Ima li izlaza iz bespuća

Posle Srpske oktobarske revolucije od 2000.godine, razbijeni srpski narod je poverovao da će mu “biti bolje.” Objasniti i razumeti zašto mu sve do danas nije bolje, zahtevalo bi enciklopediju .
Obzirom da nemaju moćnog “sponsora” niti u EU, niti u OUN, niti u SAD, Srbi su postali objekat ucenjivanja i ponižavanja ne samo od strane naših istorijskih antagonista i Haškog tribunala, nego su uhvaćeni i u rastuće rivalstvo između novih centrifugalnih blokova koji se formiraju s obe strane Atlantika.
Ostavljajući na stranu politiku svetskih moćnika čiji su interesi usmereni na geopolitičke promene globa te im mi više nismo od “vitalnog značaja” (kao što smo do nedavno naivno verovali), razmotrimo uzroke svojih lutanja i neuspeha koji su unutar naše kotrole.
Jedan od najdalekosežnijih je,trenutno, neskladan odnos između Dijaspore i Matice. Pored političkog previranja u osakaćenoj zemlji i istorijskih trauma koje su nas učinile takvima kakvi jesmo i gde smo, ni rastureni delovi naše surevnjive dijaspore ne predstavljaju ubedljivo telo, sposobno za dvojnu ulogu koju mu istorija pruža; (1) prva je da zajednički formuliše svoj stav i ozakoni svoja moralna i legalna prava u odnosu na Maticu, a (2) druga je da definiše i reguliše svoje aktivnosti u odnosu na međunarodne institucije koje rešavaju sudbinu srpskog naroda
Dijaspora kao saradnik Matice
Želje i moralna prava Srba u Dijaspori du budu ozvaničeni faktor u obnovi srpskih zemalja zahtevaju specifične predloge i pregovore sa vladajućim krugovima u Otađbini. Prvi korak u tom smeru bio je učinjen obrazovanjem Saveta dijaspore, u decembru 2001. godine kada je Dijaspora podnela konkretan plan tadašnnjim vlastima u Srbiji, Nažalost, posle promene statusa (jugoslovenske) državnosti , Savet je prestao do postoji . Sa gledišta međunarodnog prava, ukidanje Saveta Dijspore nije bilo neophodno.
Dijaspora kao međunarodni posrednik
Dok je organizovana i ujedinjena Dijaspora primarni uslov za saradnju sa vladajućima u zemlji, dotle, u odnosima sa mećunarodnim forumima koji odlučuju o egzistenciji preživelih Srba u srpskim zemljama, ta ista Dijaspora mora da uskladi svoje aktivnosti sa političkom klimom država -domaćina u kojima živi. Treba da nam je jasno da je ujedinjena srpska Dijaspora u Evropi najpogodnija i najpozvanija za interakciju sa ustanovama Evropske Unije, gde glasovi američkih Srba nebi našli odjeka. Vođe Srpsko-američkog kongresa – kao građani – imaju direktan pristup komitetima za međunarodne odnose u Vašingtonu, ali ne i u Brislu. To isto važi i za kanadsku i australijsku dijasporu koje mogu da deluju na odluke svojih političara, ali ne i na odluke američkih i evropskih (koji, nažalost, odlučuju).
Ako spoznamo da srpske vođe u tako različitim političkim sredinama često moraju da podese i ograniče svoje delatnosti u odbrani srpskih interesa, onda treba biti veoma obazriv u kritici ili otvorenom ometanju “lidera” čiji se planovi i akcije – silom prilika- ne podudaraju . Iz toga sledi, da jedna ličnost, ma kako sposobna, ne može dobiti jedinstven mandat, a još manje uzurpirati položaj “glavno-komandujućeg” globalne srpske Dijaspore.
Savez srpskih dijaspora
Ta “posebnost” naših iseljeničkih i izbegličkih grupa ukazuje na potrebu stvaranja Saveza dijaspora, sačinjenog od predstavnika srpskog rasejanja koji su spremni da zajednički rade za dobro svog rasturenog naroda, u okviru pravila koje bi sami stvorili, i kojih bi se morali pridržavati. Kao i mnoge druge dijaspore, takva – saradnjom povezana – srpska Dijaspora, delovala bi ubedljivije ne samo na često sudbonosne odluke međunarodne zajednice, već i na vladajuće u Matici.
Dijaspora – ozvaničeni deo srpskog naroda
Obuhvatajući mnoga samonikla udruženja rodoljubivih Srba van zemlje, vladajući u Otađbini bi bili prinuđeni da ozakone i priznaju Dujasporu kao deo srpskog naroda, Ako to ne uspe, namučenim, osiromašenim i duboko demoralisanim Srbima neće još zadugo biti bolje. Izloženo poniženjima, ucenama, manipulacijama, i neoprostivom konfliktu između Matice i Rasejanja, istorijom raskomadano i iscrpljeno Srpstvo ide u susret neizbežnom fizičkom nestanku. Zato se zapitajmo , da li su za sve naše nedaće zaista krive samo smicalice naših antagonista i velikih sila ili postoji mogućnost da sami sebi pomognemo i izađemo iz fatalnog bespuća u kome smo!?