Kuda idu srpski klubovi (14)

„Srpski klub u Roterdamu, nekad ponos sad je zbog ubistva koje se tamo dogodilo zatvoren do daljnjeg… U Nemačkoj, srpski se klubovi i Dopunske škole, od Hamburga na severu, do Minhena na jugu „osipaju“ gase i nestaju… U Austriji prestala da postoji fudbalska liga naših zemljaka, folklorni ansambli naših zemljaka u Švajcarskoj najavili bojkot „svoje“ Evropske smotre… Da li su ovi sumorni primeri, objavljeni na stranicama „Vesti“ proteklih dana i meseci, prava „slika“ trenutnog stanja klupskog drugovanja zemljaka u dijaspori i ima li nade da će ta udruženja preživeti i u narednim godinama? To su pitanja na koja pokušavamo da odgovorimo u seriji tekstova iz različitih regiona i država zapadne Evrope gde žive i rade naši zemljaci. Danas se detaljnije bavimo klubovima naših zemljaka u Austriji.

Studenti

Na Bečkom univerzitetu, po tradiciji, zbog blizine matice studira dosta zemljaka iz Srbije, ali i bivših jugoslovenskih republika. Oni imaju svoje interno udruženje, ali je velika šteta što je njihova saradnja sa klubovima zemljaka danas praktično ravna – nuli.

Klubovi i udruženja naših brojnih iseljenika u Beču (prema nekim računicama ima ih čak 200.000) postoje već više od tri decenije. Međutim, od nastanka pa do danas u načinu njihovog rada malo se šta ili ništa nije promenilo dok su društvene prilike i „sastav“ emigracije u mnogo čemu drugačiji nego pre. Zato se na pitanje – „da li srpski klubovi i udruženja imaju budućnost u Austriji“, može dati potvrdan odgovor, što svakako podrazumeva i ispunjavanje određenih preduslova.
Rat na području bivše Jugoslavije bukvalno je desetkovao ovdašnje klubove, a samo retki imaju sopstvene prostorije. Mnogi postoje jedino „na papiru“, odnosno od manifestacije do manifestacije.

Političko angažovanje

Promena na rukovodećem mestu Zajednice srpskih klubova u Beču do koje je došlo krajem 2007. godine povlačenjem dugogodišnjeg predsednika Miće đekića, možda najavljuje „novo doba“. Na čelo zajednice došao je Borislav Kapetanović, aktivista mlađe generacije, koji namerava da ovu organizaciju reformiše i prilagodi novom dobu. Po njegovom mišljenju potrebno je da srpska zajednica bolje sarađuje sa austrijskim vlastima i političarima.
– Ako austrijske vlasti budu shvatile koliko može na njihove izbore da utiče glas Zajednice srpskih klubova onda možemo da računamo na donacije koje će klubovima osigurati ne samo preživljavanje već i sprovođenje značajnih aktivnosti – smatra Kapetanović.
Pritom, ističe on, trebalo bi imati u vidu da se ne radi o nekakvom „poklonu“ vlasti, već o novcu koji pripada našim organizacijama na osnovu prihoda koje država kroz porez ubire i od naših građana.

Klub „Jedinstvo“, naše najstarije udruženje u Beču, jedan je od onih koji je sa ovim nevoljama uspešno izašao na kraj. Ovaj klub je osnovan daleke 1970. godine i oko njega su uspostavljene sve zajedničke aktivnosti pa tako i nekadašnje Udruženje jugoslovenskih klubova, sadašnja Zajednica srpskih klubova u Beču, „krovna“ organizacija Srba u ovom gradu.
I danas se u organizaciji Saveza Srba u Austriji održavaju nekadašnje Radničke sportske igre. Danas se zovu Vidovdanski sportski susreti i održavaju se svake godine okupljajući srpsku dijasporu iz cele Austrije.

