Menjali vilu sa bazenom za beogradsku vrevu

Uzbudljivije je živeti na uglu Svetogorske i Takovske ulice, u centru Beograda, nego u vili sa bazenom, blizu Sredozemnog mora, gde mirišu pomorandže i bademi cvetaju ljubičasto. To su utisci koje je iz Španije doneo u Beograd Saša Subota, džez muzičar i kompozitor, koji se prošle godine, posle jedanćst godina vratio u domovinu. Tako je menjao vilu sa bazenom za vrevu Beograda.
Umesto mirisa pomorandži i morske pene draže su mu čađave beogradske ulice pune ljudi, gde na miru može da prošeta. Kad zasviraju sirene i nastane saobraćajni kolaps, majstor na klaviru, Saša Subota, zna da je podne odavno prošlo i ne hvata ga nostalgija za Kostablankom.

Spojio ih Geršvin

Supruga Saše Subote, Jelisaveta Subota, po profesiji balerina, rođena Beograđanka, poreklom Ličanka, radila je u PGP-u, u računovodstvu. Saša Subota i Jelisaveta – Beba upoznali su se na koncertu Geršvinove muzike, u Domu sindikata u Beogradu, 1959. godine, a u braku su od 1963. godine, 41 godinu.
„Još malo pa zlatna svadba“, u šali kaže Saša. Venčali su se u Bugarskoj. Kumovi su im bili Dragoslav Marković, bivši predsednik Jugoslavije, koji je bio ambasador u Bugarskoj i đorđe Marjanović, pevač.

Tamo je bio ušuškan plantažama pomorandži, gledao je kaktuse, palme, bademe i svirao serenade i balade za najbogatije Engleze.
Porodicu Subota posetili smo u njihovom prelepom prostranom stanu u Svetogorskoj ulici u centru Beograda. I dok psi mešanci Bonita i čikita skakuću oko naših nogu i pozdravljaju lavežom svaku jaču sirenu u Takovskoj ulici, pijanista koji je bio popularniji u Španiji nego u domovini, pokazuje nam fotografije prelepe vile. Sa suprugom Jelisavetom živeo je u kući najbogatijeg Engleza u Španiji. Iako je uveliko zagazio u sedmu deceniju života, naš domaćin ima mladalački elan i energiju. A o razlozima zbog kojih je napustio najprijatnije mesto za život Evropljana, priča:

Penzioneri među pomorandžama

– Zbog vlage koju donosi Sredozemno more Španici grade kuće malo dalje od obale, mi to u početku nismo znali. Iznajmili smo kuću na samoj morskoj obali, ali smo vrlo brzo uvideli da vlaga ulazi u kuću, u našu odeću i posteljinu. Svi pametni su pobegli od mora. Plaže su peščane, bez šljunka, pa se more zamuti, ne možeš da vidiš dno kao kod nas. <đŽ>iveli smo među plantažama pomorandži, bilo ih je po četiri, pet vrsta sorti, koje rađaju tokom cele godine. Kad pomorandže procvetaju onda miriše svuda unaokolo. Kad bademi procvetaju, krajem febuara i početkom marta onda je sve u ljubičastoj boji. Vila se nalazi na brdu, a okolo nje su sve plantaže pomorandži. Dvanćst meseci vrt nam isto izgleda. Sneg tamo ne pada, a zimi je oko desetak-dvanćst stepeni. Beba je išla na stepovanje, a ja na golf, tamo nema nekog posla, lepo žive penzioneri na Zapadu – seća se Saša Subota idealnog mesta za život, gde penzioneri žive među pomorandžama.

