U Parizu odnedavno radi…

Naravno, ako se jedan novootvoreni restoran nalazi u pariskoj ulici Simplon, i ulaz je tacno preko puta SPC Sv.Sava, onda je razumljivo da se ime restorana „Tri brata“ piše cirilicom, pa makar to Francuzi i ne umeli da procitaju.
Tako je odlucio gazda, prvo prodavnice naših spacijaliteta, a potom i nedavno otvorenog restorana, u kojem je osmislio da pred ocima gostiju bude roštilj na drveni ugalj, šank je izraden u teškom drvetu (kao i ceo enterijer), pa se teško može odoleti slici i ugodaju domaceg ambijenta.

Gazda Nenad Redžo Jankovic je pre 20 godina iz Foce, kao karatista i atleticar došao u Francusku. Oženio se Suzanom iz Kumanova, a onda su nanizali tri sina: Nenada (8 godina), Dragana (6,5) i Gorana (4,5), otud i naziv restorana.
A na pitanje da li ce uskoro menjati ime u, na primer, „Kvartet sinova“, Nenad se samo zagonetno smeškao.
U sali je pedesetak mesta, gosti su prvenstvno naši, ali dodu tu na poslovni rucak i advokati iz Senegala, ili arhitekte i slikari – komšije, pa krojaci, zanatlije…

– Nikad kod mene nije bilo izgreda, tuca, svada, niti je ikada nikome od preterane doze alkohola glava nije pala na stol. Strogo o tome vodimo racuna. Postavio sam veliko platno, pa se, kad god zatreba ili poželi, može gledati satelitski TV. Muzika je uvek tiha, diskretna, naravno, naše pesme, starogradske i njima slicne – nabraja gazda Nenad.
A „desne ruke“ ima tri, odnosno, osoblje cine: starosedilac Dragica iz Osecine kod Valjeva, Duško koji je pre dva-tri meseca stigao iz Podgorice, kao i Zvonko iz Smederevske Palanke. Zbog blizine crkve, kod „Tri brata“ se obeležavaju vencanja, rodenja, proslave slava, rodendana, punoletstva, a dode se i posle opela, pa popije i pogosti za pokoj duše.
Trknuvši iz crkve u „Tri brata“, za dugim stolom srecemo dve porodice: Momcilo i Majda Petrovic i Radmila, Predrag i Nikola Zdravkovic. U glas govore da je dekoracija interesantna, usluga brza, da ozvucenje nije bucno, izbor jela je bogat, a cene razumne.