita, pa čak i pokušajem da unovči i svoje ustavno ovlašćenje vezano za imenovanje novog senatora u Vašingtonu, umesto Baraka Obame izabranog da se preseli sa Kapitol hila u Belu kuću. Za saučesništvo u tim prekršajima, optužene su bile i četiri osobe iz najbližeg Blagojevićevog okruženja – njegov mlađi brat Robert, dvojica članova kabineta kao šef ekipe koja je obezbeđivala pare za njegovu kampanju.

U optužnici državnog tužilaštva, koju je porota čikaškog suda prihvatila u 18 tačaka (od ukupno 20), navedeno je da je Blagojević godinama koristio svoj položaj za protivpravno sticanje imovinske koristi. Konkretno, pomenuti su brojni primeri njegovih višegodišnjih zloupotreba imenovanjem na funkcije države Ilinoj ljudi od kojih je za to tražen i dobijan novac, kao i korišćenje državnih investicija (namenjenih školama, bolnicama i novinskoj kući čikago tribjun) za iznuđivanje novca koji je išao na guvernerove privatne račune, u fond za predizbornu kampanju ili za zapošljavanje njegove supruge i još nekih članova porodice.

Sve u svemu, tako je izgledao početak neopozivog kraja ne samo političke već i svake druge životne karijere Roda Blagojevića (star 54 godine), imajući u vidu prekjučerašnju odluku sudske porote o krivici u čak 18 tačaka optužnice (od ukupno 20), što bi, po zakonu, kad bi se pojedinačno sabiralo jedno sa drugim, rezultiralo sveukupnom robijom od 200-300 godina strogog zatvora. Eksperti, međutim, procenjuju da će, na osnovu prakse u ovakvim slučajevima, bivši guverner proći na kraju sa dvadesetogodišnjim najstrožim zatvorom, bez prava na ikakvo smanjenje tog svog budućeg mandata iza rešetaka.

\