Pravo glasa dijaspori

Diskusija koja se vodi u Matici oko davanja glasa nama u rasejanju odnosno srpskoj dijaspori je jos jedan dokaz niskosti i amoralnosti odnosa Matice prema svojim gradjanima u rasejanju. Nama van Matice Srbije dobro je poznat prototip naseg coveka iz dijaspore a koji zivi u Matici medju privilegovanim “intelektualcima“ koji su Maticu doveli do totalne propasti. Taj prototip “glupavog gastarbajtera koji samo zna da dirinci ili je truli kapitalista sa trulog Zapada“ je nesto sto je samo u Srbiji moguce predstavljati dok bi oni koji su takvu sliku o nama stvarali trebali duboko da se zamisle nad sopstenom slikom koju oni imaju o sebi samima.

Dobro je poznato ko je u Matici protiv davanja glasa dijaspori, to su ratni profiteri i prevaranti sirom Srbije koji u slucaju da se nasi ljudi iz rasejanja vrate nebi vise mogli da varaju jadan narod koji su oni svojom skorojevickom pohlepom osiromasili do srzi. Jedan sloj postojecih klanova oformljenih tokom vladavine crvenih fasista a koji sebe stavlja na pijedestal “intelektualne elite Srbije“ sastao je se nedavno na Tari i u svojstvu krivicnog prava gde su se oni pobunili zbog uvodjenja komandne odgovornosti u zakon. Jer, zaboga; – Kako moze komandant da predvidi ponasanje svojih potcinjenih“?, uzviknuo je jedan od profesora krivicnog prava u Srbiji koji je 21 godinu bio dekan pravnog fakulteta u Kragujevcu u gradu u kojem ljudi strajkuju gladju, skacu sa krovova i ubijaju se da bi dobili stan za svoju porodicu dok su neki “komandanti“ stanove delili svojim duplo mladjim ljubavnicama i sve to uz blagoslov suda koji je stitito kriminalce odnosno mafiju sa belim okovratnicima jer oni i sud drze u svojim prljavim rukama.

Nemoze Srbija u Evropu bez evropskih zakona niti mogu vecno da vladaju pohlepnici koji su zapenili od pohlepe za luksuzom bez rada jer povratak nasih iseljenika, ekonomskih i politickih emigranata iz celog sveta po kojem su oni rasuti bi znacio da za NJIH vise nebi bilo mesta i da bi morao da zavlada zakon koji bi vazio podjednako za sve. Davanjem glasa svojoj dijaspori Srbija bi upalila svetlo u sopstvenom mraku, mnoga namnozena gamad bi isplivala iz mutne bare koju bi to svetlo razbistrilo i nebi se mogli osujecivati odstetni zahtevi nasih ostecenih gradjana iz dijaspore pred sudom u Matici a koje su opljackali maticni lesinari, ratni profiteri i razna hulja koja sebe stavlja na pijedestal nedodirljivih. Nebi se vise mogli koristiti batinasi niti bi gradjevinska mafija mogla da “gradi“ na tudjem znoju i ustedjevini nego bi se mafija morala ustuknuti i ustupiti mesto casti i moralu, pravdi i svetlijoj buducnosti novih generacija.