Da lakše prezime zimu

Uprkos koroni koja našima u dijaspori otežava rad i život, čitaoci „Vesti“ iz celog sveta stalno su sa siromašnima, starima, bolesnima i nemoćnima u rodnom kraju. Šalju vredne donacije i pomažu im da se spreme za dugu i hladnu zimu. Da nije pomoći ovih humanih ljudi velikog srca, kojima se ovih dana pridružila i porodica Lazarević iz Pariza, mnogo nevoljnika u Raškoj oblasti, posebno na Pešteru, Goliji i Rogozni, prve snegove i mrazeve čekalo bi bez ogreva, brašna, odeće, lekova… Mnogi bi, nažalost, i gladovali. Znajući to vrlo dobro, otuda i odluke porodice Lazarević da vrednu donaciju od 500 evra rasporede dugogodišnjim štićenicima Humanitarnog mosta „Vesti“ u okolini Novog Pazara, odakle je rodom jedan od članova ove familije. Ne zna kako da raspodeli donaciju Na njihovom spisku, našao se starina Dušimir Vuksanović, jedini je žitelj zabitog i napuštenog sela Pačevina u podnožju Golije. Dva puta imao je teške moždane udare, jedva se kreće i živi u trošnom i zimi često hladnom kućerk..

Svakim danom bliži cilju

Lepo oktobarsko vreme ovih dana u Srbiji ide naruku siromašnom ocu i sinu, Milovanu i Nikoli Petronijeviću iz zabitog sela Joše na Goliji, koji donacijama čitalaca „Vesti“ i uz pomoć drugih dobrih ljudi grade novu kuću. Zahvaljujući brzini i spretnosti ekipe majstora Avda Hadrovića i maksimalnoj angažovanosti humanitarca i našeg saradnika Hida Muratovića, koji svakodnevno gledaju u nebo strahujući da ne padne prvi sneg i da na planini ne zahladni, radovi napreduju i brže nego što se očekivalo. Samim tim, za samo nedelju dana od temelja, stiglo se do krova. – Upravo smo izlili i drugu ploču, Milovan i Nikola svakodnevno rade sa majstorima. Raduju se kao nikada do sada, prvi put u njihovim životima događa se nešto lepo. Verujem da će se početkom novembra još više radovati, a od idućeg leta i uživati u svom novom domu koji im grade dobri ljudi iz celog sveta – ističe Hido Muratović i dodaje: – Nakon što se beton osuši, započećemo ukrovljenje, pod uslovom da obezbedimo još oko 2.000 evra,..

Kad je najteže tu su zemljaci

Rukovodeći se mudrošću „da je bolje gladnog čoveka naučiti kako da peca ribu nego mu dati upecanu ribu i trenutno ga nahraniti“, grupa naših humanih ljudi okupljena oko Srpske pravoslavne crkve u Hamiltonu u Kanadi prikupila je 6.000 kanadskih dolara za pomoć porodici Tutunović u kojoj je bivši oficir, danas nadničar, Zoran i otac i majka tri devojčice. Uz novčanu podršku, Zoranu je stigla i preporuka da od novca kupi mašine za obradu zemlje čime bi lakše obezbedio sredstva za život svoje porodice i na taj način dobio više vremena za vaspitavanje dece nego što ga ima danas kao nadničar koji radi od jutra do mraka. Reporteri „Vesti“ saznali su ovu i više nego lepu vest, kada smo se susreli sa Zoranom Tutunovićem, kako bi mu ujedno i uručili novopristiglu pomoć naših humanih čitalaca sa drugog kraja sveta – iz Australije. Pomoć sa svih strana Reč je o donacijama Zorana Uzelca iz Sidneja od 50 dolara, zatim 200 dolara od anonimnog donatora iz istog grada, još 500 od Mihajla Hromiša iz Me..

