Bilo nekada… 21. avgust

1165. – Rođen je francuski kralj Filip Drugi Avgust. Vladao je od 1179. do 1223. Uspešno je ratovao protiv Engleza, otevši im posede u zapadnom delu Francuske. Sa engleskim kraljem Ričardom Lavljeg Srca i nemačkim carem Fridrihom I Barbarosom predvodio je krstaše u Trećem krstaškom ratu, osnovao je 1208. univerzitet u Parizu i podigao veliki deo pariske Bogorodičine crkve (katedrala Notr-Dam).

1690. – Austrijski car Leopold Prvi dao je Srbima ukazom, poznatim kao „Privilegija“, određene povlastice na teritoriji Habzburških zemalja. „Privilegija“ je uvažila zahteve srpskog sveštenstva i naroda i garantovala slobodu vere, upotrebu Julijanskog kalendara i pravo izbora arhiepiskopa i drugih episkopa i sveštenstva u izrazito katoličkoj državi koja nije tolerisala inoverne.

1765. – Rođen je britanski kralj Vilijam IV, na prestolu od 1830. do smrti 1837. Podanici su mu prikačili nadimak „Šašavi Bili“, a zvali su ga i „kralj mornar“ zbog toga što je od 1778. do 1790. služio u mornarici. Imao je desetoro vanbračne dece sa irskom glumicom Dorotejom Džordan pre nego što se 1818. oženio jednom nemačkom princezom.

1780. – Rođen je slovenački slavista Jernej Kopitar, cenzor austrijske vlade za slovenske i grčke knjige, za srpsku kulturu značajan kao pomagač i zaštitnik Vuka Karadžića. Zalagao se za narodni jezik u književnosti, mada nije bio dosledan – pisao je na nemačkom, najviše zbog beznačajnog broja čitalaca na slovenačkom jeziku. Podstakao je Karadžića da sakuplja narodne umotvorine i uputio ga da napiše srpsku gramatiku i rečnik. Postavio je tzv. panonsku teoriju o poreklu staroslovenskog jezika.

1798. – Rođen je francuski istoričar i pisac Žil Mišle, izuzetan stilista, autor niza istorijskih, filozofskih i literarnih spisa. Bio je protivnik monarhije i crkve. Dela: „Istorija Francuske“, „Istorija Francuske revolucije“, „Istorija XIX veka“, „Planina“, „Ptica“.

1904. – Rođen je američki džez muzičar afroameričkog porekla Vilijam „Kaunt“ Bejzi, kompozitor i vođa orkestra. Osnovao je 1937. orkestar s vrhunskim muzičarima – uključujući pevačicu Bili Holidej i trubača Baka Klejtona – koji je ubrzo stekao slavu najboljeg sving-orkestra u svetu.

1911. – Sliku „Mona Liza“ italijanskog slikara Leonarda da Vinčija ukrao je iz pariskog muzeja „Luvr“ italijanski konobar Vićenco Peruđa. Slika je pronađena i vraćena u muzej 1913.

1940. – Umro je ruski revolucionar Lav Trocki, jedan od vođa Oktobarske revolucije, u Siudad Meksiku (gde je živeo kao politički izgnanik). Prethodnog dana smrtno ga je ranio naručeni ubica – jedan španski komunista. Sovjetska vlada je odbacila odgovornost, ali se ubrzo ispostavilo da je atentat najverovatnije naručio sam Staljin.

1941. – Umro je indijski pisac i filozof Rabindranat Tagore, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1913. Po opštoj oceni literata neprevaziđene vrednosti. Napisao je više od hiljadu poema, 24 drame, osam romana, najmanje osam tomova pripovedaka, više od 2.000 pesama i mnoštvo eseja. Pisao je na bengalskom jeziku, a poeziju je sam prevodio na engleski. Napustio je tradicionalni književni bengalski i pisao na govornom jeziku. Glavni cilj bilo mu je povezivanje istočne i zapadne kulture. Dela: zbirke pesama „Gradinar“, „Gitandžali“, zbirke pripovedaka „Grupa priča“, „Zlatan čamac“, „Kasna žetva“, „Snovi“, „Nuđenja“, roman „Gora“, lirske drame „čitra“, Malini“, publicistički rad „Nacionalizam“.

