Hram Silaska svetog Duha u Vinkovcima sagrađen je 1793. godine u vreme kada je u ovom gradu bilo oko 50 srpskih kuća i jedan sveštenik. Malobrojni Srbi ovde su konstantno bili pod pritiskom austrijske carske vlasti i rimokatoličkog klera. Tako su na inicijativu katoličkog biskupa Filipa Stankovića, a uz blagoslov carice Marije Terezije 1772. godine proterani u Mirkovce. Stara drvena crkva u Vinkovcima postojala je pre izgradnje novog hrama, odnosno još na početku 18. veka. Prema popisu iz 1756. godine zabeleženo je sledeće: „Šanac Vinkovci, broj kuća 8. Crkva svetog Nikolaja bila drvena, osvećena episkopom G. Spiridonom (Stibicom).“ Nakon izgradnje novog hrama prvo bogosluženje, a ujedno i osvećenje hrama, izvršeno je na praznik Usekovanje glave sv. Jovana Krstitelja 1793. godine sa blagoslovom karlovačkog mitropolita Stefana Stratimirovića. Ikonostas crkve koji je ukraden 1991. godine rad je Stojana i Jakova Nedića iz 1811. godine. Parohijski dom u Vinkovcima podignut je 1804. godi..
U organizaciji Koordinacionog odbora SKD „Prosvjeta“ za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srem u Bijelom Brdu i Boboti 4. i 11. juna održane su smotre recitatora i literaraca. Obe smotre održane su u okviru manifestacije „Dani kulture Srba istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema“ koja se održava već dvadeset i jednu godinu. U konkurenciji recitatora osnovnih škola prvo mesto osvojila je Stela Šujica iz Osnovne škole Borovo. Drugo mesto podelili su Vanja Marić iz Osnovne škole Dalj i David Krmar iz Bobote, a treće Aleksej Kovačević iz Markušice i Vladan Smiljanić iz Bršadina. Među recitatorima srednjoškolcima i pododbora Prosvjete najbolja je bila Olja Kikanović iz Srednje škole Dalj, druga je bila Jelena Kozolić iz Pododbora u Jagodnjaku, a treća Andrea Ožvat iz Tehničke škole „Nikola Tesla iz Vukovara. Zadatak izbora najboljih kao članovi stručnog žirija obavili su Mirjana Novaković, Ljubica Radinović i Mihajlo Zečević. U konkurenciji literaraca na smotri održanoj u Boboti ..
Kat Povs (Mačje šape) stigli su iz Daruvara, a Barflajs (Barske mušice) koja je prošle godine u Borovu bila predgrupa čuvenog Van Goga dolazi iz Novog Sada. – Ovakve događaje nije nimalo lako organizovati. Prošle godine bio je Van Gog pa smo i ove godine pokušavali da dovedemo neko zvučno ime poput Galije, Ju grupe ili Kerbera, ali za tako nešto nismo imali sredstava. U Vukovaru više gotovo da i nema bendova koji redovno sviraju, a ova manifestacija je i bila zamišljena na način da se našim lokalnim bendovima da prilika za dobar nastup tako da smo bili prinuđeni da idemo u širinu. Mislim da smo ipak uspeli da publici i ove godine obezbedimo dobru svirku jer ove dve grupe, različite po žanru koji neguju, nude zaista dobru svirku. Borovo baš i nije poznato kao nekakvo mesto roka, ali nastup Van Goga prošle godine je to donekle promenio. Naravno, taj standard je teško održati, ali mi se trudimo da održimo tradiciju – rekao je uoči koncerta Dušan Velimirović, jedan od organizatora događaj..
