VLADIKA ARTEMIJE MEđU ZEMLJACIMA U LONDONU I LESTERU

Vladika raško-prizrenski Artemije je ovih dana bio u Britaniji povodom obeležavanja desetogodišnjice NATO bombardovanja Srbije, gde je i kao član Američkog saveta za Kosovo, zajedno sa dr Srđom Trifkovićem, čelnikom Saveta iz čikaga, govorio našim dijasporcima u Londonu i Lesteru o stanju na Kosmetu deceniju posle akcije „Milosrdni anđeo“. „Nažalost, braćo, ne nosim vam dobre vesti sa Kosova, od marta 1999. do danas položaj Srba u Pokrajini je sve gori“, bila je prva rečenica upućena prisutnima u londonskom klubu „Ravna Gora“, jer je Kosovo, po Artemiju, „na krstu već 620 godina“.
Rado se odazvao pozivu novinara „Vesti“ za razgovor , i evo kako je vladika sumirao desetogodišnji bilans okupacije Pokrajine.
– Međunarodna misija doživela je fijasko, bar što se tiče proklamovanih ciljeva i ideja. Došli su na osnovu Rezolucije 1244, da obezbede miran i bezbedan život za sve. I ništa nisu uspeli. Prognanici se nisu vratili kućama. Naprotiv, upravo pod okriljem takozvane međunarodne zajednice izvedeno je etničko čišćenje Srba za Kosova i Metohije. Prognano je 250.000 Srba, ubijeno više od hiljadu, toliko ih je i kidnapovano. Porušeno je na desetine hiljada srpskih kuća, više od 150 crkava i manastira. Katastrofa… Srbi na Kosmetu su danas lišeni svih ljudskih prava i to – ne zaboravimo- pod vlašću Unmika i Kfora. I sada je došao trenutak da se cementira ono što je ta međunarodna zajednica uradila – da se učvrsti takozvana država Kosovo – ističe vladika za koga je Euleks samo program realizacije Ahtisarijevog plana nezavisnog Kosmeta.

Od Amerike ništa dobro

Vladika Artemije je dobro obavešten i o zbivanjima na međunarodnoj političkoj sceni: već 12 godina je aktivni putnik, neka vrsta letećeg diplomate po svetu, više puta je odlazio u Ameriku, nekoliko puta je bio u Britaniji, poslednji put nedavno, zajedno sa rukovodstvom Američkog saveta za Kosovo u kome su pored dr Trifkovića još i DŽejms DŽatras, direktor Saveta i DŽejms Biset, bivši kanadski ambasador u Beogradu. Zato nas je i zanimalo šta misli o Baraku Obami u kontekstu američke politike prema Srbiji i Kosovu. „Obama je, istina, još nepoznanica, ali sudeći po savetnicima kojima se okružio, ne piše nam se ništa dobro“, kratko je odgovorio Artemije.

Reči bez dela
• Da li tih famoznih šest tačaka na kojima Beograd insistira kao diplomatskom uspehu, praktično nešto znače za Srbe na Kosmetu?
– Ne znače ama baš ništa. To je jedna prazna priča. I bojim se da su i naši predstavnici vlasti u Beogradu pali na tu priču. Govore o velikom uspehu srpske diplomatije, a do sada nije bilo nikakve praktične koristi. Euleks nastavlja da sprovodi Ahtisarijev plan mimo tih šest tačaka koje su, navodno, dogovorene sa Ban Ki Munom. Ne zaboravimo da je pod Euleksom formirana vojska Kosova, sve ingerencije se prenose sa Unmika na kosovske institucije. Zamislite, čak je i bezbednost srpskih manastira prepuštena albanskoj policijskoj službi, jer svetinje neće čuvati međunarodne snage. Kakvo je to čuvanje? Oni koji su nam rušili i palili manastire i crkve treba sada da ih čuvaju!

Nema oproštaja za Miloševića

U razgovoru sa Artemijem, u crkvenom domu svetog vladike Nikolaja Velimirovića pri hramu Svetog Save u Londonu, dotakli smo i njegov odnos sa pokojnim predsednikom Srbije Slobodanom Miloševićem, čiji je bio žestoki protivnik i kritičar. Šta bi vladika sa ove vremenske distance i uz činjenicu da za sadašnju političku garnituru u Beogradu ima malo ili nimalo komplimenata, oprostio Miloševiću?
– Milošević je sve vreme svoje vladavine upotrebio na stvaranje situacije u kojoj se mi danas nalazimo. Pa šta da mu se oprosti? Kada bi mogao da se pokaje za ono što je činio i da promeni stav prema tome, onda bi oproštaj bio moguć. Ali pošto je on već otišao sa ovoga sveta, nema prilike za pokajanje, pa ne može da bude ni oproštaja – kaže naš sagovornik.

