Odlucio sam da skinem korotu. Posle dugih deset godina skidam crninu sa
duse da bih dozvolio prijateljima da me odvedu u ?zivot?. Bludnice Mojre
igraju se gadno sa covjekom pa uprilicise da odem u lokal koji nosi naziv
isti kao i jedna od onih ustanova koje su me iz ?zivota? otjerale.
U pocetku bijese ZAM, zabava maloumnih a onda dodje Pink, zabava za jos
manje umne u bezumlju devedesetih.
Sta jednog mladog covjeka punog testerona moze otjerati iz ?zivota?? Nista
osim same dame u crnom, a mene otjera poklic: ?hljeba i igara?, koji je
kroz usta nafarakanih gologuzih bludnica i majmuna istog kalibara, izvikivao
srpski Neron uz pomoc pomenutih tv programa.
Nevoljko sam pristao da odem do Grodonije, za koju znam samo po cuvenju
a nisam za ovih desetak godina od kako postoji ni pomislio da krocim u nju
jer i ona u mojim ocima bijese Neronova deviza ?hljeba i igara?. Ali kako
vec spomenuh u samom pocetku Mojre su odelucile da me kazne ili da me
nagrade,
pa na samom ulazu u restoran, koji eto opet ne vidjeh, saznadosmo da gostuje
Kemal Malovcic. Opet ja, a ne neko drugi, pobunih se jer na pamet mi ne
pada da slusam i jos to slusanje debelo platim, nesudjenog cazinskog
mujezina.
Koji bi ruka na srce bio odlican mujezin ali je jadan pjevac.
Pink, pade rijec, zapara mi svijest kao uzeran mac, Neronov mac, mac ludaka
obucenog u skarlet, mac koji me je iz zivota otjerao. Ne pobunih se, rijec
u grlu zape. Slegoh ramenima pomiren sa sudbinom s mislju, neka bude sto
biti mora.
Pecat na nadlanici kosta dvadeset franaka, pecat u obliku srca vidljiv samo
pod neonskim svjetlom, samo, kao da u Pinku drugacije postoji. Djavolji
simbol, tri sestice ili sesto sedeset i sest ne udaraju vise na nadlanice
ovcama, neko se dosjetio pa od sestica napravio srce, hladno svijetlo-plavo
srce.
Muzika je buka, svijetlost je tama, a meso, mlado srpsko meso vrti se u
neskladu sa bukom. Prije nego sto meso zakrci sve prolaze uspio sam se
odvuci
do toaleta. Razgovor kod pisola izmedju dva komada mesa izgleda ovako:
– Dje si legendo?-
– Evo me, sta ima, jel ? ti stari poceo sljakat??
– Nije jebaji ga, a golf koji golf?
– Cetvorka dizel.- meso se zadovoljno osmjehuje.
Tri nova komada mesa grunuse na vrata, najvisociji sa kosom vezanom u
konjski
rep debeo kao moja podlaktica ostro me odmjeri i zastade u vjerovatnoj
namjeri
da me provocira, nesto ga je zaustavilo, da li stap na koji se oslanjam
ili jasna poruka u mom pogledu, da bi od njega i njegovih pratilaca ostalo
samo mljeveno meso ako bi me napali.
Komad mesa pokaza da posjeduje zrnce razuma i nijemim pogledom pozva svoje
manje razumne pratioce da se povuku.
Lijepo je nase meso, punokrvno, rasno, socno, genetski superiorno kazu neki
zaljubljenici u sopstvesnu narcisoidnost.
Red je da podijelim meso po kategorijama. Prva kategorija su Zvakaci,
oni
se ne pomjeraju puno i ne prestaju da prezivaju komade zvakace gume medju
bijelim sjekuticima. Druga kateogrija su Koljenasi, savijaju noge u
koljenima
i saraju pogledima po dimom zagusenoj prostoriji. Treca kategorija su
Narcisi,
odlicno plesu dovoljni sami sebi. Cetvrta i najmanje zastupljena kategorija
su Ribe, otvaraju usta na prazno da bi ublazili stetu koju ima slusnim
organica
nanosi buka, ima ih najmanje i uglavnom sjede naslonjeni na zidove.
Sjedim, i ja, dobio sam stolicu pored sanka od jednog andjela koji je
zalutao
u ovu gomilu mesa. Djevojcica se smilovala vidjevisi da hodam uz pomoc stapa
i ustupila mi stolicu. Puno andjela, puno mladjanih Afrodita i Apolona ima
u ovoj gomili mesa. Zasto su u gomili mesa ova divna djeca, zato sto nemaju
alternativu, ludilo nema alternativu.