1944. – U Dambarton Ouksu kod Vašingtona počela je konferencija predstavnika Sovjetskog Saveza, SAD, Velike Britanije i Kine o osnivanju četiri glavna organa Ujedinjenih nacija – Saveta bezbednosti, Generalne skupštine, Međunarodnog suda pravde i stalnih sekretarijata.

1958. – Umro je srpski kompozitor i dirigent Stevan Hristić. Bio je jedan od osnivača Muzičke akademije u Beogradu, šef Beogradske filharmonije, dirigent Narodnog pozorišta, direktor Opere, član Srpske akademije nauka i umetnosti i prvi predsednik Saveza kompozitora Jugoslavije. Muzičko obrazovanje stekao je u Beogradu, Rimu, Beču, Lajpcigu, Moskvi i Parizu. U stvaralačkom radu najviše se oslanjao na srpske narodne motive. Dela: orkestarska „Simfonijska fantazija“, „Rapsodija“, „Vranjanska svita“, „Poema zore“, „Marš slobode“, „Skice za klavir“, muzička drama „Suton“, balet „Ohridska legenda“, oratorijum „Vaskresenje“, scenska muzika za drame „čučuk Stana“, „Sunce“, „Lazarevo vaskrsenje“, „Uobraženi bolesnik“, „Hamlet“, „Večiti mladoženja“, „Bura“, horovi, solo pesme.

1964. – Umro je italijanski političar Palmiro Toljati, jedan od osnivača Komunističke partije Italije 1921. i njen generalni sekretar od 1927. do 1964. Razradio je koncepciju „italijanskog puta u socijalizam“. Na taj način raskinuo je sa staljinizmom i odlučujuće je doprineo samostalnosti njegove partije u odnosu na Moskvu.

1968. – Trupe država Varšavskog pakta – izuzev Rumunije – okupirale su čehoslovačku, posle prelaska granice te zemlje pred ponoć 20. avgusta. Oko 200.000 vojnika zauzelo je sve važne tačke u zemlji, ugušivši „Praško proleće“. U pitanju je bio pokušaj reformi u okviru socijalističkog sistema, koji je predvodio lider čehoslovačke Komunističke partije Aleksandar Dubček. Okupacijom je ustoličen i princip „ograničenog suvereniteta“ istočnoevropskih komunističkih zemalja.

1983. – Vođa filipinske opozicije Beninjo Akino ubijen je po izlasku iz aviona na aerodromu u Manili prilikom povratka iz trogodišnjeg izbeglištva u SAD. Ubistvo je organizovao filipinski vlastodržac Ferdinand Markos, uklonivši tako najozbiljnijeg protivkandidata na izborima 1984.

1988. – U zemljotresu na severu Indije uz granicu s Nepalom poginulo je najmanje 1.000 ljudi.

1991. – Sovjetska baltička republika Letonija proglasila je nezavisnost od Moskve.

1994. – Desetine hiljada muslimanskih civila sa područja Velike Kladuše na krajnjem severozapadu Bosne i Hercegovine, lojalnih Fikretu Abdiću, u panici je napustilo domove pred naletom snaga muslimanske vlade u Sarajevu.

1997. – U avionskoj nesreći s još 13 ljudi poginuo je predsednik vlade Avganistana Abdur Rahim Gafurzai.

