Kad srce oboli

Virusi imaju neobicnu osobinu. Kad jednom udu u organizam „protrce“ sve delove tela. Da li ce se zaustaviti u nosu i bolest proci kao najobicnija kijavica, ili drugim delovima tela – to se ne može predvideti. Moguce je da se virusna infekcija razvije i u srcanom mišicu i na srcanoj ovojnici. Kako ce se susret sa virusima završiti, zavisi od odbrambenih snaga organizma, prethodnih bolesti, ali i od jacine virusa. Srce nije poštedeno ni od drugih napadaca. Bakterije, hlamidije, paraziti, gljivice mogu takode, krvlju, da se nasele u delove srca i izazovu bolest.

– Za sve bolesti izazvane virusima koje prati visoka temperatura, malaksalost, glavobolja i bolovi u zglobovima prvi i osnovni lek je mirovanje. Za pet do deset dana virusne infekcije prolaze. Izlaganje naporima, kretanje i obavljanje poslova u kuci ili izvan nje, može da produži bolest i izazove komplikacije na srcu ili drugim organima. Grip, cija se epidemija svake godine sa zebnjom ocekuje, retko izaziva upalu srcanog mišica i njegovih ovojnica. Narocitu sklonost prema srcu imaju enterovirusi (najviše grupa koksaki B virusa), eho virusi i citomegalovirus. I manje virulentni virusi takode mogu da izazovu pojedine bolesti srca, ali samo kod bolesnika sa oslabljenim imunitetom – kaže dr Gordana Miloševic- Vukcevic, specijalista interne medicine na odeljenju Urgentne kardiologije Klinickog centra Srbije.

Zahvata i ovojnicu

Prvi simptomi koji ukazuju da je virusna infekcija zahvatila srcani mišic, zaliske ili ovojnicu su lupanje i „preskakanje“ srca, bol u grudima, malaksalost i zamaranje. Ovi simptomi su narocito naglašeni kad je virusno oboljenje zahvatilo srcanu ovojnicu (perikard). Najcešce, virusna infekcija zahvata srcani mišic i srcane ovojnice. U srcanom omotacu virus izaziva skupljanje tecnosti koja ometa rad srca.

Dijagnozu na pocetku nije jednostavno postaviti, saznajemo od naše sagovornice. Laboratorijske analize krvi nemaju narociti dijagnosticki znacaj, buduci da su leukociti blago povišeni a sedimentacija malo uvecana, što je slucaj i kod mnogih drugih bolesti. Ispitivanja se dopunjuju i testovima za dokazivanje antitela u krvi koja indirektno dokazuju prisustvo virusa u organizmu.

– Elektrokardiografski pregled srca, poznatiji kao EKG, pokazuje samo nespecificne promene. Ultrazvucni pregled srca je od velike pomoci. Medutim, ako je virusna upala blaga ni ovim pregledom se ne primecuju nikakve promene na srcu. Samo kada je zapaljenje srca izraženije, uocavaju se promene u strukturi mišica i velicini srcanih šupljina. Upala srcanog omotaca se brže dijagnostikuje, najpreciznije ultrazvucnim pregledom buduci da virusno zapaljenje izmedu dva lista izaziva skupljanje tecnosti.

Najteža virusna zapaljenja srca izazivaju uvecanje srcanih šupljina, koje se, sa ozdravljenjem, postepeno povlace na normalnu velicinu. Ukoliko se bolest ne prepozna i preleži na nogama, neleceni miokarditis može izazvati znacajno uvecanje srcanih šupljina i ozbiljno popuštanje funkcije srca. Ove promene vidljive su i na rendgenskom snimku.

Lekovi ne uništavaju virus

– Lek koji uništava virus još nije otkriven. Lecenje se sastoji u mirovanju i uzimanju lekova koji ublažavaju simptome bolesti. Najcešce virusna upala srcanog mišica i njegovih ovojnica prolazi kao blago oboljenje, posle kojeg se bolesnik sasvim oporavlja. Kod odredenog broja osoba svaka nova virusna infekcija tokom više godina može izazvati prolazno lupanje, „preskakanje“ srca i malaksalost.

– Ukoliko miokarditis napreduje, u lecenju se koriste i pojedini antivirusni lekovi, kao što je, na primer, interferon. Ukoliko je došlo do uvecanja srcanih komora i do znacajnijeg popuštanja srcane funkcije, bolesniku se daju i medikamenti za rasterecenje srca i pojacavanje srcanog rada ili se primenjuju odredeni terapeutski postupci.

Bakterije, gljivice, paraziti iz bilo kog dela tela, a ne samo iz grla, ukoliko se putem krvi prenesu do srca najviše se naseljavaju na srcanim zaliscima i izazivaju bolest koja se strucno naziva endokarditis. One na njima grade zatvorenu koloniju u kojoj se brzo razmnožavaju. Borba protiv ucaurenih mikroba traje mesecima. Prvo se iz krvi izdvoji izazivac infekcije, a zatim preduzima i lecenje, ponekad i sa tri pažljivo odabrana antibiotika. Uprkos preduzetom lecenju, cesto se kolonije mikroba ne mogu suzbiti. Uklanjanje zalistaka tada je jedini lek.

Poslednjih godina promenjena je populacija koja oboleva od endokarditisa. Od ove bolesti ranije su najviše bolovale osobe koje su preležale reumatsku groznicu ili su imale urodene srcane mane. Danas su endokarditisu najpodložniji uživaoci droga, ljudi koji imaju ugraden veštacki zalistak i osobe sa imunitetom oslabljenim zbog drugih bolesti. Za ishod bolesti najvažnija je rana dijagnoza, naglašava dr Gordana Miloševic- Vukcevic.