– Vratio sam se u domovinu zato što sam ušao u pozne godine, zato što smo svi mi nostalgičari i zato što sam verovao da će se u Srbiji desiti promene nabolje. Iskreno sam verovao u reforme koje je sprovodio dr Zoran đinđić, a u novu vlast nemam mnogo poverenja. Ovde imam brata Minju Subotu i brojnu familiju. A moja supruga Jelisaveta, rođena Beograđanka, u tišini luksuzne vile čeznula je za vrevom rodnog grada i hukom automobila. Kad je stigla u Beograd odahnula je rekavši: „U blizini mi je Paliluska pijaca, preko puta stana je samoposluga, frizeraj je na ćošku, a ljudi su svuda okolo“ – otkriva naš domaćin zašto se treba vratiti u domovinu, kada u sebi nosite balkanski nostalgičKni gen. Ali, jedan razlog je prevagnuo. Poznati umetnik opisuje teskobni osećaj izolacije:
– Živeli smo u supercivilizovanoj sredini, u luksuzu i tišini, ali su nam nedostajali prijatelji. Tamo ljudi žive ograđeni, sa rešetkama na prozorima, imaju gvozdena vrata, alarme u kućama, obezbeđuju se, plaše se pljačke. Uveče kad odlaziš u krevet uključuješ sve alarme i gasiš svetla okolo, tada u okolini zavlada totalni mrak. Ujutru te budi cvrkut ptica.

Impresivna karijera

Saša Subota je rođen u Sarejevu 1935. godine. Klasičnu muziku studirao je u Beogradu i Zagrebu. Vrlo rano je počeo da svira džez, a postao je poznat kao kompozitor koji piše instrumentalnu muziku za klavir. Svirao je u sastavima: „Saša Subota“, „Ona i on“, kao i u trijima i kvartetima, u velikom džez orkestru „Branko Krsmanović“ i u „Indeks baru“. Bio je muzički urednik emisija na RTS-u: „Pokloni se i počni“,“Jači pol“ i drugih emisija. Sedam godina je svirao u Jutarnjem programu subotom, u emisiji koju je vodio novinar Bane Vukašinović.

Stičeš utisak da prolaze dani, a da ti sediš u izolaciji, koju mogu da priušte sebi samo najbogati ljudi. Kad odlaziš na odmor moraš da platiš čuvara da ti čuva kuću.
Na raspolaganju su ti bazen i teniski teren, ali ti sav taj luksuz jednog dana dosadi, kad nemaš s kim da ga podeliš. Nedostajalo mi je da čujem sirene, kad se u podne „zaglave“ automobili u Takovskoj ulici, pa im se pridruže vatrogasci, pa policija, onda moji psi laju, a u Bonita i čikita u Španiji nisu imali na koga da laju, a sada prave cirkus po kući.
Porodica Subota je u Španiji stanovala u jednom delu kuće milijardera DŽona Veba, najbogatijeg Engleza u Španiji, koji je 18 godina bio organizator trke Formule 1. I dan danas su sa DŽonom i njegovom suprugom Anđelom kao jedna familija i često se čuju telefonom. Luksuzna vila od 750 kvadrata ima oko šest-sedam kupatila, bazen i terene za tenis, a nalazila se nalazila u mestu Sanetu, blizu Benidoledža, koji je vazdušnom linijom udaljen šet-sedam kilometara od Sredozemnog mora.

To su kuće stranaca koji su završili svoj radni vek u Španiji i povukli se da žive na mirnom mestu. Saša Subota je svirao u restoranu milijardera DŽona Veba i sa popularnim španskim pevačom Mičamom. Nastupali su pod imenom „Mičam i Saša“.
– U Španiji naši ljudi ne mogu da propadnu, sposoban smo narod. Najveća stavka su cigarete, onaj ko ne puši može dobro da živi od plate. Cigare su tamo skuplje od ručka. Za 11 godina boravka u Španiji, izračunao sam, za cigare, supruga i ja potrošili smo oko 22.000 evra. Pušili smo tri kutije dnevno nas dvoje, kasnije smo se odrekli pušenja u ime zdravlja – kaže na kraju razgovora za „Vesti“ Saša Subota.