NA STRANI SAM EVROPSKE SRBIJE

EKSKLUZIVNO – FRANK-VALTER ŠTAJNMAJER, KANDIDAT SOCIJALDEMOKRATA ZA NEMAčKOG KANCELARA

• Za vašu i druge države Balkana otvorena su vrata EU i SPD će podržati sve one koji hoće da idu tim putem, rat i nasilje viša nikada ne smeju da se ponove

U vrućoj fazi predizborne kampanje, svega dve nedelje pred savezne parlamentarne izbore zakazane za 27. septembar, kandidat Socijaldemokratske partije Nemačke (SPD) za kancelara, Frank-Valter Štajnmajer, ostavlja utisak političara koji ima još mnogo toga da ponudi i koji se ni izbliza nije predao, iako mu u samom početku izborne prognoze nisu bile naročito naklonjene. Međutim, simpatije birača su iz dana u dan sve veće, što zbog teških „isklizavanja“ Unije u unutrašnjoj i spoljnoj politici, što zbog dobro osmišljene kampanje SPD-a, u kojoj se značajna pažnja posvećuje migrantima i njihovim perspektivama.
O jednoj boljoj, humanijoj i otvorenijoj Nemačkoj gospodin Štajnmajer govori u ekskluzivnom intervjuu za „Vesti“ .
• Gospodine Štajnmajer, savezni parlamentarni izbori ove godine se održavaju u vremenima globalne ekonomske krize. Najavljujete u slučaju pobede povratak socijalne tržišne privrede kao najboljeg puta za izlazak iz aktuelnih finansijskih i privrednih nevolja. Vaš program je naslovljen „Socijalno i demokratski“. Možete li to da pojasnite?
– Finansijska kriza nam je svima pokazala da tržišta bez pravila i bez ograničenja podstiču pohlepu. Jagma za brzo zarađenim novcem dovodi do podela u društvu. Pri tom su se prekomerne maksimalne zarade finansirale preko leđa radnika, a firme su bile svesno izrabljivane. Dugoročne investicije u zaposlene su pri tom bile manje važne. Sve to mora da se reši drugačije. Tržištima su ponovo potrebna umerenost i jasna pravila. Privreda mora da služi svim građanima, a ne samo malom broju akcionara. Banke takođe moraju da stoje firmama na usluzi, umesto da samo uvećavaju svoje profite. Firme, pak, moraju da dugoročno razmišljaju i da odgovorno delaju. Tek tada će ljudi ponovo da steknu poverenje u socijalnu tržišnu privredu, koja je osnova naše demokratije.

Katanac na nuklearke do 2021.

• Ekologija je u samom vrhu tema u Vašoj kampanji. SPD se snažno zalaže za rastanak sa atomskom energijom, uz masovnije korišćenje obnovljive energije. Stare nuklearke, poput „Krimela“, predstavljaju opasnost i veliku pretnju po bezbednost stanovništva, zar ne ?
– Uvek iznova, a poslednji takav primer je upravo nuklearka „Krimel“, pokazuje se da atomska energija nije energija budućnosti. Ona je opasna i koči prelazak na obnovljive energije. Ko hoće novo, onda ne sme da se čvrsto drži starog. Mislim da bi napuštanje atomskih centrala trebalo da teče po dogovorenom planu. Prva nuklearka je sporazumno isključena iz mreže 2003. godine, a poslednja će biti ugašena 2021. godine. Ako energetski koncerni budu i posle tog datuma koristili nuklearke, kako su im obećali Unija i FDP, onda neće biti više nikakvog pritiska na njih da investiraju u bolje tehnologije. Mi socijaldemokrati želimo da uložimo svu svoju snagu u inovacije koje zaista štite životnu sredinu po principu: Sa malim (ulaganjima) stvoriti što više.

• Pitanje poreza je jedno od često pominjanih na početku predizborne kampanje. Iz redova Unije i FDP su stizala obećanja o smanjivanju pojedinih poreza, ali ste vi to kritikovali na američkom primeru uništene javne infrastrukture i postavili pitanje odakle bi se finansirali javna zdravstvena zaštita, investicije u obrazovanje i istraživanja.
– SPD je između 2000. i 2004. godine smanjila porez na dobit. Takođe smo umanjili i socijalne doprinose. Sada smo ponovo poboljšali poreske olakšice kod doprinosa za zdravstveno osiguranje, ono za negu starih i bolesnih, kao i za penzijsko osiguranje. Samo po tom osnovu se dobija 10 milijardi evra godišnje za potrebe naših građana. Više od toga se ne može. Neumerena smanjenja poreza, od kojih bi profitirali samo oni imućniji, pogrešna su i nerealna. I pored toga, Unija i liberali žele da opterete domaćinstva sa više milijardi evra. Ukupni poreski „pokloni“ FDP-a iznose više od 100 milijardi evra. Takva obećanja su neodgovorna. Nama je potrebna sposobna država koja će da obezbedi socijalnu sigurnost za građane i da još više ulaže u nauku i obrazovanje. Ja želim da naročito deca migranata budu još više podsticana. Sva deca bi trebalo da krenu u život sa diplomom i izučenim zanimanjem. Za to nam je potrebno više mentora za jezike i socijalnih radnika u školama. To, međutim, košta.
• Gde vidite mogućnost da se za tu svrhu obezbedi novac?
– Mi u SPD-u hoćemo najvišu stopu poreza za one sa najvećim zaradama, koji inače čine 1,5 odsto celokupne grupacije poreskih obveznika. Ako im povećamo stopu na 47 odsto, to bi omogućilo uslove za bolje obrazovanje. To je „Bildungšoli“ (porez solidarnosti za potrebe obrazovanja). Obrazovanje je bez sumnje ključno pitanje za integraciju i socijalno napredovanje. Što je bolje obrazovanje, to su veći izgledi da se nađe dobar posao.

