Svako svojim jatom leti

Aktuelan je reklamni slogan Jugoslovenskog ćro Transporta i ja kao dobar Srbin iako ne zivim u Jugoslaviji niti sam posjednik jugoslovenskog pasosa odlucim da rezervisem kartu kod JAT-a za moju maloljetnu kcerku. Moja supruga uvijek puna nepovjerenja za sve sto dolazi iz nase dobre stare Juge iz koje smo zbrisali na truli zapad, upozori me da mi je pametnije rezervisati kartu kod nekog svajcarskog avio preduzeca. Poucen primjerom Swisaira, a vise zbog zelje da zarade moji sunarodnici, odlucim se za JAT i nazovem njihovu ispostavu u Cirihu. Kako moja kcerka putujuje prvi put zamolim ih da mi rezervisu pratnju iako je ona vec napunila dvanćst godina i ne spada u kategoriju djece koja dobijaju pratnju. JAT-ova bezimena sluzbenica (sluzbenici YU firmi u inostranstvu nikada se ne predstave kada podignu slusalicu, pa radilo se o JAT-, Feral Travelu ili nekom trecem) me hladno odbi preporucivsi mi neku od svajcarskih firmi kod kojih je moguce uplatiti pratnju. Moja supruga to jedva doceka pa nazva svoju prijateljicu da se raspita kod nje. Azurna Svajcarkinja je u par rijeci obavijesti o svemu te ona meni rece:

– Evo jeftinije i sigurnije, rezervisi kod Crosaira.-

– Pa da prode kao putnici s pocetka oktobra kod Swisaira.- ljutnem se ja i okrenem broj mog poznanika Slobodana koji je posjednik agencije Putnik. Za razliku od ostalih nasih agencija, kod kojih je nadmenost i hladnoca (Svajcarci su za njih pretopli) glavna osobina, Slobo je vrlo ljubazan, komunikativan covjek i profesionalac u svom poslu.

Receno ucinjeno Slobo, mi se pojavi vec sutradan sa kartom u dva pravca Beograd-Cirih- Beograd koja kosta bezmalo duplo vise nego ako bi bilo Cirih-Beograd-Cirih.

– Sta je ovo crni Slobo?- zavapim ja.

– Beograd to jest JAT odreduje cijene, tako da je povratna karta za tvoju kcerku sa ćrodromskom taksom u Cirihu i dodatnim osiguranjem 520 franaka, a ti ako letis Cirih-Beograd_Cirih kostalo bi te 340 franaka, a do Pariza mozes za 180. Koga djavola cu u Parizu, pomislim slegnem nemocno ramenima i platim, utjesen sto mi je uspio isposlovati pratnju za kcerku.

Stize mi kcerka 09.12. a suze joj se jos nisu osusile na obrazima. Gospoda u Surcinu nisu ispostovali to sto je imala potvrdjenu rezervaciju pratnje i odbili su da joj daju istu, jer je starija od jedanćst godina. Da ne bijese jedne starije dame po imenu Felicija Bog dragi zna kako bi dijete naslo izlaz na ciriskom ćrodromu.

Sta sam htio ovim reci?

Prvo da se zahvalim Feliciji, a drugo, dragi sunarodnici bojkotujte sve nase firme dok god ne nauce da se ponasaju kako to nalazu pravila kulturnog svijeta. Ne maltretirajte sebe da razgovarate telefonom sa sluzbenicma koji vam se ne predstave.

Ruzno sam postupio pozivom na bojkot, zar ne?

Da slazem se sa tim, ali mi smo stalne ovce za strizenje i prema nama se ne deset nego pedeset godina postupa ruzno. Vrijeme je da se otrijeznimo i za novac koji donosimo dole dobijemo barem kvalitetnu uslugu ako vec ne mozemo ocekivati i da nas postuju, a trebali bi.

Miodrag Lukic
Svajcarska