Nema radosti bez dobrotvora

Radost je ponovo zakucala na vrata trošnog kućerka Emine i Ismeta Amčovića. Samo nedelju dana ranije posetio ih je reporter „Vesti“ u njihovoj zabitoj Banovici na Pešteru i uručio im vredne donacije naših čitalaca iz Nemačke, Austrije, Luksemburga i Amerike (600 evra). Razlog za novu posetu bio je isti kao i pre nedelju dana: uručivanje darova, sada u ukupnoj vrednosti 630 evra, dobrih ljudi iz Nemačke. Jedan od njih, Kadir Curić, rodom iz okoline Novog Pazara, poželeo je i da ih obiđe i lično im uruči svoju pomoć od 100 evra. – Čim sam u „Vestima“ pročitao priču o hrabroj baki Emini koja, uprkos starosti i sirotinji, predano i pedantno brine o svom sinu Ismetu, rešio sam da ih, pošto sam se upravo spremao da krenem u rodni kraj, i lično posetim. Hvala „Vestima“ što nam na neki način otkrivaju ovakve nevoljnike i podstiču nas da im pomognemo. Kada ih uskoro budem ponovo posetio pomoć će biti znatno veća – kaže Curić. Od Safeta i Suade Dacić iz Nemačke Emini i Ismetu stiglo je 100 evr..

Pomoć nikad potrebnija

Čim je dobio dozvolu da se slobodno kreće u vreme vanrednog stanja i policijskog časa, humanitarac i naš saradnik Hido Muratović ponovo je krenuo u pohod na siromašne, stare i bolesne na Goliji, Rogozni, Pešteru i Kopaoniku sa namerom da im uruči donacije naših čitalaca i željom da im pomogne da lakše prežive u ovim za Srbiju i ceo svet vrlo teškim danima. – Mnogo je starih koji žive sami, siromašnih i bolesnih koji su i pre pojave virusa korona i uvođenja vanrednog stanja jedva preživljavali. Sada su u još težoj situacija, zima je, daleko su od grada, nemaju nikakve prihode, mnogi ni hrane, neki čoveka nisu videli danima, a lekara godinama i decenijama. Pomoć im nikada nije bila potrebnija – priča Muratović i naglašava da je jedina dobra okolnost što njegovi i štićenici Humanitarnog mosta „Vesti“ nemaju šansi da se zaraze, jer danima i mesecima nemaju sa kim da progovore. Prva donacija vredna ukupno 150 evra, koju su obezbedili naši čitaoci iz Nemačke, uručena je porodici Milanović i..

Plemenitost leči muke

Težak život koji vodi samohrana majka Dragana Milovanović iz Vinče nadomak Beograda sa svojim ćerkama bliznakinjama nikoga ne ostavlja ravnodušnim. O njihovoj sudbini čitali su i zaposleni u firmi Sitotehnika iz Beograda. Nedugo zatim, iz ove kompanije na njenu adresu stigao je dar od 5.000 dinara. O ovom humanom gestu Dragana je odmah izvestila redakciju „Vesti“. Sestrinska ljubav bez granica: Marija i Marijana – Mnogo su nas obradovali. U teškim uslovima u kojima živimo i borimo se, znači nam svaki dinar. Želim samo da divnim ljudima iz te kompanije pošaljem puno pozdrava. Hvala im što su nam pomogli. Nama mnogo znači. Neka vas sami Bog čuva i prati, da vam se dobro dobrim vrati – poručila je 47-godišnja Dragana Milovanović. Ističe da joj donacije uvek izmame suze. – To su pomešana osećanja. S jedne strane, radost zbog saznanja da ima dobrih ljudi koji žele da budu uz nas kada nam je teško. S druge strane tuga. Svaki novi dar me podseti koliko nam je teško i obuzme me tuga što ne m..

Nesreća sprečila radost

Igrom zle sudbine, Albanka Dilja Drobnjak (41) i njen suprug Milanko (57) iz zabitog Pasijeg Potoka na planini Rogozni kod Novog Pazara, kojima su letos mnogo pomagali čitaoci „Vesti“, ostali su ovih dana bez bebe koju su dugo čekali i kojoj su se mnogo radovali. Delom zbog poodmaklih godina, a više zbog nepažnje i spleta nesrećnih okolnosti, jer je Dilja pala dok je nosila gajbu sa šljivama. Završila je u novopazarskoj bolnici gde su joj, nakon intervencije, lekari saopštili najtužniju vest koju jedna trudnica može čuti, da neće roditi sina koga je očekivala. Nesrećna Albanka, koja je u ove krajeve došla iz Skadra krajem prošle godine i sa vremešnim Milankom svila gnezdo u najzabačenijem i najsiromašnijem selu novopazarske opštine, još je u bolnici. Oseća se bolje i za koji dan će se vratiti Milanku u Pasji Potok. – Zadesila nas je velika tragedija, Dilja je očajna, a ni meni nije lako. Mada nismo išli ginekologu, niti utvrđivali pol deteta, nadali smo se nasledniku koji bi nam bio v..