1998. – Pripadnici terorističke „Oslobodilačke vojske Kosova“ oteli su u blizini Orahovca novinara Radio Prištine đuru Slavuja i vozača Ranka Perinića, koji posle toga nikada više nisu viđeni. Njih dvojica su automobilom krenuli u selo Zočište, gde je Slavuj želeo da napravi reportažu o pravoslavnom manastiru iz kojeg su, mesec dana ranije, teroristi oteli sedam monaha i jednu monahinju.

2000. – Predsednik Demokratske Republike Kongo (od 1971. do 1997. Zair) Loran Kabila inaugurisao je prelaznu skupštinu, prvo zakonodavno telo otkad je Kabila nasilno preuzeo vlast u maju 1997.

2005. – Umro je srpski pozorišni, filmski i TV glumac Branko Milenković „Ciga“, koji je najveći broj uloga ostvario na filmu, a za ulogu u „Opkladi“ osvojio je „Pulsku arenu“. Zapažene uloge ostvario je u „Skupljačima perja“, „Putu oko sveta“ i filmskoj verziji „Sumnjivog lica“. Na televiziji je igrao u mnogim dramama i serijama, uključujući „Više od igre“ i „Porodično blago“.

2005. – Umro je pionir elektronske muzike Robert Moug, čiji su sintisajzeri uneli novi zvuk u svet muzike 60-ih i 70-ih godina dvadesetog veka.

2006. – U sudaru dva putnička voza na severu Egipta najmanje 80 ljudi je poginulo a oko 160 je povređeno. Nesreća se dogodila u gradu Kalijubu, 20 kilometara severno od Kaira, kada je putnički voz na liniji Mansura-Kairo naleteo na voz koji je iz grada Bena išao takođe u Kairo.

2006. – Umro je Džo Rozental dobitnik Pulicerove nagrade za fotografiju na kojoj je ovekovečena pobeda američke vojske nad japanskim snagama 1945. godine. Na Rozentalovoj fotografiji je zabeleženo podizanje američke zastave 23. februara 1945. godine na japanskom ostrvu Ivo Džima, čime je okončana petonedeljna bitka u kojoj je poginulo 6.800 američkih i čak 21.000 japanskih vojnika. Univerzitet u Njujorku je 1999. godine uvrstio sliku među 100 primeraka najviših dometa novinarstva u dvadesetom veku.

2007. – Umro je Branimir Živojinović, prevodilac, književnik, vodeći srpski germanista. Rođen je u Beogradu, u porodici istaknutih intelektualaca. Bio je profesor na Filološkom fakultetu (Odsek za germanistiku) i urednik u Srpskoj književnoj zadruzi. Jedan je od osnivača Udruženja književnih prevodilaca Srbije i prvi dobitnik najuglednije prevodilačke nagrade „Miloš N. đurić“ za 1968. Objavio je četiri pesničke zbirke i šest antologija nemačke i svetske lirike. Sa nemačkog, engleskog, francuskog i ruskog prevodio je Getea, Šekspira, Šilera, Novalisa, Hajnea, Rilkea, Ničea, Miltona, Ljermontova, Bodlera, Celana, Ahmatovu, Kafku, Muzila, Hesea, Mana, Kanetija… Zadužio je srpsku kulturu i prevodima velikih teorijskih dela iz istoriografije, sociologije, teorije prava, psihologije, teorije knjževnosti. Odlikovan je najvisim državnim i stručnim nagradama, pa i Krstom SR Nemačke za zasluge.

2008. – Vaclav Klaus, predsednik češke, je tokom prigodne svečanosti u dvorcu Hradčani, povodom obeležavanja 40 godina od invazije trupa Varšavskog pakta na tu zemlju 1968. naglasio da je nakon vojne intervencije Zapad reagovao samo verbalno, pa i demagoški, a da je jedino tadašnja Jugoslavija tim povodom izvršila mobilizaciju vojske. Klaus je tom prilikom naglasio i da opšta predstava o nekakvoj ruskoj krivici nije pravedna, te da su najveće žrtve komunističkog totalitarizma bili upravo Rusi.