U istočnom delu države naročito. Dovoljno je biti zaposlen u Vukovaru pa da se čovek na licu mesta u to uveri. Naime, radovi na glavnoj saobraćajnici prema ovom gradu koji bi, da su okolnosti normalne, mogli da budu gotovi bar za šest meseci traju već više od godinu i po dana. Kao da se ne pomeraju s mesta. Ta i mnoge druge vukovarske ulice izgledaju gore nego nakon rata jer firme koje te radove obavljaju očigledno nemaju dovoljno radnika. Krenete li noću prema granici sa Srbijom u selima prema Iloku, a i u samom Iloku, jedva da ćete ugledati kuću u kojoj svetli gde koja sijalica. Stanje nije drugačije ni po danu jer na ulicama gotovo da nema ljudi. Gde su i zašto odlaze? Svi koji misle kako je razlog za napuštanje Hrvatske samo ekonomske prirode žestoko greše. Istina, za isti posao negde u inostranstvu ljudi su znatno bolje plaćeni, ali meni se čini da kada bi samo to bilo u pitanju niko nigde ne bi odlazio. Sigurno nikome nije drago da napušta zavičaj u kojem je odrastao, stekao pr..
U radnoj akciji učestvovalo je tridesetak okupljenih, a krčili su zarasle površine i kosili površine iskrčene prethodnih godina. Pored ljudi s područja Pakraca, radnoj akciji prisustvovale su i predstavnice Kola srpskih sestara iz Medara predvođene zamenicom načelnika opštine Dragalić Rankom Milojković. Isto tako, radnoj akciji prisustvovali su i ljudi sa područja Daruvara i Slatine. – Ova radna akcija je već postala tradicionalna. Već nekoliko godina okupljamo se u aprilu kako bismo uredili ovo crkveno zemljište u samom centru grada koje je nakon rata i bojazni od mina bilo obraslo korovom. Sada, zbog višegodišnjeg održavanja i naših radnih akcija ovaj deo grada poprima daleko lepši izgled, a i društveni karakter ovakvih okupljanja i druženja je nešto što svakako ne treba zanemariti – kaže zamenik gradonačelnice Pakraca Nikola Ivanović. Radna akcija je završila zajedničkim ručkom i druženjem uz pesmu. The post Zajednički uredili zemljište Saborne crkve u Pakracu appeared first on s..
Strašno nevreme pogodilo je delove Srbije pre dva dana i napravilo nezapamćene štete na usevima, kućama, automobilima itd. Najgore su prošli Topola, Požega i Smederevska Palanka, a upravo u opštini Smederevska Palanka nalazi se i selo Golobok, koje je pobratimsko mesto sa Pačetinom u Hrvatskoj od 1975. godine. Čim su u Pačetinu čuli da je led potukao kompletne vinograde, voćnjake, useve, ali i kuće svojih pobratima meštani su se organizovali i trenutno traje prikupljanje sredstava za pomoć Goloboku. – Kako su nam oni javili gotovo da nema ni jedne kuće kojoj sa zapadne strane nisu polupani svi crepovi i prozori. Čak je i krst na tornju crkve oštećen i iskrivljen. U tom smislu mi smo odlučili da pomognemo skromnijim prilogom. Trenutno sakupljamo sredstva što je inicijativa našeg crkvenog i mesnog odbora. Naša je želja da to predamo jednoj ili dve porodice u zavisnosti od toga koliko sredstava sakupimo ili eventualno da pomognemo obnovi crkve, ambulante ili škole koje su takođe oštećen..
Učenici koji su na međužupanijskim i državnim takmičenjima osvojili neka od prva tri mesta, na poklon su od ZVO-a dobili Pravopis srpskog jezika. Priznanja su im uručili predsednik ZVO-a Srđan Jeremić i predsednica odbora za obrazovanje ove institucije Milica Stojanović koja je rekla da im možda ovaj poklon pomogne da osvoje nagrade i iz srpskog jezika. – Ono što je bitno je da okupimo naše talentovane učenike i da im ukažemo na značaj koje Zajedničko veće opština pridaje njima kao pripadnicima srpske zajednice koji su odlučili da se školuju na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Ta deca su budućnost srpske zajednice i oni će u narednom periodu biti dobri studenti – kaže Srđan Jeremić. On je u svojoj izjavi rekao da je njegova želja da se ta deca jednoga dana i vrate na područje na kojem ZVO deluje, da tu žive i tako izgrađuju kvalitetniji život pripadnika srpske zajednice, ali i svih ostalih s tog područja. – Naša je želja da sledeće godine bude još i više nagrađene dece i da ovako ..