Šalje tamo gde je najpotrebnije

Radeći u podrumu minhenskog hrama Sv. Jovana Vladimira kralja srpskog na prodaji crkvenih predmeta i knjiga, Stana Jovanović je i proteklih nedelja prikupljala dobrovoljne novčane priloge parohijana. Ona skoro svake nedelje pored sebe ima kutiju u koju vernici i posetioci hrama i prostora gde se pale i prodaju sveće, ali i crkvene knjige, ikone i drugi predmeti, ubacuju dobrovoljne priloge. Uz blagoslov minhenskih sveštenika, ona je za Vaskrs i Božić skoro redovno poslednjih nekoliko godina slala tako prikupljene novčane priloge. Ovih dana je preko Humanitarnog mosta „Vesti“ poslala 1.500 evra prikupljenih od parohijana, a jedan deo novca dala iz svog skromnog kućnog budžeta. – Želim da 1.000 evra bude predato Humanitarnoj organizaciji „Majka devet Jugovića“ iz manastira Gračanica na Kosovu i Metohiji koja vodi šest narodnih kuhinja na Kosovu i Metohiji u kojima dnevno hranu dobija 2.100 osoba. Ovim sredstvima neka nabave ono što je neophodno za rad narodne kuhinje, kako bi oni koji o..

Šta bismo mi bez Rajke?

Za svaki praznik i kad god su u nevolji, Vukomir Tomović iz Novog Pazara i njegovi od rođenja nepokretni sinovi Predrag (40) i Ivan (30) dobiju poneki poklon od naše čitateljke i poznate dobrotvorke Rajke Tarlać iz Sidneja, kao i njenih dobrih prijatelja. Tako je bilo i uoči ovog Vaskrsa.

Neizvesnost gora od svake prognoze

Krhki organizam Sofije Nakić (16) iz Žitkovca kod Aleksinca, obolele od sarkoma vezivnog tkiva u sinusnoj šupljini i na mekom nepcu, opet je posustao i uputio alarm na pozornost, ali i signal za novu brigu. Rešenje će, po svemu sudeći, morati da se potraži u Turskoj, a to je za njenu porodicu u ovom času nepremostiva prepreka. Istina, zahvaljujući dobrim ljudima iz dijaspore i sugrađanima, ova ljupka devojčica odlučno je nastavila borbu za zdravlje, od kada je počela da koristi imunološku terapiju, ali joj je podrška i dalje potrebna, jer to nije dovoljno da se izbori sa teškom bolešću koja ju je ophrvala. – Nekoliko nedelja naša Sofija je bila mnogo bolje od kada je krenula sa terapijom imunofanom zahvaljujući mnogim dobrim ljudima koji su izdvojili novac i vreme i nabavili ga. Koliko sam im samo zahvalan, nebo zna. Što se tiče hemoterapije, ona je prekinuta do daljeg i sad je Sofija na takozvanoj terapiji održavanja, šta god to značilo. S te strane nema nekih novosti, ali možda je b..

Za obnovu porušene kuće

Već 20 godina braća Kalaba očekuju obnovu porušene kuće u proteklom ratu. Obećanja su propala, pa su njihove komšije, građani koji su izbegli, kao i dijasporci, rešili da pomognu i skupljaju humanitarni prilog za braću Žarka i Milovana Kalaba iz sela Bastaša kod Bosanskog Grahova.

Nagrada, podstrek i podrška zlata vredna

Zahvaljujući čitaocima „Vesti“, početak još jedne školske godine doneo je olakšanje za više od 20 roditelja iz seoskih područja na teritoriji opštine Kuršumlija, čiji su se mališani vratili u đačke klupe. Zasluga za to pripala je donatoru s Petog kontinenta, Veljku A, kao i anonimnoj donatorki iz Nirnberga, od čijih je donacija (300 dolara i 100 evra), obezbeđen školski pribor za 25 mališana. Za nabavku i raspodelu pribora bila je zadužena Violeta Jakovljević, predsednica Udruženja izbeglica, raseljenih lica i povratnika Otadžbina u opštini Kuršumlija, kojoj su ovi mališani uvek u mislima. – Knjige, školski pribor, odeća i obuća su uvek na spisku svih roditelja čija se deca vraćaju u školsku klupu. To iziskuje značajna sredstva za svaku porodicu, a pretežak je udarac za one koji jedva sastavljaju kraj s krajem. Zato su mi dečica u seoskom području stalno na pameti jer smo svi svesni teškoća sa kojima se suočavaju zajedno sa roditeljima i znamo da nemaju mnogo prilika za razbibrigu. Na..

U zdravlje vam bilo!

Iz nedelje u nedelju beležimo uručenja donacije FK Krajina iz Melburna Casey Kings od ukupno 10.000 dolara, raspodeljene na 20 adresa, a danas pišemo i o tri nova uručenja ugroženim zemljacima u otadžbini. Prvo od njih, u iznosu od 500 australijskih dolara humanih fudbalera, prosleđeno je u ruke 28-godišnje Slađane Simidžije (28) iz Bosanskog Grahova, obolele od dijabetesa, kojoj je bila potrebna pomoć ljudi dobrog srca, da bi zaustavila propadanje vida operacijom očiju u Beogradu.