Skola bez djaka

Vestberga skola (Stokholm) je jedina skola u Svedskoj u kojoj postoje razredi na srpskom jeziku. U ovoj skoli vec 27 godina nastava se odvija na srpskom i svedskom jeziku s ciljem stvaranja aktivne dvojezicnosti kod dece. Pravo na upis imaju deca kojima je maternji jezik srpski i ciji je bar jedan roditelj iz Jugoslovije. Za ovu skolsku godinu (20001/02) to pravo je iskoristilo samo dvoje dece.

Srpska kao i svedska deca imaju sve predmete koji su obuhvaceni redovnim skolovanjem u Svedskoj skoli: maternji jezik (na srpskom), poznavanje prirode i drustva (na oba jezika), matematika (na oba jezika) engleski i gimnastika (na oba jezika), muzicko (na srpskom jeziku), rucni rad (na svedskom jeziku) i domacinstvo (na svedskom jeziku)
Ovi predmeti izucavaju se od prvog do sestog razreda. Od sedmog razreda deca prate nastavu samo na svedskom jeziku dok srpski jezik imaju kao predmet. Medjutim, ukoliko ucenici imaju potrebe, mogu dobiti pomoc na maternjem jeziku i u predmetima koje slusaju na svedskom.

U proteklim godinama bilo je interesovanja i kod dece i njihovih roditelja za ucenjem maternjeg jezika. Srpska skola je uvek imala najmanje 50 ucenika u svim razredima. Interesovanje za srpski jezik, medjutim, upotpunosti se izgubilo. To najbolje ilustruje podatak da su se za ovu skolsku godinu prijavila samo dva prvacica. Ovome valja dodati procenu da u Stokholmu zivi vise od 5.000 Srba ali i da neki izvori govore i o 10.000 stanovnika srpskog porekla u glavnom gradu Svedske.

Uciteljica srpskog jezika u Vestberga skoli, Jelica Avramovic istice da je prva generacija useljenika imala san da se vrati u Jugoslaviju i zelela je, kad se vrati, da im deca znaju srpski jezik i zato su svoju decu ukljucivali u nastavu srpskog jezika. U medjuvremenu, cekajuci povratak, stasala je druga a pristize i treca generacija.

– Uocljivo je da se druga generacija otudjila od srpske kulture i srpske tradicije, istice Jelica Avramovic i dodaje kako je, uz gubljene veze za srpskom kulturom, vise razloga doprinelo slabom interesovanju za maternji jezik; politicka situacija i zbivanja u Jugoslaviji u poslednih deset godina, losa slika o Srbima u svedskoj javnosti, pogorsani uslovi rada u svedskom skolstvu i naravno neizbezna asimilacija. I pored lose situacije, po pitanju buducnosti razreda na srpskom jeziku u Vestberga skoli Jelica Avramovic je optimista, jer kako kaze, jos u Stokholmu ima Srba koji znaju da je maternji jezik kamen temeljac za svestran i harmonican razvoj jedne licnosti.

U drugim gradovima i skolama situacija nije puno bolja u poredjenju sa Stokholmom. Prema svedskim propisima koji su na snazi, ucenicima stranackog porekla omogucava se nastava na maternjem jeziku jedan cas sedmicno. Medjutim, uslov je da se za nastavu na maternjem jeziku prijavi najmanje pet ucenika. Taj minimum veoma je tesko obezbediti. Nije samo splasnulo interesovanje za maternji jezik kod najmladjih. Jos je teza situacija kod srednjoskolaca a da i ne govorimo o interesovanju za studije srpskog jezika na Univerzitetu u Upsali. Katedra slavistike, da nije mladih Svedjana, odavno bi prestala da postoji. Poznavanje maternjeg jezika nije, medjutim, jedino i iskljucivo znacajno sa stanovista odrzavanja veze se kulturom kojoj deca pripadaju. U Svedskoj se mogu pronaci lepi i brojni primeri kako su mladi svedski strucnjaci stranackog porekla- upravo zahvaljujuci poznavanju maternjeg jezika dobili primamljivo i dobro placeno radno mesto. Nije zanemarljiva ni ovdasnja potreba za prevodilackim uslugama. Uostalom, u Svedskoj zivi oko dve stotine hiljada ljudi kojima je maternji jezik neki od jezika iz srpsko/hrvatskog jezickog korpusa.