Britanska vlada i Balkan

Istoričar Mark Almond smatra da je novi šef britanske diplomatije zabrinut za budućnost BiH zbog opasnost da Dejtonski sporazum propadne
Da li će promena vlade u Britaniji doneti i neke promene kada je u pitanju odnos Britanije prema Balkanu?
Britanski analitičari se slažu da će Balkan ostati prilično nisko na listi prioriteta nove konzervativno-liberaalne vlade.
Zanimljivo je, međutim, da je novi šef britanske diplomatije Vilijam Hejg, pre godinu i po dana u više navrata javno govorio da „strahuje za budućnost Bosne i Hercegovine i Dejtonskog sporazuma“.
Britanski istoričar i specijalista za Balkan, Mark Almond, profesor na Univerzitetu u Oksfordu, kaže da je Hejg za Bosnu zabrinut iz istih razloga kao i susedi Bosne i Evropska unija uopšte – a to je, kako objašnjava Mark Almond: opasnost da Dejtonski sporazum propadne.
Sporazumu, po ovim ocenama, opasnost preti pre svega zbog vrlo teške ekonomske situacije u BiH.

Konzervativici žele da smanje javnu potrošnju i ne žele da finansiraju EU iz džepa britanskih poreskih obveznika. Zbog toga će biti velikog otpora onoj vrsti izadataka koja je potrebna da bi se omogućila integracija Srbije, Bosne itd u EU u doglednoj budućnost
Novi britanski šef diplomatije je međutim za Bosnu zaintersovan i zbog, dodao je Mark Almond, gorkih iskustava prethodne konzervativne vlade sa Balkanom.
„Jedna od stvari koje su devedestih godina ostavile tamne mrlje na ugledu prethodne konzervativne vlade jeste i raspad bivše Jugoslavije i tadašnja politika Britanije prema Bosni. Vilijam Hejg je bio ministar u vladi Džona Mejdžora i jedan je od retkih ljudi u Kameronov kabinetu koji ima to iskustvo. Mislim da je Hejg bio jedan od onih koji su zastupali stav da je Mejdžorova politika prema Balkanu samo pogoršala situaciju prilikom raspada tadašnje Jugoslavije. Da bi se na neki način iskupio, Hejg se kasnije, u vreme kada je bio lider konzervativaca, po tom pitanju više priklonio školi mišljenja Margaret Tačer“.

Bivša konzervativna premijerka Margaret Tačer je devedestih godina između ostalog tražila da se bosanskim muslimanima dozvoli da se naoružaju, što se tada smatralo za teški napad na politiku vlade Džona Mejdžora prema Bosni.
Mark Almond međutim kaže da nema nikakvih razloga da Vilijam Hejg danas bude neprijateljski raspoložen prema Beogradu – Hejg je, dodaje Almond, neprijateljski nastupao prema Slobodanu Miloševiću i nema problem sa Srbijom nakon 5. oktobra 2000.

Odnos partnera prema EU – nagoveštaj nesloge?

Mark Almond takođe smatra da će biti zanimljivo da se vidi i kako će na britansku spoljnu politiku uticati potpuno suprotni stavovi novih koalicionih partnera prema Evropskoj uniji.
Liberalne demokrate su proevropski nastrojeni, zalažu se za jačanje evropskih integracija i uvođenje evra.
Dejvid Kameron i Vilijam Hejg su vrlo glasni zagovornici širenja NATO mnogo dalje na istok, sve do na primer Gruzije. To bi moglo da bude dosta riskantno s obzirom na stav Rusije.

Konzervativci su, sa druge strane, veoma evroskeptični, protive se širenju ingerencija Brisela i što se njih tiče – uvođenje evra u Britaniju ne dolazi u obzir.
Zato bi pitanje britanske budućnosti u Evropskoj uniji moglo da bude ledeni breg koji će se kad tad pojaviti pred koalicionim partnerima, upozorava Mark Almond, uz ocenu da bi to moglo da utiče i na primanje novih članica u Evropsku uniju.
„Evropsko pitanje će biti problem sa stanovišta pridruživanja preostalih kandidata sa Zapadnog Balkana. Konzervativici žele da smanje javnu potrošnju i ne žele da finansiraju EU iz džepa britanskih poreskih obveznika. Zbog toga će biti velikog otpora onoj vrsti izadataka koja je potrebna da bi se omogućila integracija Srbije, Bosne itd u EU u doglednoj budućnosti“, smatra profesor Almond.

Konzervativci podržavaju širenje NATO-a

Britanski konzervativci bi zato pre mogli da insistiraju na većoj ulozi NATO-a, kaže Mark Almond.
„Moglo bi da se desi da se nova britanska konzervativna vlada založi za ulazak u NATO preostalih zemalja sa Zapadnog Balkana koje nisu u Alijansi. To bi bila neka vrsta zamene za članstvo u Uniji. Dejvid Kameron i Vilijam Hejg su vrlo glasni zagovornici širenja NATO mnogo dalje na istok, sve do, na primer, Gruzije. To bi moglo da bude dosta riskantno s obzirom na stav Rusije. Problem sa širenjem NATOa je naravno to što zemlje kanidati moraju da troše više na odbranu, kako bi zadovoljile vrlo stroge standarde, što u uslovima ekonomske krize možda nije najpraktičniji pristup“, ocenio je u razgovoru za BBC profesor istorije na Univerzitetu u Oksfordu, Mark Almond dobar poznavalac prilika na Balkanu.