Ne da pare

Jovica Mihailović je nekadašnji višestruki omladinski prvak u grčko-rimskom stilu, publicista i predsednik Srpskog pokreta obnove za Švajcarsku, rođen 1956. u Šapcu, a već petnćst godina živi i radi u Švacarskoj. Vredno je radio i zaradio imetak, pa je sada vlasnik nekoliko auto-garaža. Kao veliki ravnogorac i patriota obreo se nedavno na Ravnoj gori, na proslavi godišnjice pokreta generala Draže Mihailovića.

Jovica kaže da Srbi imaju dva izvora, jedan je na Ravnoj, a drugi na Svetoj gori i kako kaže, „s jednog treba piti vodu duhovnosti i prosvećenja, a sa drugog vodu nacionalnog zanosa i spasenja, jer je ona simbol slobode i demokratije“.
– Kada dođem na Ravnu goru i kada vidim ovu omladinu, uhvati me tuga. NJih 80 odsto ušlo je u porok, drogu, alkohol, kriminal. U to ih guraju neke stranke, ministri nenacionalne države i iste takve svesti. U takvoj državi gde se izumire umesto rađa, prave se gej parade. Što se čudite, sa kokainom je sve moguće – rezigniran je Mihailović.

Dokument sela Ba

Mihailović se latio i pera. Napisao je „Priče preko granice“, koje otkrivaju nepoznate detalje imigrantskog života, tamne strane ljudske duše, spremne na svakakve prevare i podlosti. Bez pouka i naravoučenija, to prepušta čitaocu. U drugoj knjizi, „Dokument sela Ba“, opisuje Svetosavski kongres održan januara 1944. godine, na kome je stvorena Jugoslovenska demokratska zajednica, priznata legitimnost dinastije Karađorđevića, proklamovano stvaranje Jugoslavije, kao trojne federacije i osuđena aktivnost KPJ.

Kada govori o državi, nezaobilazno je pominjanje bivšeg predsednika Miloševića, za koga kaže da je bio loš. Međutim, tvrdi da Srbijom sada „vlada ološ, što vidi ceo svet, osim Srbije, koja će to osetiti i doživeti kataklizmu kakvu nije sanjala“.
– Kada dođete do dna, a moramo još dublje da potonemo, možemo da se izdignemo samo kao pojedinci. Ne mogu državu voditi bogataši koji u svom životu nisu pošteno zaradili ni pet pfeniga – kaže ovaj Srbin iz Švajcarske.
Jovica Mihailović se u priči često vraća na Ravnogorski pokret, ali gleda i u budućnost Srbije, povratak u zemlju, razmišlja šta će sa zarađenim novcem u inostranstvu.
– Apsolutno ne nameravam da ulažem kapital ovde, kako da investiram u državu u kojoj niste sigurni ni u svojoj kući, a kamoli na ulici. Ovo sada nije obračun sa kriminalom, već obračun kriminalaca između sebe.

„Politkomesari“

Jovica Mihailović tvrdi da naši građani koji žive i rade po „belom svetu“ nisu zapravo dijaspora, jer nemaju ista prava kao građani u matici.
– Nisu uspeli da nam nametnu svoje „politkomesare“, ako to uspeju dobićemo mogućnost da glasamo. čovek iz Lucerna, koji je dobio samo dva glasa na našim internim izborima, sebe je proglasio predstavnikom u Savetu dijaspore. To je bruka i sramota! Mi ga nismo izabrali – ljutito komentariše Mihailović.

U državi u kojoj policajac i učitelj preživljavaju, nema budućnosti. Nismo mi vraćeni u Evropu, ona nas je prisilila da potpišemo zakonske norme koje obuhvataju zaštitu privatne imovine, ljudskih prava. Time samo žele da Srbina zadrži uz njegovu kliku, koja ga pljačka i oglušuje se o vapaje pojedinaca da im vrate otetu imovinu – tvrdi Mihailović.
On je uveren da od Evrope Srbija ne dobija zapravo ništa i kako reče na kraju ove priče „više ni vrapci neće bez vize moći u inostranstvo“.