Nemačko „ne“ znači zaista ne!


BERLIN Sudeći prema pričama starijih generacija temperamentnih Južnjaka, među koje spadaju i naši sunarodnici, kada bi Nemica u posebnim situacijama rekla ne, to je moglo da se protumači na više načina –kao ne ali ipak sa mogućim pristankom, ili čak i kao poziv da je NE postalo- DA. Mali broj muškaraca je to žensko NE shvtao previše ozbiljno, osim ako nije bilo izrečeno veoma kategorično, čak uz pretnju prijave policiji za seksualno uznemiravanje! Prema pomenutoj matrici su se u odnosu na takozvani lepšti pol ponašale generacije gastarbajtera u Nemačkoj poreklom sa juga Evrope. Nekih većih problema, kažu sociolozi, ipak nije bilo jer su i Južnjaci znali gde je granica. Teškoće u odnosima stranaca prema ženama, pretežno Nemicama, su nastale masovnim dolaskom migranata iz arapskih i afričkih zemalja. Računa se da ih je do poslednjih meseci pristiglo oko 1,2 miliona. Novi migranti, navikli da žene gledaju drugim očima smatrajući ih predodređenima za maltretiranja svih vrsta, su krenuli u masovno seksualno uznemiravanje često slučajnih prolaznica. To je dostiglo vrhunac kada je u novogodišnjoj noći 2015/2016. g. na platou ispred železničke stanice u Kelnu, više stotina okupljnih migranta, počelo divlje nasrtanje na prolaznice bez obzira da li su bile u grupama ili čak u pratnji muškaraca. Bilo je pokušaja telesnih kontakata na silu pa čak i nekoliko izvršenih silovanja, više pljački, otimnja mobilnih telefona isl. Policija, iako obaveštena o događanjima, kao da namerno nije htela da reaguje jer je reakcija došla dosta kasno. Oko 1200 napadnutih žena i devojaka je podnelo krivične prijave uglavnom protiv nepoznatih osoba, a bilo je preko 800 krivičnih prijava za seksualno uznemiravanje i napastvovanje. Osim u nekoliko slučajeva, prijave nisu urodile plodom, delikventi nisu do danas pronađeni i procesuirani. Nemačka štampa je zapanjeno konstantovla pomenute činjenice. Ali su mediji odmah, verovatno na mig vlade koja je, možda na pritisak SAD, dozvolila i pozdravila masovno doseljavanje Azijata i Afrikanaca bez ikakvih kontrola, često i bez registracije ko je sve ušao u zemlju, počeli da štite „nedužne migrante“. Zaboga, treštalo je sa svih radio i TV kanala, samo je nekolicina njih učestvovala u napastvovanju sugrađanki. „Odbrana“ migranata funkcioniše neprekidno, mnogi delikti su jednostavno zataškavani kako se očigledno ne bi povećala već postojeća netrpeljivost Nemaca prema migrantima. Suočen sa stvarnošću, jedan sveštenik je u javnosti sasvim ozbiljno predložio, da država podeli besplatne vaučere za brojne javne kuće kako bi migranti „odreagovli svoje mesecima u begstvu sputavane prohteve i prestali da napastvuju sugrađanke“! Desničarskim partijama su kelnski i kasniji događaji koji ipak nisu mogli biti potpuno zataškani, poslužili kao odličan povod za, kako se govorilo, „borbu protiv islamizacije Nemačke“. Kako su nasrtaji na žene i devojke postali sve brojniji, posebno u gradovima gde je koncentracija migranata velika, na predlog Saveznog ministra pravde Hajka Masa, 7. jula je u nemačkoj skupštni- Bundestagu izglasan strožiji Zakon protiv seksualnog uznemiravanja. Cilj je da se migranti kojima se dokaže bilo kakav seksualni izgred ili pokušaj istog protiv volje žene, pa makar to bilo naivno zahtevanje poljubca ako to dotična ženska osoba ne želi, da oni mogu posle presude po novom zakonu, biti odmah proterani iz Nemačke. Ostaje da se vidi koliko i kako će novi zakon uticati na promenu ponašanja migranata čija se prosečna starost kreće oko 23 godine, jer će, smatraju pravnici, biti teško dokazati da li je svaka prijava protiv seksualnog uznemiravanja opravdana ili se možda radi o osveti komšinice, drugarice, prijateljice ili bivše supruge. Sudovi će biti, ako nema pouzdanih svedoka u nezavidnoj situaciji da u procesu razotkiju koja strana govori istinu što će svakako biti veoma teško. U svakom slučaju, našim po temperamentu poznatim sunarodnicima se peporučuje da NE jedne žene u Nemačkoj uvek shvate kao apsolutno NE!