Baljvine, složno selo u ratu i u miru

Na jednom kraju sela džamija, na drugom crkva. Iz Donjih Baljvina, gde žive Bošnjaci sa meštaninom Šefkom Čauševićem ekipa RTS-a otišla je u Gornje, gde žive Srbi i njegov prijatelja Marko Vučenović. Prisećaju se ratnih vremena kada su Srbi i Bošnjaci štitili jedni druge.

Pred dolazak vojske Republike Srpske u selo, održan je sastanak sa komandantom.

„Komandat nam kaže vojska će doći ali ako vi niste za to ja vam garantujem da vojnik neće ući u Donje Baljvine bez vaše dozvole i stvarno je tako i bilo“, navodi meštanin Šefko Čaušević.

Njegov prijatelj Marko Vučenović naglašava da su tražili da se ljudi ne diraju.

„Mi smo tražili da se ljudi ne diraju, kako smo preživeli Drugi svetski rat, valjda ćemo i ovo ludilo preživeti i ovo će proći, tako da ih niko nije dirao“, ističe Marko Vučenović.

Sve do septembra 1995. godine život u selu izgledao je kao da i nije rat. Međutim, pripadnici hrvatskih snaga napredovali su ka Banjaluci, tako da su selo napustili svi meštani a potom i vojska.

Srbi i Bošnjaci uzajamno su se štitili i u Drugom svetskom ratu. Šefko se seća priče svog daidže, to jest ujaka o tome kako su u selo došle ustaše.

„Došao je pred njih i pitao – šta hoćete. Da vam očistimo prostor od Srba. Ne vi to nećete uraditi, samo preko nas mrtvih. Pa oni su Srbi, rekao je ustaša. Pa šta, oni su naše komšije i prijatelji“, prepričava sećanja svog ujaka Šefko Čaušević.

Kao nekada i danas su međunacionalni odnosi odlični.

Meštani ovog jedinstvenog sela čude se kada čuju da u drugim delovima BiH funkcioniše sistem dve škole pod jednim krovom. U njihovom seli u školu „Branko Ćopić“ zajedno idu Srbi i Bošnjaci.

„Zajednička škola, nema odvajanja. U školu ide troje srpskih i desetoro bošnjačke dece“, navodi Šefko Čaušević.

Njegov prijatelj Marko Vučenović ističe da nema razdvajanja.

„Nema razdvajanja, tu je stadion igraju se i uživaju zajedno“, navodi Marko Vučenović.

I problemi su im zajednički. Iako je selo iznad kanjona Vrbasa, nemaju vodu pa dok se ne izgradi davno obećani vodovod, za dolazak cisterne plaćaju i do 150 evra.