A na pitanje koliko znači to što politički vrh u Beogradu uporno ponavlja na javnoj sceni u zemlji i u svetu da nikada neće priznati albansku državu na Kosmetu, vladika Artemije je odgovorio:
– Mislim da Srbija nema osmišljenu strategiju po pitanju Kosova. Da budem jasan: stalno ponavljam da mi u Pokrajini ne možemo bez Beograda. Međutim, vlast u Beogradu uporno ponavlja kako nikada neće dati Kosovo, a u praksi to ne čini, ili bar ne čini na pravi način i u pravoj meri da bi se Kosovo sačuvalo u granicama Srbije. Bojim se da je to više priča za unutrašnju upotrebu. Oni stalno govore i to da ulazak u EU ‘nema alternativu’ i sve snage su okrenute u tom pravcu. Oni bi da tamo vide Srbiju – pošto poto – sa Kosovom ili bez Kosova. To je njima aspolutni prioritet i apsolutni cilj. Mi imamo utisak da oni upravo ispunjavaju želje Amerike i Evropske unije čiji su
otprilike – i saradnici… NJihove su, dakle, reči da nikada neće priznati Kosovo, ali to su samo reči, a praksa je drugačija. Pre tri-četiri godine rekao sam Borisu Tadiću i ovo: niko vam neće tražiti da vi potpišete da se odričete Kosova, ali svojim radom ili neradom vi ćete doprineti tome.

Protivnike ljuti istina

Vladika raško-prizrenski Artemije nema dlake na jeziku. „Pa, zato me ovi sadašnji u Beogradu i ne vole. Ja sam tamo opozicija“, veli vladika i dodaje, odgovarajući na pitanje da li ga, kao prvog čoveka crkve na Kosovu, konsultuju i pitaju za savete kada donose odluke o Kosmetu: „Niko me ništa ne pita. Kao da ne postojim, imam velike protivnike u Beogradu, baš zato što svima govorim istinu u lice“.

Žvaka za narod
Vladika Artemije skreće, zatim, pažnju na jedan proces koji često promiče pažnji javnosti: u ovih deset godina od okupacije Kosmeta u Pokrajini je došlo do agresivnog narastanja islama. U vreme kada je porušeno i popaljeno 150 pravoslavnih svetinja, a nijedna nije vraćena u svoje prvobitno stanje – izgrađeno je 400 novih džamija, dok su porušene i oronule obnovljene.
– To znači da Kosmet menja svoju fizionomiju, svoju ličnu kartu. Od jedne hrišćanske pokrajine Kosovo postaje islamska džamahirija u srcu Balkana i Evrope. Ne verujem da se te džamije grade za verske potrebe Šiptara, nego je reč o očiglednom političkom projektu, mada se albansko rukovodstvo u Prištini prodaje Zapadu kao sekularno. Prosto se želi da neko ko spolja dođe u Pokrajinu na svakom koraku vidu novu džamiju gde, dakle, Srbi nema šta tu da traže.

Gost dijaspore vladika Artemije ne vidi spas za Kosmet ni u slučaju da tužba Međunarodnom sudu u Hagu bude u korist Srbije. „To je isto jedna vrsta ‘žvake’ za narod. čak i da sud donese mišljenje da je nezavisnost Kosova nelegalan čin, to neće imati nikakvog praktičnog uticaja niti će bilo šta da promeni, ni na terenu niti u međunarodnom miljeu. To bi bila, ne presuda nego savet koji se može uvažiti ili ne uvažiti. I videćete kako će Zapad lakonski reći da on o tome ima svoje mišljenje bez obzira na preporuku suda. I, naravno da će naši u Beogradu od te presude (bude li pozitivna) napraviti veliku buku kako je to novi veliki uspeh srpske diplomatije, a ustvari će biti jedno veliko ništa…“
Ima li onda u vladici Artemiju nade da ćemo, uprkos svemu, očuvati Kosovo i Metohiju kao deo Srbije?
– Ne da ima nade, nego sav gorim od nade. Istina mora da izađe na površinu. Sa Bogom, Kosovo ne možemo da izgubimo. Nikada!