Iz Pariza ‘ne’ deobama

U prisustvu stotinak okupljenih, od kojih su četiri delegata stigla iz Ženeve, po tri iz Nemačke i Crne Gore, dva iz Austrije i jedan iz Brisela, u Parizu, u sali pri sabornom hramu Svetog Save, održana je Osnivačka skupština Evropskog pokreta dijaspore sa jedinom tačkom dnevnog reda: očuvanje državne zajednice Srbije i Crne Gore.
Podsetimo, ideja o spasu zajedničke države potekla je od aktiviste Spasoje Krivokapića iz Anemasa, u Parizu je u februaru osnovan Incijativni odbor koji, kako naglašavaju, „nije gubio vreme pred opasnošću od sadašnje crnogorske vlasti koja srlja u koban čin deljenja nedeljivog“.
Rad skupa blagosiljao je otac Slaviša, mlada Tamara Skoko je najavljivala besedničare, pa je pozdravivši prisutne (Ambasadu SCG je predstaljao vojni ataše pukovnik Miloš Vukojević, Skupštinu dijaspore Mića Aleksić i Patriotsku stranku dijaspore Zoran Milinković) Komnen Bećirović podsetio da se 24. marta navršava šesta godišnjica od NATO agresije i pozvao na minut ćutanja.

Deklaracija

U deklaraciji stoji:
„Ne prihvatamo nikakve podele i menjanje granica između Srbije i Crne Gore, na šta imamo demokratsko pravo kao sastavni i nedeljivi deo naše matice i njene populacije. Od svih političkih struktura u našoj matici zahtevamo da prestanu sa svim opcijama razdruživanja države i naroda, zahtevamo da nam se omogući ostvarivanje biračkog građanskog prava, da biramo i budemo birani po evropskim normama, da u slučaju raspisivanja referenduma u našoj matici imamo jednako pravo kao u građani koji žive u njoj i da se ni čim ne uslovljava naše učešće.

– Ovaj naš poduhvat je počeo da poprima evropske razmere, što dokazuje prisustvo velikog broja boraca za srpsku slobodu i istinu – rekao je Bećirović. – Golema nas je nevolja naterala da se sastanemo. Rasrbljavanje Crne Gore, u kojoj se čak ukida i srpski jezik, a uvodi maternji, postaje svetsko ruglo kojeg, izgleda, nije svesna vladajuća crnogorska oligrahija. Nadam se da ćemo doprineti da se stane na put izdvajanju Crne Gore iz krila srpstva.
Spasoje Krivokapić je dodao:
– Svi imamo istu sudbinu, otišli smo živeći u nadi da ćemo se vratiti u svoju maticu. Oni nas sada etiketiraju sa „prodali su veru za večeru“ i „ne vredimo prazna fišeka“, a ne znaju ni koliko nas je u rasejanju, ni šta radimo. Danas je Crna Gora porušena, ožalošćena i pomalo osramoćena. Na nama je da se borimo demokratskim sredstvima za naša građanska prava, jer nećemo podele, osipanje, nećemo dozvoliti menjanje istorijskog pamćenja.

Pozdravi

Na adresu Skupštine stigla su pisma, poruke i pozdravi. Mihailo Rundo iz Nemačke primetio je: „Uspelo im je da ožive aveti naše istorije“; predsednik Pokreta za očuvanje Zajednice SCG iz Podgorice Zoran Žižić je napisao da se „mora sprečiti odvajanje kosti od mesa. Miroslav Telebak se javio u ime „Matice Boke“, Milivoje Milićević iz Berlina, Isidor Jablanović iz Saveza Srba Austrije, a „bićemo s vama“ poručili su Mila Alečković iz Kongresa Srba Evro-Azije, Marko Krsmanović iz Skupštine dijaspore Juga Francuske, Slobodan Simić iz Londona…

„Austrijanac“ Petar Milatović pominjao je nacionalne štetočine, poltrone, sve one koji su se okomili na srpstvo Crnogoraca i užasavao se što su „naši časni i mudri preci dočekali da im nečasno sude unuci, ovi koji napraviše scenario građanskog rata“:
Posle njega govorili su i Branislav Milić iz Brisela i Parižani Miško Gojak, Rade Šipčić, đuro ćetković i Vera Uskoković. Sima Pavlović iz Ciriha je Skupštini doneo pozdrave iz Švajcarske „od onih koji su zadržali zdrav razum“. Govornici su podsetili da se „borimo protiv onih koji su do sada ćurak promenili hiljadu puta“, koji „Srbe vode u Hag da bi dobili parče marmelade“, konstatujući da je „došlo dotle da našu zemlju moramo braniti od sebe samih“.

Gost iz Nikšića

Iz Nikšića je došao Miodrag Todorović sa saznanjem:
– Da bi se Crna Gora odvojila od Srbije mora se odvojiti prvo od sebe. Udarili su nam na jezik, jer je u jeziku naše pamćenje. E, neće ići, saberimo naše energije i ćeraćemo se!
A Miroslav Baletić je recitovao svoju pesmu: „Crna Goro, crno ime, crno ti je došlo vreme“, te pesmu koju je napisao o Matiji Bećkoviću: „Najveći živi pesniče, svecelog srpstva izvini, u pesmu mi te dovedoše, vajni montenegrini“.

Dragan Kotarac iz francuskog Tonona apelovao da je neophodno da zajednicu SCG čuvaju i oni koji nisu Srbi i Crnogorci, jer je SCG i njihova domovina. Sa podrškom Pokretu koji ima patriotski karakter iz Ženeve je došao Bogdan Veselinović, a zanimljivo izlaganje imao je Rom Neziri Nedžmedin, kako je za sebe rekao „čovek sa terena“, odnosno sa Kosova, napomenuvši: „Ako izgubimo Kosovo, izgubićemo i Crnu Goru“.
– Tražite pravo glasa i zaustavljajte „đukanoviće“ bilo gde da se pojave – poručio je Zoran Milinković.
U završnici skupa za simbol Pokreta izabrana je kapela na Lovćenu, potom usvojena i aplauzom nagrađena Deklaracija Srba u dijaspori za očuvanje državne zajednice Srbije i Crne Gore, a Miško Gojak stavio na krilo gusle i kroz stotinak stihova opevao serdara Šćepana.