DRUŠTVO HUMAN ŠANSA SPASA.

Skoro da je nemoguće otvoriti novine ili uključiti televizor, a da ne čujete vest da je još jedno mlado biće završilo u kandžama droge. Zgroženi nad tužnim slikama i kratkim vestima, okrećemo glavu uz komentar »daleko bilo«. A zapravo sve se događa među nama, Ovo zlo »savremenog« sveta, ova pojava je tako blizu da svakog časa može pokucati i na naša vrata. Zbog toga se nameće pitanje: Imamo li bilo kakvog iskustva na ovom području i šta raditi u situaciji koju niko od nas ne želi, a jednostavno, ipak se dogodi?
Traganje za odgovorima dovodi me do vrata g. Zlatomira Gajića, osnivača DRUŠTVA HUMAN.

1) Gospodine Gajiću! Po mojim saznanjima Vi ste u Sloveniji više od trideset godina. Od kuda Vi u celoj ovoj priči?

Z.Gajić. Bio sam ovisnik koji nije uzimao drogu ili bilo šta drugo a što znači , da sam imao ovisnika u familiji. Kao otac, proživljavao sam sve krize koje je trpeo moj mlađi sin Branko. On je kunzumirao drogu« pa hteo to ili ne na neki način sam i sam bio ovisnik.

2) Divim se Vašoj hrabrosti i volji da govorite o svemu. Obično se o tome ćuti.

Z.Gajić. Mnogi misle da se sve ovo dešava tamo negde drugim ljudima i daleko od moje familije. Tu je i najveća greška nas roditelje što neznamo, da pomislimo da se i naše dete igra sa bolesnom decom ili na bilo koji drugi način druži htelo to ono ili ne.

3) Posle takvog »iskustva« donosite odluku da osnujete i registrujete društvo HUMAN. Društvo za odvikavanje i lečenje zavisnosti. Recite mi molim Vas šta je cilj osnivanja ovog društva, gde se ono nalazi, i gde se sprovodi program?

Z.Gajić. To i nije bila moja ideja. Izašavši iz pakla zavisnosti, a posle iznenadne smrti mojih najbližih; Majke pa onda brata i na kraju oca, a sve se to tako brzo dogodilo (u roku 6 meseci) da ni sam nisam mogao poverovati da se sve ružno ovoga sveta meni događa. Kuće imanje i celokupni kapital generacijskom mukom stvaran u Srbiji na trenutak je ostao prazan. Nisam video ni znao kako bi dalje. Moj sin Branko je kroz pitanje »Šta ću sada da preduzmem sa imanjem i kućama, ponudio i ideju koju ja nisam tada imao. Predlogg je bio da, ako ikako mogu uredim papire i dozvole za registrovanje NVO, sa mogućnošću da oformimo centar za pomoć i lečenje zavisnosti kakvog bi i Evropa poželela. Tako je to i počelo.

4) Ideju Vašeg sina ste uspeli da realizujete. Na kom principu će raditi i poslovati društvo HUMAN.

Z.Gajić. Human je ne vladina organizacija i deluje na principu programa koji je sličan većini programa po Evropi i svetu. Naš cilj je omogućiti što većem broju bolesnih ljudi (ovisnika ) da im damo priliku da nešto sami urade za svoje zdravlje, pa ako hoćete i za svoje živote. Bolesnih od zavisnosti u svetu je svakim danom sve više. A svi ljudi na svetu imaju pravo na zdrav i normalan život. Mi bi im upravo to ponudili.

5) Tvrdite da je broj bolesnih-zavisnih u svetu iz dana u dan sve veći.

Z.Gajić. Statistički gledano broj korisnika opijata u Evropskoj Uniji u stalnom je porastu. Tražeći uzroke ove pojave dolazi se do zaprepašćujućeg podatka. Naime cena opijata u zavisnosti od kvaliteta je u konstantnom padu, što direktno utiče na rast broja zavisnika. Ovaj pad se posebno uviđa u periodu od 1999, a broj zasvojenih u naglom je porastu od 2004.

6) Recite nešto više o programu na kojim se zasniva rad društva HUMAN.

Z.Gajić. O samom programu nemožemo puno toga ni reći program je nešto što uvek možemo promeniti u smislu poboljšanja i prilagođavanje , da što bliže i efikasnije dođemo do individue . U daljem tekstu to znači da se moramo prilagoditi potrebama ljudi jer mislimo da šablonska rešenja ne donose toga puno u promeni našeg ponašanja. Svoj uspeh u izlečenju vidimo u homogenoj grupi ljudi koja stvarno želi da pomogne sebi, a na taj način i drugima. Prema tome uvek nešto možemo dodati prilagoditi i.t.d. naravno uz reč učesnika u našem programu .

7) U svom radu sigurno nailazite i na probleme.