Zaboravljeni Popovića dvori

Ovaj zaselak meštani zovu po prezimenu njegovih negdašnjih stanovnika, koji su u ovaj kraj došli pre više od tri stotine godine iz Glamoča, tačnije 1689. godine, kako je to pre stotinu godina zapisao sveštenik Sava Nakićenović, u svojoj nedovršenoj knjizi „Kninska Krajina“, gde stoji – „Popovići, 48 kuća, došli iz Glamoča 1689, slave Nikoljdan. Iz ovog plemena je sveštenik bio, koji je sa Glamočanima i arambašom Prijićem Radovanom ovo selo naselio. Sve do naših dana biskupijski parosi bili su iz ovog bratstva“. Pleme Popovića verovatno se naselilo na mestu gde je i pre njihovog dolaska postojalo naselje jer je u blizini živeo starosedelački rod Bukarovića. Kako se tu nalazi i izvor pitke vode, a plodna polja u podnožju natapa reka Kosovčica, sasvim je izvesno da tu postoji kontinuitet života od nekoliko vekova. Kada su došli iz Glamoča, Popovići su naselili Biskupiju, sagradili kamene kuće i obrađavali plodnu zemlju u polju, ali i čuvali stada na Polači, gde su imali svoje takozvane ..
Kada govorimo i pišemo o srpskoj istoriji obično iz nje izdvajamo događaje poput ratova, velikih bitaka, priče o nacionalnim junacima i slično. O ratovima je lako pisati, to su krupni događaji, ali previranja u borbi za školstvo i prosvetu ljudi toga vremena u kojima je bilo mnogo, uslovno rečeno, malih borbi i u kojima je i te kako bilo žrtava u ljudskim životima, teško je rečima opisati, a da to bude pitko za čitaoca. Knjiga dr Aleksandre Novakov „Stubovi srpske prosvete – srpske srednje škole u Osmanskom carstvu 1878-1912.“ govori upravo o tom delu istorije srpskog naroda na koji malo ko obraća pažnju. „Stubovi srpske prosvete“ plod su autorkinog višegodišnjeg istraživačkog truda da sakupi bogatu dokumentaciju iz arhiva, na osnovu koje je, na zanimljiv i živ način, prikazala rad srpskih srednjih škola u Prizrenu, Carigradu, Solunu, Skoplju, Bitolju i Pljevljima između 1878. i 1912. godine u vreme Osmanskog carstva. – Poseban značaj ove knjige nalazimo u njenom osvetljavanju teške..
U prvoj polovini 18. veka imao je 37 srpskih kuća. Godine 1756. zapisano je da selo ima 25 srpskih kuća, a „crkva Vavedenja Bogorodice je drvena, sasvim trošna i sirota. Parohiju obdržava paroh ostrovski. Škole i učitelja nemaju.“ Uskoro (1759. godine), za vreme sveštenika Mihaila Jovanovića, sazidana je nova crkva u duhu klasicizma, posvećena prazniku Rođenja Presvete Bogorodice koju je 30. juna 1766. osvetio mitropolit Pavle Nenadović. Crkva je početkom 19. veka obnovljena, a 1844. godine napravljen je i ikonostas, nepoznatih autora, koji ima 59 ikona. Crkva je u poslednjem ratu oštećena kada je 1991. godine znatno oštećen zvonik. Obnova hrama je u toku, njegov vanjski deo je uređen, dok u unutrašnjosti prethodi obnova. Gaboš je 1810. godine imao 512 stanovnika koji su živeli u 83 kuće, a najviše ljudi imao je 1961. godine kada je u ovom mestu živelo 843 stanovnika. Crkva u Sremskim Lazama Hram u Sremskim Lazama, mestu koje su tokom 17. veka naselili pravoslavni Srbi i gde je 170..