Prva Viljemovka
Nema kafe, nema bezalkoholnog piva, pa kad sam vec usao u kloaku oducih
se za Viljemovku. Kruska, u mom selu bi to rekli Kruska sa dugim ?a? na
kraju, Kruska je i onda kad se pece od obicnih Glibanjki a i onda kad se
pece od kod nas rijetkih a socnih i slatkih Kajzerki koje citav svijet osim
mog sela naziva Viljemovkom.
Jedva da mi dodirnu pokrvljene zidove zeluca, a toplota mi sunu u lice
i tri Andjela koja su me dovela u ?zivot? odskakutase ka prostoru za ples.
Valjda je muzika koju ja slabo primjecujem dobila drugi ritam, jer i Zvakaci
pocese da se pomjeraju malo brze, Koljenasi polomise koljena, Narcisi
ubrzase
ritam, Ribe pocese da dobuju prstima po stolovima.
Druga Viljemovka
Jos vise toplote prokola kroz tijelo, jos vise purpura na mojim obrazima,
muzika postade snosljivija, a meso dobi druge, ljepse i ljepsim bojama
obojene
oblike. Jedan Koljenas, to jest, jedna Koljenasica koja uz put pomalo
preziva
zvakacu gumu uporno gleda u mom smjeru. Znatizeljno i provokativno pokazuje
nedvosmisleno da je zainteresovana za moju malenkost. Cerim se kao djavo,
cekajuci priliku da pokazem tom djetetu, djevojcici sa golim pupkom, da
sam stari ciko koji se kroz zivot probija oslonjen na stap. Konobar mi
pomoze
da djevojcici ukazem da gubi vrijeme.
– Jedan sto je slobodan gospodine!- dreknu mi pored samog uva i pokaza rukom
u smijeru ugla utonulog u duvanski dim.
– Hvala, i donesi mi jos jednu Viljemovku!- dreknuh i ja pored njegovog
uva, mozda sam ga malo i popljuvao, ko zna.
Koljenasica pusti da joj donja vilica padne, kad ugleda kako hramljuci
prolazim
pored nje. Kratko joj lice zamraci sjena prezira, da bi ubrzo zatim navukla
na lice izraz neizaintresovansto i nastavila da savija koljena.
Treca Viljemovka,
Naslonjen na zid u stavu Ribe na prazno otvaram i zatvaram usta i slusam
necije krestanje, uvod, priprema za zvijezdu veceri, rece mi jedan od tri
Andjela iz moje pratnje i ponovo se pridruzi gomili mesa koja se gluva i
slijepa pomjera tamo-amo. Rakija ucini svoje, pa ija poceh dobovati prstima
po stolu a pod stolom poigravati zdravom nogom.
Cetvrta Viljemovka,
Znoj se pomijesao sa parfemima, kiseo smrad bi me ugusio da mi pod nosom
ne gori cigareta, pa nek mi neko kaze da pusenje nije zdravo. Cetvrta
Viljemovka
nadje put do mog feluca upravo kad se pojavila bikasta pjevacica, zvijezda
veceri. Cana, visoka je skoro kao i ja, snazna gorstakinja sa puno mesa
na skeletu, bas onakva kave cijenimo mi Balkanci. Sto je najzanimljivije
ona umije i da pjeva, ili je to samo utisak koji se stice nakon krestanja
nenje prethodnice.
Peta Viljemovka,
Vec pomalo licim na gomilu mesa, pretvaram se u misic, tetivu ili komad
sala, koji besprekorno funkcionise u organizmu. Bikasta pjeva Bosni i
Bosancima:
Nit boljih ljudi nit ljepsih zena, i odjenom prestade djelovanje Viljemovke,
jer laz u pjesmi koju euforicono zajedno sa bikastom pjevaju klinci, para
mi usi i razdire dusu. Da valjamo, mi koji ponikosmo na onom nesretnom
toruglu,
vukojebini i nedodjiji ne bismo se klali cetiri godine. Ne bismo spalili
tudji znoj, niti glasili ocinji vid, niti silovali, niti krali niti lagali.
Ne bismo?.ne bismo ni mi njima n i oni nama?ne bismo?.
Sesta Viljemovka;
Sapra tugu izazvanu pjesmom i pogled odvede prema crnokosoj ljepotici koja
se vrti tik ispred mene. Turkinja, Doktorica na specijalizaciji u
Svajcarskoj,
sapnuse mi moji Andjeli, a ja se zapitah da li bi nocas mirno spavala hanuma
Sulejmanoglu da zna da joj je kcerka medju Srbima, jer sve sto smo mi ucili
i culi o surovosti Turaka culi su i ucili Turci o Srbima.
Sedma Viljemovka
Nosim je u grlu prema izlazu i razmisljam o deset godina propustenog
?zivota?:
Ako je ovo taj ?zivot? koji sam propustio, uopste mi nije zao. Nocna tisina
i hladan oktobarski vazduh ucinise mi se kao rajska jabuka.
