Dijaspora i politika

Povodom sve ucestalijih napisa na ovom sajtu o “Savetu dijaspore“ htela bih da upozorim na sledece. Nije ovo ni prvi, a poznavajuci našu narav ni poslednji put da se na jedan nedemokratski nacin postavljaju nekakvi organi koji govore u naše ime odnosno u ime svih nas u dijaspori. Što se ovog organa tice krajnje je nepošteno davati utisak kako ovaj organ bogzna kako ažurno radi dok mu se u nevolji možete obracati u nedogled bez ikakvog rezultata.

Malo je ljudi u dijaspori koji razumevajuci situaciju u Srbiji pristaju da zasedaju u jednom takvom organu koji bi mogao nešto i da predstavlja ako bi on bio izabran i ako bi u njemu zasedali ljudi novih generacija naše dijaspore.

Ono o cemu niko ne vodi racuna je cinjenica da stav mnogih naših ljudi u dijaspori prema nacionalnim “herojima“ iz poslednjeg gradjanskog rata iritira ljude u Matici koji željno išcekuju promene i oslobadjanje od nacionalistickog balasta dok neki ljudi iz dijaspore tom nacionalizmu daju sve više elana te nacionalizam potkrepljuju da li svesno ili ne.

Da se ne varamo, u Srbiji je stanje više nego ocajno dok mnogi Srbi i u unutrašnjosti a i vani i dalje žive od mitologije o sopstvenom nacionu koja je sve samo ne istorija ili istina.

Mnogi od nas cesto iz neznanja ili više iz razloga nostalgije koriste razne mogucnosti da se javno suprostavljaju svim vidovima uspostavljanja demokratije u Srbiji koja nemože da stupi na scenu dok se ne rašciste neki pojmovi otrovnog nacionalizma. I taman se ucini da je nacionalizam kao najveci neprijatelj samog naciona unutra umanjen njega podgrejavaju neupuceni spolja raznim “argumentima“ iz istorije odnosno mitologije .

Jedan momak iz Srbije pokušao je povodom nekih nacionalistickih poruka na jednom forumu jednog Srbina iz Australije i jednog iz Francuske da odgovri na pitanje Zašto Srbi žive od istorije?

On je to objasnio ovako: (U prilogu kopija njegove analize)

Pa da pokusam
Pa mislim da vise zive od mitologije koja je sve samo ne istorija ili istina . Mitologija je bila jedna vrsta opojne droge pocev od Lazarove tzv. kletve pa sve do danas, kojim se neupuceni i zastraseni narod drzao na uzici.Shvatljivo mi je to u doba oslobodilackih ratova, ali mi je neshvatljivo da se to proteglo do danas , a posle Milosevica dobija novi vetar u jedra.Razlog je to u svim strukturama drustva , ama bas u svim. To je danas postalo u Srbiji unosan biznis. Sto se vise napljujes na sve sto je ne Srpsko rejting ti je sve veci.Nigde nije menjana istorija u zadnjih 12 godina kao u Srbiji.Za ceo svet je jedna istorija a u Srbiji postoji i ona interna. Nigde se svoji dzelati ne slave kao u Srbiji, nego naprotiv oni su nacionalni junaci a sto je najgore takvi koji to velicaju sede po fakultetskim foteljama , neki pisu romane , neki imaju predsednicke pretenzije.Turci otosli pre vise od 200 g.Oba dva svetska rata zavrsena , raspala se SFRJ, svi jedni drugima pruzaju ruku pomirenja , samo se u Srbiji jazovi produbljuju sa svima . Pa ko je ustvari Srbiji kriv? Sultan Murat? Austro Ugarska ?, Nemacka ? Amerika ,? EU ? Kako mi izgleda to trazenje ce biti i dalje kao lutanje guski u magli , a dok je Cavoskih i njemu slicnih prijatelja iz vrhuske svih struktura , i izvrsitelja preko DRinskih produzice se to numeroloski izrazeno u nekom trocifrenom broju. I to zahvaljujuci Srpskim vitezovima van domovine koji sede u nekim podkrovljima i siju neku trecerazrednu garderobu po 12 sati dnevno pa kad izadju na cist vazduh u „OTADZBINU“ pljuju na sve izdajice ,kojih se nadam ima sve vise u Srbiji reseni da zive od postenog rada a ne od krvi i zlocina. [kraj analize]

Nismo ni svesni koliko štete nanosimo i sebi i onima kojih se najviše tice da dodje do pravih demokratskih promena dok samopostavljeni (ili na nedemokratski nacin i nepromišljeno postavljeni od strane državnih organa) pojedinci i dalje u naše opšte ime odlaze u Maticu i slepo nastavljaju održavanje neodrživog i štetnog.

Mitologija postoji i o nama u rasejanju pa zato stradaju pojedinci kada se nadju u Matici u nevolji jer u njihovoj optici, u optici svih segmenata tamošnjeg društva o kojima i ovaj momak govori u svojoj analizi smo mi šnajderi koji samo znaju da dirince i kojima treba uzeti što više.

Pocela je Nova 2003 godina i dok se u Knez Mihajlovoj u Beogradu prodaju kalendari sa ratnim zlocincima kao simbolima našim opštim sve manje je izgleda da ce se ostvariti snovi mnogih nas da se ikada nadjemo u demokratskoj Matici Srbiji do koje nam je svima bilo toliko stalo.

Sa poslednjim strašnim iskustvom moje porodice koja je pre nešto više od dve godine u Srbiji opljackana bez da je ikakav Savet dijaspore mrdnuo i uznemirio se zbog naše obespravljenosti pred Srbijanskim sudom kao maticnim, odbijam da priznam bilo kakav Savet kao predstavnicki organ svih nas jer pripadam onima koji su se odavno distancirali od svakog nedemokraticnog zla nacionalizma pa i srpskog.

S poštovanjem,
Dušanka Bekker-Isakovic, Holandija