Manjak publike

Radničke sportske igre, odnosno Vidovdanski sportski susreti već godinama okupljaju sve manji broj publike. Izuzev sportista iz raznih pokrajina, na tribinama se više, za razliku od početaka, ne može videti veliki broj gledalaca.
Sportske aktivnosti u okviru klubova sve više nailaze na manjak interesovanja naših ljudi.

Gašenje „Jugolige“

Sportski referent u Zajednici srpskih klubova u Beču, Srđan Stokić kaže da od ove godine neće biti Srpske lige u Beču, takmičenja koje je prošle jeseni obustavljeno zbog nedovoljnog broja klubova. Ranija Jugoliga, a sadašnja Srpska liga nekada je brojala čak tri lige, a raspadom bivše Jugoslavije i odlaskom klubova iz drugih republika spala je na jednu ligu, koja je funkcionisala do pre nekoliko godina. Tada je takmičenje izgubilo na značaju, pošto su se za dva pehara – prvenstvo i kup – borile svega dve ekipe koje su imale najviše novca i koje su plaćale igrače.
– Jugoliga je postojala punih 36 godina, a poslednjih nekoliko se svelo na učešće samo pet klubova – objašnjava Stokić i ukazuje da su glavni problem finansije i manjak interesovanja.
– Sponzori bi mogli da spasu situaciju, ali je teško doći do njih – dodaje on.
Stokić budućnost okupljanja naših građana oko fudbala vidi pre svega u osnivanju jednog fudbalskog kluba koji bi se takmičio u zvaničnom austrijskom prvenstvu.

Folklor magnet za mlade

Interesovanje za folklor, za razliku od sporta, ne jenjava. Međutim i tu se više radi na inicijativu roditelja nego o osmišljenom radu na okupljanju zemljaka.
Milan Basarić, predsednik Kulturno-umetničkog društva „Branko Radičević“ iz Beča podseća da ovo društvo postoji 25 godina.
– Naše društvo ima 110 igrača, a stalno dolaze i novi. Nikada ih nismo imali više – objašnjva Basarić.
Ono što on identifikuje kao problem je nespremnost mladih da se volonterski angažuju u klubovima.

– Svi bi samo da se provode, a ne da rade u strukturama kluba – objašnjava predsednik „Branka Radičevića“.
LJutica Janković, predsednik KUD-a „Stevan Mokranjac“ kaže da trenutno imaju oko 100 igrača, iako klub postoji svega deset godina.
– U prethodne dve godine udvostručen je broj članova. Zasluga je pojačna aktivnost i veliki broj nastupa u proteklom periodu. Zato je i veće interesovanje, zbog druženja putovanja, upoznavanja otadžbine – objašnjava Janković.
Folklor jeste sam po sebi „magnet“ za jedan deo naših sunarodnika, a priredbe i takmičenja koja se održavaju u dijaspori svakako unose dodatnu motivaciju. Međutim, i po ovom pitanju klubovi nailaze na prepreke, a i takmičenja se sve više i iz različitih razloga dovode u pitanje.

Evropska smotra, skupa „zabava“

Evropska smotra folklora, predstavlja vrhunac i na njoj najbolja kulturno-umetnička društva iz cele Evrope jednom godišnje prikazuju plodove svoga rada. Iako se ona svake godine željno iščekuje, to je veoma skupa zabava o čemu svedoče predsednici klubova.
– Svako društvo, ako hoće na Evropsku smotru, mora da izdvoji oko 10.000 evra, što nije mala cifra. U to su uključeni troškovi kupovine koreografije i nošnje – kaže Milan Basarić.
On dodaje da je KUD „Branko Radičević“ u poslednjih osam godina učestvovao na Smotri i za nju namenski pripremao pet novih koreografija.
– Učešće na Smotri osim prestiža ne donosi ništa – smatra Basarić.
Slično razmišlja i predsednik KUD-a „Stevan Mokranjac“ LJutica Janković.
– Ozbiljno ćemo razmotriti da li ćemo ubuduće učestvovati. Da „Mokranjcu“ ove godine nije 10 godina postojanja sigurno ne bismo išli u Istočno Sarajevo – objašnjava Janković.