Podrška dvojnom državljanstvu

Govoreći o migrantima i integraciji u nemačko društvo Štajnmajer se posebno osvrnuo na njihovu decu:
– Mi moramo decu migranata, koja na startu imaju lošije izglede, da bolje podstičemo kroz obrazovni sistem. Već prvog školskog dana sva deca moraju da govore nemački. Tome bih dodao i to da je veliki plus ako deca odrastaju uz više kultura i pri tom govore i jezik svojih roditelja. Hteo bih da još više doseljeničke dece ide u gimnaziju i da položi maturu. Mi želimo da podržimo dvojno državljanstvo. I još nešto je po meni veoma važno, a to je da u mnogo većoj meri iskoristimo često izvanredne kvalifikacije doseljenika. Kao kancelar pobrinuću se za to da se njihove diplome i stručna školska sprema više cene i lakše priznaju u Nemačkoj.

• Među nemačkim državljanima migrantskog, konkretno, srpskog porekla, svakako ima dosta pristalica SPD. Računate li na njihove glasove i šta im možete reći o političkim i ekonomskim odnosima Nemačke sa državama iz kojih oni potiču?
– Nemačka, i naravno SPD, neguju izvanredne kontakte sa partnerima i prijateljima na čitavom Balkanu, takođe i sa Srbijom. Na partijskom nivou tesno sarađujemo sa Demokratskom strankom u Srbiji, a Zoran đinđić je bio blizak prijatelj i dobar partner SPD-a. Takođe i sa Borisom Tadićem redovno razgovaram i telefoniram. On mi je postao lični prijatelj. Reći ću sasvim jasno da su za Srbiju i sve države zapadnog Balkana otvorena vrata za pristup Evropskoj uniji. Mi ćemo podržati sve zemlje tog regiona koje žele da idu evropskim putem. Rat i nasilje su naneli neizmerne patnje ljudima sa tih prostora. To više nikada ne sme da se ponovi. Nama treba sigurnost, stabilnost, privredni razvoj i perspektive za bolju budućnost. Zato ću uvek biti na strani Srbije koja ide putem Evropske unije.
• Integracija je jedna od klasičnih, velikih tema u Nemačkoj. Kako ocenjujete domete ovdašnje srpske zajednice u toj oblasti?
– Naravno da integracija nije nikada okončana i da se sve uvek može poboljšavati. Ali, ukupno gledano, zadovoljan sam integracijom srpske zajednice u Nemačkoj i uklapanjem ljudi koji su ovamo došli sa prostora bivše Jugoslavije. Mnogi od njih su se čvrsto ukorenili, našli posao ili osnovali manje firme. NJihova deca odlično napreduju. Upravo to bih hteo svim silama da podržim.

Strancima pravo glasa u opštinama

• Iz redova Vaše stranke pokrenuta je inicijativa da i stranci iz zemalja izvan EU dobiju pravo glasa na opštinskom nivou.
– To je ispravan i hitno potreban korak. Mi hoćemo da za građane koji ne dolaze iz zemalja EU i koji najmanje šest godina žive u Nemačkoj, obezbedimo izborno pravo na opštinskom nivou. I o tome će se odlučivati na saveznim izborima 27. septembra, jer CDU i CSU negiraju ovo pravo strancima. Uveren sam u to da učešće u demokratskom odlučivanju stvara uslove za integraciju. To je dobar put.

Biografija

Frank – Valter Štajnmajer rođen je 1956. godine u Detmoldu. Posle mature i vojnog roka, studirao je pravo i političke nauke na Univerzitetu u Gisenu gde se i zaposlio kao naučni saradnik, a potom doktorirao 1991. godine. Narednih sedam godina radio je u pokrajinskoj vladi Donje Saksonije kao blizak saradnik Gerharda Šredera, a od 1999. godine bio šef njegovog kabineta u uredu saveznog kancelara. Šef diplomatije je od 22. novembra 2005. godine, a od novembra 2007. godine je i vicekancelar.
Oženio se 1995. godine sa Elke Bidenbender (47) sa kojom ima trinaestogodišnju ćerku.