Crkve su nasa zborišta

Ekipa iz Beograda, u sastavu Dragomir Brajković, pesnik i urednik Radio Beograda i Veljko Žujović, snimatelj, koja za Televiziju Beograd priprema dokumentarnu seriju „Saborišta i zborišta“ o srpskim crkvama i manastirima u Severnoj Americi, započela je okom kamere da beleži duhovni i crkveni život Srba južnog Ontarija.

U Torontu i okolnim gradićima autori su pronašli traženo: najstariju „majku crkvicu“ u najvećem kanadskom gradu, hram Svetog Save na Riveru, izgrađen 1954. godine, gde je mir i spasenje pre skoro pola veka tražila i sestra poslednjeg ruskog cara Olga Romanov.
Najnoviji hram, crkva Sabora svih srpskih svetitelja, podignut je u Misisagi. Ispred ove najveće srpske pravoslavne crkve u Ontariju i jedne od najvećih u Kanadi održan je proteklog vikenda „vašar“, baš kao u Šapcu. Pevali su Miroslav Ilić i Dušica i Nedeljko Bilkić, a sve je organizovano kako bi se pomoglo otplaćivanje kredita podignutog za gradnju hrama.

Na prelepom manastirskom imanju u Miltonu, oko manastira Svetog preobraženja Gospodnjeg, jedinog u Kanadi, Brajković i Žujović družili su se sa Sarajlijama koji već treću godinu zaredom priređuju piknik, sa željom da se sretnu, razgovaraju, jednostavno – da uživaju.

Nastavak zadužbinarstva

– Kulturni život u dijaspori u najtešnjoj je vezi sa crkvom. Ona je stožer ukupnog duhovnog života Srba. Crkva brine o jeziku, običajima i veri. Mi želimo da to zabeležimo i da prezentujemo gledaocima u Srbiji i Crnoj Gori, ali i našim ljudima u inostranstvu.
Serija koju radimo biće, osim Severne Amerike – SAD i Kanade, snimana i u Australiji i zapadnoj Evropi, nosiće u sebi informativni, dokumentarni i edukativni karakter, a sve u cilju da se pokaže kako su i u tuđoj sredini ljudi stvorili prostor za život – kaže Dragomir Brajković.

Autori naglašavaju da žele da pokažu da se duhovni život našeg naroda nastavlja i da zadužbinarstvo nije prestalo sa Nemanjićima. Jer, nekada se gradnjom crkava pokazivala moć, danas je to potreba. I osim što nastavljaju zadužbinarstvo, grade crkve koje su replika svetinja iz domovine, naši ljudi oplemenjuju i sredine u kojima žive, obogaćujući ih ličnim i pečatom kulture iz koje dolaze.

Svuda gde su Srbi

U Kanadi će ovom prilikom Brajković i Žujović boraviti 15 dana, a snimaće, osim u južnom Ontariju, ljude i njihove crkve u Vankuveru, Kelovni, Kalgariju i Edmontonu, na potezu od istoka ka zapadu ove velike zemlje. Znajući koje su to ogromne razdaljine, začuđeno pitamo da li će sve stići i hoće li tolika prostranstva moći da obiđu.
– Koliko je Srba pre nas stiglo i putovalo tim prostranstvima, zašto i nas dvojica to ne bismo mogli – odgovara Brajković.

Autori su planirali da tri godine svoga života posvete seriji. U Kanadu će ponovo doći kako bi snimili crkve u Montrealu, Vinipegu i Ridžajni, na sasvim drugom delu države, zatim kreću još dalje, u Australiju. Prvi ciklus emisija počeće da se emituje na Badnje veče 2004. godine, drugi ciklus za Vaskrs, i tako redom.
– Da se razumemo, to što mi kao radijski ljudi radimo za televiziju nije ništa neobično. Istraživačko novinarstvo je na svakom mediju isto. Osim toga, kad smo se malo pozabavili dramaturškom strukturom, montažom i režijom, shvatili smo da nema potrebe sve te korake u stvaranju emisije mistifikovati – ističu autori.

Pored vizuelnog, izdanja na kasetama i dividiju, napraviće i knjigu fotografija, neku vrstu fotomonografije o svim crkvama i manastirima koje su posetili. U knjigu i u emisije staviće činjenice, a u njihovim srcima, kako kažu, trajno će ostati zahvalnost svima koji su im bili dobri domaćini – crkveno-školskim opštinama, eparhijama i pojedincima u Americi i Kanadi.

Pionirski poduhvat

Ovo što mi radimo je pionirski posao. Do sada se kod nas samo o Hilandaru i Sent Andreji govorilo i slikalo. Bio je potpuno zaboravljen duhovni i kulturni život Srba u dijaspori. Našom serijom, koja broji 50 emisija i koja će se prikazivati u više ciklusa, mi ćemo tu nepravdu pokušati da ispravimo, kaže Žujović.

Gradnja za tri dana

Najmanju crkvu dvojica „putnika“ sa kamerom u ruci našli su u Okvilu. Ona je, da bi kuriozitet bio još veći, izgrađena za samo tri dana i poznata je kao duhovno okupljalište Krajišnika iz Hrvatske i Bosne.