Indijana Džons traži Dražu

Gde je grob Draže Mihailovića? Očevidaca i „svedoka“ ima na desetine, svako se kune u svoju verziju priče o poslednjim đeneralovim danima.

Ali, do sada, nijedan odgovor nije potvrđen kao tačan. Možda će nagrada od 100.000 dolara, koju je ponudila Srpska narodna odbrana iz čikaga, biti dovoljan motiv da jedna od najvećih srpskih misterija Drugog svetskog rata bude konačno razrešena.

Po Lisičjem potoku, Adi ciganiliji na Starom sajmištu ili oko Belog dvora mnogi već istražuju i „prekopavaju“ moguće lokacije na kojima je ubijen vođa ravnogorskog pokreta.

Potreba da se konačno sazna počivalište Draže Mihailovića rasplamsala je raspravu u javnosti, ali tek veliki novac je motivisao istraživače da se prihvate lopata i mapa. Po Topčiderskom brdu prvi pijuci već su udareni…

Poslednjih nekoliko decenija na svetlo dana izašla su mnogobrojna svedočenja učesnika u događajima koji su prethodili pogubljenju četničkog vođe, mada njihova autentičnost nikada nije potvrđena.

Enigma Dražinog groba postala je vremenom jedna od mnogih beogradskih legendi koje čekaju na rasvetljavanje.

Mihailović je ubijen kod nekadašnjeg zatvora na Adi ciganliji, tvrdi Mihailo Šaškijevič, jedan od sužanja ovog kazamata.

Draža je streljan u Lisičjem potoku, nadomak Belog dvora, a potom zakopan na Adi, verzija je generala đoke Jovanića, komandanta po mnogo čemu poznate Šeste ličke divizije.

Još jedna verzija kaže da je čiča umoren kod današnje Ortopedske bolnice na Banjici, a javnost je godinama u pola glasa spominjala i Jajince i Staro sajmište. Istina je, kako to obično biva, negde na sredini.

Moguće je da svi ovi ljudi pričaju istinu, tačnije, ono što su zaista videli ili čuli. Jer, moguće je da je tadašnja politička vrhuška napravila nekoliko predstava o njegovom pogubljenju, a da je istina ostala među nekoliko pari očiju i, naravno, nezabeležena na papiru, smatra penzionisani pukovnik Dragan Krsmanović, bivši načelnik Vojnog arhiva.

U rukama sam držao 6.400 stranica dokumenata o Dražinom suđenju, i tu nema ničeg o egzekuciji. čuvaju se u Arhivu još stotine kutija o ravnogorcima, ali ni one ne otkrivaju tajnu stradanja.

Pre nekog novog Indijane Džonsa, za rešavanje misterije čičinog stradanja potrebna je želja države, ali i volja naslednika nekadašnje političke vrhuške.

Navodno, priča se da sin sudije pukovnika Mihajla đorđevića poseduje očev dnevnik, ali je on i dalje sklonjen od očiju javnosti, a možda otkriva ključne detalje.

Prema nekim glasinama, i porodica jednog od učesnika u postupku ima saznanja o mnogobrojnim detaljima vezanim za pogubljenje i lokaciju ukopa, ali ne želi da ih otkrije.

Volja države je presudna. A istina će biti otkrivena kada svi dosijei budu otvoreni. Oni koje je BIA dala Arhivu Srbije i oni koje Vojnobezbednosna agencija nikada nije ni pomenula, smatra istoričar čedomir Antić.

U Srbiji je, kao i u Rusiji tog doba, bila veoma moćna služba dezinformisanja. I to što postoji više verzija iste priče, i to je deo taktike. Besmisleno je što tužilac Miloš Minić do smrti nije hteo ništa da kaže. Ali, posebno je zanimljivo kako državu nije briga za celu stvar. Pa, država bi mogla u roku od nedelju dana da eliminiše neke lokacije. Postoje savremena sredstva kojima se lako otkrije da li se ispod neke površine nalazi grobnica ili ne.

Nije isključeno, smatra Antić, da su se egzekutori potrudili da iza Mihailovića ne ostane nijedan trag. Moguće je i da je njegovo telo spaljeno, da je sve dogovarano usmeno i da nema nikavog zapisa o tome.

Priču još tajanstvenijom čini dugogodišnja ćutnja aktera, kojih je skoro više i da nema. Poslednji, i po mnogima krunski svedok koji je mogao da jednom zasvagda reši nedoumicu, tužilac u procesu Miloš Minić, umro je pre šest godina.

Istraživači sa kojima su „Novosti“ stupile u kontakt ističu da je jedini put za odgonetanje mesta ubistva i ukopa da se otkrije sva dokumentacija.

Na pitanje Srpske liberalne stranke, iz Bezbednosno-informativne agencije stigao je odgovor da je sva građa o ovom slučaju, koja je bila u njihovom posedu, predata arhivima Jugoslavije i Srbije.

Nekadašnji prvi čovek BIA Rade Bulatović izjavio je nedavno da se deo akata nalazi u posedu vojnih službi bezbednosti. Mnogi smatraju da je u ovim registratorima i trag koji će dovesti do posmrtnih ostataka ravnogorskog vođe.