Šta se jede na molitvenom doručku kod Buša

Šta se jede na molitvenom doručku kod Buša

Srbima smeta zdrava hrana

Tradicionalni molitveni doručak u Vašingtonu koji organizuje američki predsednik i ove godine predstavljaće svojevrsnu košnicu lobiranja. Brojne svetske zvanice iskoristiće priliku da se tokom trodnevnog boravka u Vašingtonu susretnu sa američkim kongresmenima, senatorima i važnim ljudima iz celog sveta i učine nešto za „svoju stvar“.

Među oko 3.000 američkih i 500 inostranih zvanica, delegaciju iz Srbije će na doručku u četvrtak, 3. februara, u prestižnom hotelu „Hilton tauer“ predstavljati šef diplomatije SCG Vuk Drašković koji će sa suprugom Danicom doleteti iz Brisela.

Skroman obrok
Molitvenom doručku će i ove godine, drugi put zaredom, prisustvovati i zamenik ministra trgovine i turizma i portparol SPO Vlajko Senić koga je na fruštukovanje pozvala kongresmenka Džoen Emerson, zahvaljujući nepisanom pravilu da goste koji će se naći za vašingtonskom sofrom upravo pozivaju kongresmeni i senatori.

– Svaka zvanica uz poziv dobije i raspored svojih aktivnosti i najčešće se članovi jedne delegacije tokom boravka sretnu slučajno u hotelskom holu ili za doručkom – naglašava Senić za „Blic“. Kako ističe, sam doručak, kako mu i ime nalaže, skroman je događaj. Zvanice se okupljaju u velikoj sali koja, iako u je „Hiltonu“, nije glamurozno uređena.

Držanje za ruke
– Gosti su pristojno obučeni i za svakim stolom sedi po osmoro ljudi – kaže Senić ističući da se domaćini trude društvo bude izmešano. Doručak počinje u 7.30 časova, a zvanicama se obraćaju domaćini, po jedan republikanac i demokrata, a zatim i predsednik SAD Džordž Buš koji sede za stolom na izdignutom podijumu. Nakon obraćanja, sledi molitva kada svi ustaju i drže se za ruke, kaže Senić.

Na ulazu u salu svi prolaze kroz klasični skener, uz pozivnicu i legitimaciju, najčešće pasoš. Mada se ne preoručuje, damama je dozvoljeno da ponesu tašnicu. Prateći trend zdrave ishrane, domaćin se trudi da ni doručak ne bude previše jak.

– Za doručkom nema konobara ni švedskog stola već je sve već postavljeno. Hrana je, pa… rekao bih zdrava – kaže Senić uz osmeh ističući da jogurt, mleko, sirevi, voće i kornfleks teško pariraju srpskim navikama. Ipak, kako tvrdi, drugi obroci, posebno ručkovi koji se organizuju u Senatu, „vade stvar“.

– Hrana je odlična, ima dosta mesa, ali je sve klasično, bez egzotike – kaže Senić, inače rob srpske kuhinje.

Sastanci u holu
Osim molitvenog doručka, za zvanice su značajni i međunarodni ručak koji se održava dan pre, kao i završna večera na kojoj se zvanice okupljaju poslednjeg dana. Glavni kontakti se, ipak, kako on tvrdi, odvijaju u holu hotela a ne u sali za ručavanje.

-U holu je stalno prisutno po nekoliko stotina ljudi i sasvim je uobičajeno da pored tebe prođu premijeri i predsednici velikih država ili ugledni svetski biznismeni – kaže Senić.