OD VRANJA DO TIBINGENA

Po diplomiranju na Hemijskom fakultetu u Beogradu, Vranjanac Goran Angelovski trebalo je da se zaposli na Institutu, ali te 1999. plata je je bila ravna ceni iznajmljenog stana, seća ovaj 33-godišnjak koji danas živi i radi u Tibingenu u Nemačkoj.

– Bio sam u velikoj dilemi. Moje kolege su uveliko odlazile u inostranstvo. Prelomio sam i saopštio roditeljima, ocu Aci i majci Snežani, da želim u svet. Podržali su me. Hvala im na rečima: „Sine, ako će tebi biti dobro, i nama će“ – priča Angelovski koji je preko Interneta konkurisao na razne adrese, a sa tri je odmah dobio pozitivan odgovor.
– Još u Beogradu sam imao kontakt sa jednim nemačkim profesorom koji je poznavao moje stručne kvalitete i ubrzo sam se obreo u Dortmundu – seća se Goran čiji su rezultati u daljem školovanju bili takvi da je dobio i nemačku državnu stipendiju (DAAD ).

– U vreme pripremanja doktorata, u proleće 2001. godine, pridružila mi se porodica, supruga Mirjana i kćerka Aleksandra, a 2002. u Dortmundu nam se rodio sin Jovan. Oni su bili moja potpora i velika podrška na napornom putu da istrajem i uspem – tvrdi naš sagovornik.
– Kuhinja je, zahvaljujući Mirjani, tradicionalno srpska. Redovno imamo vikendom goste, kolege sa instituta iz raznih zemalja sveta. Svi su oduševljeni roštiljem i šljivovicom – ističe Goran, koji je u međuvremenu i doktorirao i time ostvario svoj, ali i san svojih roditelja, a zatim se sa porodicom preselio u Tibingen, 40 kilometara udaljen od Štutgarta.
– Grad ima 85.000 stanovnika i zaista je prelep, a Univerzitet je star 525 godina, ima 10 klinika i dva Instituta „Maks Plank“, na kojima se rade vodeći projekti iz svetske nauke. Zaposlen sam na institutu MPI za biološku kibernetiku, u paviljonu gde je direktor Grk, profesor Nikos K. Logotetis, jedan od vodećih naučnika. Uslovi za rad su odlični – ističe dr Angelovski, koji ipak ne zaboravlja zavičaj.

– Dolazim najmanje jednom godišnje u Vranje, a pored susreta sa najdražima, vreme iskoristim i tako što se prošetam od pozorišta, pa dole, skoro do autobuske stanice. Da vidim ona stara lica po kafićima, a posebno volim da uletim u buregdžinicu i zatražim „četvrt sa sirom ili mesom“, bez obzira što i mama ima instrukcije da za vreme našeg boravka sprema pite, gibanice i posebno samsu – smeje se dr Angelovski.

Mirjana o svemu brine

Supruga Mirjana, rodom iz Kokinog Broda, vodi računa o svemu. Slava, Božić, Uskrs, sve je pod njenom kontrolom Aleksandra i sin Jovan upijaju tradiciju svojih korena od malih nogu.