Jezik je najčvršća veza nacije

Pre sadašnje pozicije, profesor doktor Majkl Keren bio je i upravnik Katedre za političke nauke na Univerzitetu u Tel Avivu, direktor Bronfman centra za medije jevrejskog naroda i direktor Centra za Ben-Gurionovo nasleđe. Profesor Keren je profesor emeritus na Univerzitetu u Kalgariju.

Profesore Keren, kakve bi obaveze nacionalna država trebalo da ima prema svojoj dijaspori? Šta bi matica morala a šta nipošto ne bi smela da radi kada je dijaspora u pitanju?

– Setimo se, najpre, da nema podudaranja između granica države i nacije koja sebe definiše kao takvu. Kada govorimo o naciji mislimo na ljude koji imaju zajednički jezik, zajedničko nasleđe, zajednički pogled na okruženje, kao i da mnogo pripadnika te nacije živi izvan granica nacionalne države. Država Izrael osnovana je na verovanju da Jevreji širom sveta moraju biti spaseni od progona. I sada, kada imate Jevreje, npr. krivično gonjene, a koji žive izvan granica nacionalne države, da li prema njima imamo obaveze? Odgovor je – da, imamo. Tako da bi moj odgovor na vaše pitanje bio da bi nacionalna država morala pre svega da razmotri obavezu prema tim ljudima dok bi istovremeno morala da ima u vidu da ne možemo da se ponašamo kao plemena ili kao grupe. Država mora da poštuje međunarodno pravo i međunarodna pravila.

Današnje lako povezivanje, život u tzv. „globalnom selu", uzrok su pojave koju često pominjete u svojim predavanjima a to je "kolektivna inteligencija". Kako u tim uslovima očuvati mladu dijasporu, i odnegovati svest o nacionalnom identitetu?

– Ja prvenstveno verujem u jezik. Dosta sam uključen u rad Izraelske akademije hebrejskog jezika.Mislim da dok god jevrejska deca u inostranstvu govore jevrejski jezik, da je njihova veza sa Izraelom jaka. U tom smislu, rekao bih da je jezik možda najčvršća veza jedne nacije kakve god bile granice nacionalne države. Mislim da je stvarnost izuzetno jaka, u smislu da mnogi Izraelci koji su napustili Izrael i koji žive u SAD ili u Evropi, u nekim zemljama Azije, osećaju da su i dalje povezani sa Izraelom. U digitalnoj eri imaju mnogo načina da budu povezani sa Izraelom. Danas možete da gledate izraelsku televiziju odakle god želite, a mislim da je isti slučaj i sa Srbijom.

Koliko je važna snažna dijaspora i koliko bi, po Vašem mišljenu, dijaspora trebalo da ima uticaja u nacionalnoj državi?

– To je vrlo zanimljivo pitanje kada je reč o izraelskoj politici danas. Zbog toga što mi, na primer, imamo jevrejskog milijardera koji finansira tri novinska lista u Izraelu a konkurenti su drugim listovima koji su u teškoj finansijskoj situaciji. Smatram da je takav tip angažovanja izuzetno nepovoljan. Takođe, ono što se vrlo često događa je da su ljudi koji žive u dijaspori radikalniji kada je reč o nacionalnoj državi, nego sami stanovnici nacionalne države. Mislim da to nije dobro, jer su na kraju oni koji žive u zemlji ti koji plaćaju cenu nacionalne države a ne nacionalisti koji žive u inostranstvu i koji daju savete.

Kako prepoznati tu osetljivu liniju koja razdvaja radikalne i umerene nacionaliste? U uslovima kada veliki broj sunarodnika živi van matice a očekuje podršku nacionalne države kako bi se prilagodila i organizovala?

– Moram da kažem da je to vrlo teško pitanje za mene. Odrastao sam u vreme kada je David Ben-Gurion, osnivač izraelske države i njen prvi premijer, sugerisao da svaki Jevrejin u svetu treba konačno da se vrati u Izrael. Tačnije, rekao je da oni koji ne dođu u Izrael, čak i nisu Jevreji. Sada kada imamo svoju nacionalnu državu Jevreja u Izraelu, moram da vam kažem da sam i ja, dok sam odrastao, bio veliki zagovornik te ideje. Međutim, dok rastete i sazrevate uvidite da je život jači od takvih ideja. Imam dosta kontakata i govorim često sa Jevrejima u dijaspori i uvideo sam da se njihova lojalnost Izraelu ne sukobljava sa njihovom lojalnošću zemljama u kojima žive.

U kom je onda segmentu funkcionisanja nacionalne države važna snaga dijaspore?

– Mislim da je Izrael vrlo zavisan od moralne podrške koju dobija od dijaspore. Ljudi ponekad greše u tome da je Izrael uglavnom zavisan od finansijske pomoći kao što je pomoć od američkih Jevreja itd, ali nije tako. Izrael je danas zemlja koja je samoodrživa. Postoji argument, koji često čujem, da, na primer, izraelska vlada koristi jevrejsku dijasporu u SAD kako bi uticala na američki Kongres. Godinama se ponavlja priča kako američki Jevreji imaju ogroman uticaj na američki Kongres, ali i na ostatak sveta. Ne mislim da je tako, mislim da je to vrlo preuveličano. Kada neko od izraelskih lidera razgovara sa jevrejskim vođama u SAD, oni to više čine kako bi dobili moralnu podršku a manje kako bi uticali na drugu državu. Mislim da su međunarodni odnosi uglavnom rezultat rada diplomata i interesa između država – zaključuje profesor Majkl Keren.

Original Article