Z.Gajić. Problem se ogleda u nedovoljnoj informisanosti, nedovoljnoj spremnosti za prihvatanje i razumevanje od društva. Posebno zabrinjava uloga roditelja, profesora i naročito zdravstvenih radnika. Mišljenje da narkomani ne žele biti lečeni je netačno. Na žalost ovo mišljenje je prisutno i među zdravstvenim radnicima. Takvim ponašanjem društvo nanosi više štete nego samo korišćenje droge, jer sve mlađi pacijenti se pojavljuju kao zavisnici od droge. Sve u svemu mislim da svi rade koliko mogu da urade ali vidimo da bi mogli još više i još bolje. čak bi se usudio reći i predložiti više manjih centara za ozdravljenje zavisnih. Nije dobro grupisati ljude u većim centrima jer je tada učinak slabiji. Manji centri sa manje ljudi bi bili efikasniji (sam bolesnik bi više imao od toga) što znači više vremena za samoga sebe.

8) Iz svega izrečenog proizilazi da posedujete ogromno znanje i posebno volju da pomognete u rešavanju ovog problema. Da li nailazite na razumevanje državnih institucija Republike Srbije i kako prevazilazite finansijske prbleme.?

Z.Gajić. Za sada bih rekao sledeće: Srećemo se sa ljudima koji razumeju problem, a nažalost je puno više onih koji ne pružaju razumevanje. Ja mislim da je ljude još strah govoriti o svojim bolestima i da tu leži uzrok. Oni misle da se to događa nekom drugom, a ne kod nas u našoj okolini. Kroz svakodnevni razgovor sa ljudima u svom gradu Šapcu dobijam informacije da je droge puno u Šapcu i Obrenovcu. Niko ne pomisli da je droge puno u S.Mitrovici i Rumi i svuda u Srbiji. Mi iz društva Human smo svesni da ne možemo svima pomoći. Isto tako smo sigurni za onoga ko se odluči doći i uraditi nešto za sebe, imaće punu podršku od svih u centru. Društvo Human uzima za obavezu da se to i dogodi i ostvari. U pojedinim institucijama već imamo strateškog partnera, sa kojima su pregovori u toku. Spomenuo bih dom zdravlja u Vladimircima. Kao što ste već rekli, ja živim u Sloveniji – dijaspori. A kao građanin Srbije hoću nešto da uradim za svoju zemlju, a i za dijasporu. Ako je nekom potrebna naša pomoć i iskustvo, mislim da nema potrebe da naša deca idu po drugim zemljama kao što je išao moj sin Branko. Radimo na tome i mislim da smo dužni omogućiti našoj deci da se leče u matici, pa ako hoćete nekima možemo ponuditi i da ostanu.

9) Da li može Vaše ogromno i da kažem dragoceno iskustvo, sticano na jedino mogućem načinu –ličnom primeru, ostati ne dostupno ukoliko ne rešite problem finansiranja.

Z.Gajić. Ja svaki dan ležem i ustajem sa mislima upućenim ljudima dobre volje. Nadam se duboko u sebi da će se i to jedan dan rešiti jer nama je tako malo potrebno da bi se uradilo puno. Neke konkretne ponude već stižu. Ako se uzme u obzir jedan podatak koji treba znati rećiće vam sve. U Beogradu se za mesec dana potroši 100 miliona evra za drogu, a nama je potrebno oko 150.000 eura, da spasimo 10 do 12 života. Onda ja više ne znam šta da kažem. Naše razmišljanje je sledeće. Ako deset ljudi provedu kod nas godinu dana, produžili smo im život i dali novi smisao i kvalitet i njima i njihovim porodicama. Nadam, se da nećemo ostati samo kod statistike, neka vreme pokaže svoje.

10) Imate li ideju kako bi se i ovaj stepenik savladao. Vidite li izlaz u razumevanju naših ljudi u svetu.

Z.Gajić. Ja se najviše nadam da će mene ljudi u svetu, a i kod kuće razumeti. Ako sam ja bio ranjen ne treba još neko da to bude i da »proživi« moj život. Ako bi samo iz jedne države u Evropi koliko ima Srba dali po jedan evro, onda bi centar mogao da počne da radi u najkračem roku, a to je nekih 6 meseci, Napominjem da objekti već postoje.

11) Predpostavljam da imate štampane propagandne materijale ili otvorenu spletnu stranu za približavanje rada, kroz program društva HUMAN. Molim Vas u ime svih zainteresovanih za ovaj problem, da nam date Vašu kontakt adresu radi efikasnije komunikacije.

Z.Gajić. Dobro ste primetili. Imamo i spletnu stranu ili veb sajt i tu pokušavamo da se približimo čoveku koji je ili nije u problemima. A hteo bih ovim putem i svim ljudima dobre volje da se zahvalim i obratim i onima kojima možemo pomoći ako ne drugačije bar sa dobrim savetom. A to je šta raditi, a šta ne raditi? Kada i kako prepoznati ovisnika i koji je prvi korak u zaštiti? Ko bude zainteresovan može da nas kontaktira na sledeće načine:

http/www.drustvo-human.org
gajic.zlatomir@gmail.com
telefon u Slo.00386 41638764
telefon Srbija 00381 641843052

Ljubljana: 18.12.2007 Razgovor vodio
Radovan B. Milić.