Da se kolo sreće okrene

Nakon prve priče na strani Humanitarnog mosta o nevoljama porodice Ivane Jovanović i Milorada Stevanovića iz Vladičinog Hana, sada nastanjenih u selu Torda, opština Žitište, došlo je do malog pomaka. Saznavši tako posredstvom „Vesti“ o njihovim problemima, porodici Milorada Stevanovića obratila se i lokalna zajednica, ali i mediji, kako bi probali da reše njihov trenutno najveći problem, da imaju dovoljno za najosnovnije. – Istini za volju, još se ništa nije značajnije dogodilo, ali samo saznanje da su ljudi iz naše okoline poželeli da nam pomognu, mnogo nam znači. Zahvalni smo svima koji su nas pozvali i obećali da će na neki način koji je moguć pomoći. Mislili su i isprva da je moj muž po struci bagerista kako bi mu našli posao, ali čim su saznali da sam zapravo ja ta koja je bagerista, shvatili smo da će to ići malo teže. Žene su velika retkost u tom poslu i iz nekog razloga, poslodavci se pre odlučuju za muškarce, ali čvrsto verujem da će se i za mene ukazati neka prilika – rekla ..

Dočekuju zimu sa zebnjom

U pravom trenutku, dok se na Pešteru i na severu Crne Gore očekuje prvi sneg, posle koga obavezno dolaze mraz i mnoge nevolje, čitaoci „Vesti“ setili su se nevoljnika i dugogodišnjih štićenika našeg Humanitarnog mosta iz Sjenice, iz zaseoka Janturine na Pešteru i iz planinskog sela Stup kod Rožaja. Vredne donacije iz Amerike, Švajcarske i Švedske već su uručene porodici teško bolesnog Raha Baždara iz Sjenice, Svetlani i Darku Jeliću iz zabitog zaseoka Janturine na Pešteru i Mihriji Murić iz sela Stup na severu Crne Gore. Naša čitateljka Jasmina, koja živi i radi u Njujorku, poslala je Baždarima, Jelićima i Murićima po 100 dolara, dobrotvor Osman Seferović iz Ciriha, inače poreklom iz Bosne, obradovao je porodicu Baždar sa 100 franaka, dok je Mujo Kolašinac iz Švedske sa 100 evra pomogao Mihiji Murić i njenim sinovima Enesu i Ernesu. U svojoj poruci Jasmina iz Njujorka izražava nadu da će njena donacija pomoći navedenim siromašnim porodicama da kupe brašno i druge životne namirnice, d..

Svaka pomoć mnogo znači

Zli usud Biljane Smolović iz Beograda, obolele od karcinoma dojke, medicinske sestre i majke troje dece, nije mogla da ostavi ravnodušnim naše humane čitaoce o čemu smo već imali prilike da pišemo nekoliko puta. Da je i dalje tako, potvrdio je i prilog Zorana Uzelca iz Sidneja od 50 dolara. Ovoj hrabroj ženi koja pred bolešću nije ustukla nijednog momenta, znak podrške iz daleke Australije, doneo je nadu da će uz pomoć dobrih ljudi uspeti da obezbedi neophodnu imunoterapiju, najvažniju tokom njene borbe sa rakom. Hvala na podršci – Samo za jedan lek, mesečno mi je potrebno oko 200 evra, a gde je sve ostalo, kao i ono od čega se živi? To su zaista ogromni izdaci i zato mi ovakva podrška mnogo znači. Hvala Zoranu, što je mislio na mene i poželeo da me bar malo obraduje u čemu je i uspeo. Neka mu dragi Bog dobro još boljim uzvrati! – rekla je Biljana Smolović, koja je u međuvremenu završila i šesti ciklus hemioterapije. Njene nevolje započele su pre tri godine kada je, tokom rutinske l..

Ni Anika nema vremena za čekanje

Niko od nas ne može ni da nasluti da li će i kada doći trenutak koji bi mogao da pomuti sve naše životne planove i radosti. Ne želimo ni da pomislimo da je to moguće, sve dok se nekome od nas ne dogodi. Među onima koji nisu bili te sreće da ih nevolja zaobiđe jeste porodica Manić, iz Gornjeg Milanovca, koja je svoju sreću potražila u Danskoj, ali i tu saznala najteže vesti koje jedan roditelj može da čuje. – Vest o Anikinoj bolesti nas je zatekla u Danskoj, pa smo tu i ostali na lečenju. Moje dete boluje od spinalne mišićne atrofije, tip 1, retke bolesti od koje su do pre samo nekoliko godina deca umirala pre drugog rođendana. Danas nada postoji jer je u maju ove godine u Evropi odobrena terapija „zolgensma“ koja mojoj ćerki Aniki može da spase život. Terapija je nova i inovativna da treba da prođu godine dok se ne uvrsti u evropske registre lekova. Nažalost, moja Anika to vreme nema. Njeno disanje i gutanje sve više slabe. Svaki dan je strepnja za njen život, iako lek postoji, jer je ..

