I na severu Evrope ‘cveta’ tržište lažnih brakova

Najveći broj odbijenih molbi za azil u Švedskoj odnosi se na osobe koje dolaze iz Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Mnogi su došli još 2002. godine ali će samo manji deo dobiti radnu i boravišnu dozvolu. Pre nego što se vrate neki pokušavaju da pomoću lažnih brakova ostanu u ovoj zemlji.
Jedan azilant može da plati do 250.000 kruna (oko 28.000 evra) za lažno venčanje, javlja švedski radio P3.

Pored problema sa lažnim brakovima švedski zavod za useljenike saopštio je da u poslednje vreme skoro niko od azilanata nema dokumente.
Izbeglice iz Srbije i Crne Gore, Bosne, Bugarske i Somalije po pravilu nemaju pasoše. Krijumčari ljudima savetuju azilantima da bace dokumenta i da se pozovu na Ženevsku konvenciju po kojoj je zabranjeno da se kažnjavaju osobe koje su pobegle iz zemlje sa lažnim dokumentima.
– Neposedovanje pasoša komplikuje proterivanje, kaže Alicija Bengstson iz Zavoda za useljenike za švedski list “Svenska dagbladet”.

– Postoji tržište gde se prodaju lažna venčanja za ugovorenu cenu ili ko ponudi više, priča Ula Anderson, stručnjak za pitanja azila u Zavodu za useljenike i dodaje:
– Prošle godine odobreno je 17.700 radnih i boravišnih dozvola na osnovu braka. Svaki peti je odbijen zato što zavod za useljenike nije smatrao njihovu vezu dovoljno ozbiljnom. Oni koji uzimaju novac rizikuju malo. Lena je dobila 50.000 kruna za lažno venčanje i priznaje:
– Da, to je bilo zbog novca. Jednostavno su mi trebale pare da bih otplatila dugove i kupila neke stvari. Nimalo nisam razmišljala, odmah sam pristala, kaže Lena za švedski radio.
Sven – Oke Erikson radi u policiji na odeljenju za strance gde dolaze slučajevi lažnog venčavanja.
– Najčešće to rade za novac. Niko ne radi besplatno. Treba živeti sa tom osobom tri godine. Sve ima svoju cenu. Zavisi odakle ko dolazi i koliko je teško naći partnera da to uradi.

Oni koji uzimaju novac rizikuju puno manje od onih koji plaćaju. Iako je kažnjivo lagati na saslušanjima nema puno kazni.
– Nemamo dovoljno islednika koji bi se bavili ovim slučajevima. Tužilac ne daje prednost ovakvim stvarima. Najviše rizikuje osoba koja je nažalost često toliko očajna da plaća stotine hiljada kruna za lažni brak. Iako je Zavod za useljenike prošle godine procenio da u 3.500 slučajeva veza nije dovoljno ozbiljna da bi se dobila dozvola boravka samo mali broj je došao do policije.