Radost pre prvih mrazeva

Iako je zahladnelo u celoj Srbiji, a posebno na planinama, gde je već bilo i snega, Milovan i Nikola Petronijević iz zabitog Joša na Goliji grade novu kuću i nadaju se, bez obzira na to što su radove započeli „kad im vreme nije“, da će je ukroviti pre prvih mrazeva i prave golijske zime. Početna sredstva Petronijevićima su obezbedili čitaoci „Vesti“, koji su im do sada poslali 2.600 evra i 100 švajcarskih franaka, a veliku pomoć pružaju im i dobri ljudi iz Novog Pazara: humanitarac Hido Muratović, biznismen Suad Kurtanović i majstor Avdo Hadrović. Za sada sve po planu – Mada smo još „tanki“ sa parama, odlučili smo da više ne čekamo i da pokušamo da ukrovimo kuću do kraja oktobra. Temelji i prva ploča već su izliveni, odmah nastavljamo sa zidanjem, a ako stignu još neke obećane donacije, kupićemo građu, crep i PVC stolariju. Ostalo će morati da sačeka proleće – kaže „nosilac posla“, humanitarac Hido Muratović dok nabraja ko je sve pomogao Petronijevićima: – Iz Australije nam je stigl..

Solidarnost u minut do dvanaest

Našem nedavnom apelu da, dok još nije počela zima, dobri ljudi iz dijaspore pomognu usamljenim, bolesnim i siromašnim bakama s Rogozne, Golije i Peštera odmah se odazvao anonimni dobrotvor iz Australije. Staricama Stani Minić iz zabitog Dragočeva na Rogozni, Kati Bašić iz Svilanova na Goliji i Stanici Milojević iz Dobrinje na Pešteru poslao je po 100 australijskih dolara. Istovremeno, bake su dobile i po 100 evra koje im je, u želji da kupe ogrev i što bolje se pripreme za dugu i hladnu zimu, iz Holandije poslao naš čitalac Dušan Dobrosavljević. Izgubila nadu – Cele jeseni sam, naviknuta da mi dobri ljudi pomažu pred dolazak zime, čekala neku pomoć, a kad sam već izgubila svaku nadu i pomislila da ove godine, zbog korone, neće biti donacija i da me očekuje teška zima i velika neizvesnost, dobri ljudi su me se ponovo setili. Nedavno sam dobila nešto novca, a ove najnovije donacije iz Australije i Holandije pomoći će mi da se obezbedim drvima, napravim malu zalihu brašna i drugih namirn..

Pomoć u poslednji čas

Proteklih dana na kućnu adresu teško bolesne i usamljene penzionerke Rade Simić iz Šapca, koja nikako da izađe iz začaranog kruga nesreće prosleđen je dar od 200 dolara anonimnog donatora iz Australije. Budući da je Rada ostala bez dinara u kući, ali i hrane, a pri tome sve lošijeg je zdravstvenog stanja, ova pomoć stigla je poput dara s neba. – Molim vas da se toj dobroj duši do neba zahvalite ko god da je, poslao je pomoć u poslednji čas. Računi nemilosrdno stižu i odbijaju se od moje penzije, a meni ništa ne preostane za lekove i hranu. Pandemija korona virusa me je tek izbacila sa koloseka, jer lekarima ne mogu da odem, a bolovi mi ne daju mira. Strepim da se karcinom ponovo nije vratio… – rekla je uz bolne jecaje Rada Simić. Crne misli Kako kaže, često joj padne na pamet i ono najgore, da prekrati sebi muke. Dane provodi u nesnosnim bolovima što joj razdire ne samo telo, nego i dušu. – Meni zaista nema ko da pomogne, osim dobrih ljudi. Samo zahvaljujući njima još sam u životu, i..