Ma kojoj generaciji pripadali, čuli ste za visokog momka koji ne samo da je doneo zlato, već i postavio još uvek aktuelni svetski rekord u skoku u vis. Po tome ga sigurno znate, a evo i onoga što o njemu možda ne znate, a i te kako je vredno pomena.
Dragutin Topić je jedan od najboljih srpskih atletičara svih vremena. Trener mu je bio Mihajlo Švraka, najveći deo karijere proveo je u Crvenoj zvezdi, takmičio se i za Partizan, a potom i za Vojvodinu. Posle jednogodišnje pauze (2006), tokom koje je radio kao sportski direktor Atletskog saveza Srbije karijeru je nastavio 2007. godine i u Pekingu u avgustu 2008. peti put učestvovao na Olimpijskim igrama.
Rođen 12. marta 1971. godine, atletikom počinje da se bavi sa 12 godina, u atletskom klubu Crvena zvezda. Od 1985. godine bavi se disciplinom skok u vis, gde se ističe od samog početka. U SAD je završio srednju školu, a nakon upisivanja studija fizičke kulture u Beogradu 1988. godine profesionalno se posvećuje onome u čemu je najbolji – skoku u vis. Već 1989. postavio je prvi juniorski rekord u dvorani i na otvorenom.
Od 1993. godine drži državni rekord skoku uvis sa preskočenih 2,38 m, čime deli 15. mesto na rang listi najboljih skakača uvis svih vremena (svetski rekorder je Kubanac Havijer Sotomajor — 2,45 m). Prvi veliki međunarodni uspeh Topić je postigao na svetskom juniorskom prvenstvu u Plovdivu, 1990. godine, kada je osvojio zlatnu medalju sa juniorskim svetskim rekordom (2,37 m). Njegov rezultat iz Plovdiva je i danas (april 2019) zvanični svetski rekord u toj konkurenciji.
Tri nedelje kasnije zlato je osvojio i na seniorskom Prvenstvu Evrope u Splitu. Na kraju godine ga je list Sport proglasio za sportistu godine u Jugoslaviji. Na ekipnom prvenstvu Srbije 2012. kao član Partizana ostvario je normu za nastup na Olimpijskim igrama u Londonu, a pomogao je i da Partizan vrati titulu šampiona u Humsku nakon dužeg posta. U 41. godini Topić je bio među najstarijim učesnicima atletskih takmičenja na Olimpijskim igrama u Londonu i jedini atletičar koji je šest puta učestvovao na najvećim i najprestižnijim svetskim sportskim skupovima.
Učestvovao je na Evropskom prvenstvu u Helsinkiju 2012. godine u skoku uvis. U kvalifikacijama je skočio 2,10 metara i nije se plasirao dalje. U ukupnom plasmanu je zauzeo 30 mesto koje deli sa mađarskim atletičarem. Na Svetskom prvenstvu postigao je sledeće plasmane u finalnim takmičenjima.- 1991. (Tokio): deveto mesto, 1995. (Geteborg): deoba od osmog do desetog mesta, 1999. (Sevilja): četvrto mesto, 2005. (Helsinki): deveto mesto, 2007. (Osaka): delio 31 mesto, 2009. i (Berlin): poslednje 30 mesto. U finalu Gran pri serije atletskih mitinga dva puta je bio treći (u Parizu 1994. i u Dohi 2000. godine). Na Svetskom prvenstvu u dvorani u Birmingemu 2003. godine zauzeo je četvrto, a 2005. na dvoranskom Prvenstvu Evrope peto mesto. Višestruki je prvak Balkana, Jugoslavije i Srbije i Crne Gore.
22. februara 2001. godine, na takmičenju u Vupertalu, Nemačka, njegov uzorak urina je bio pozitivan na norandrosteron, u količini za nijansu višoj od dozvoljene. Testiran je na norandrosteron i suspendovan na dve godine.
Dečko koji definitivno obećava
Samo godinu dana kasnije – 1990, Dragutin Topić postavlja novi seniorski rekord od 228 cm. Ovu granicu je on sam pomerao, dok na Svetskom prvenstvu za juniore u Plovdivu nije zakucana na impresivnih 237 cm. Tada osvaja zlatnu medalju i postavlja rekord koji je još uvek aktuelan. Nekoliko nedelja kasnije, u Splitu postaje najmlađi pobednik prvenstava za seniore, preskočivši 234 cm. Iste godine proglašen je za sportistu sveta za juniore i najboljeg sportistu SFR Jugoslavije.
Od tada Dragutin Topić beleži sjajne rezultate i profesionalne uspehe: učešće na osam svetskih prvenstava na otvorenom i četiri svetska prvenstva u dvorani (kao i četiri evropska na otvorenom i pet u dvorani), medalje na takmičenjima i prestižnim profesionalnim atletskim mitinzima, mesto kapitena reprezentacije, dobijanje Nacionalnog priznanja za zasluge u sportu i majske nagrade, priznanje za najboljeg atletičara sveta u juniorskoj kategoriji i – postavljanje nacionalnih i svetskih rekorda. Na Olimpijskim igrama učestvovao je ukupno šest puta.
Dragutin Topić najveći deo svoje karijere proveo je u klubu u kom je započeo svoju karijeru, Crvenoj Zvezdi. Međutim, takmičio se i za Partizan, a potom prešao u Vojvodinu.
U sezoni 1992/93. godine Topić je bio registrovan kao igrač – košarkaškog kluba. Bio je to Spartak iz Subotice. Kako bi mogao da učestvuje na zvaničnim All star susretima, morao je biti registrovan kao igrač košarke, a dva puta je osvajao prvo mesto u zakucavanjima. Na nekim utakmicama je ulazio u igru. Fanovi još pamte njegovu trojku za Spartak protiv Zvezde.
Od septembra 2008. radi kao menadžer Atletskog saveza Srbije. Suprug je i trener Biljane Topić, rekorderke Srbije u troskoku. Njihova kćerka Angelina je seniorska rekorderka Srbije u skoku uvis.
Aprila 2013. Dragutin, tokom takmičenja poznat kao Top, postao je učesnik rijaliti-šoua Veliki brat. Stigao je do finala, održanog 6. maja iste godine. Osvojio je drugo mesto, dok je pobednik bio Žarko Stojanović.
Šta rade oni koji pomere granice?
Nakon niza vrhunskih sportskih uspeha, čuveni Top posvećuje se karijeri trenera, gde nastavlja da niže pobede. Njegovi učenici postavili su niz nacionalnih rekorda i okitili se mnoštvom internacionalnih i domaćih medalja.
Njegova supruga je rekorderka Srbije u troskoku i bivša reprezentativka Biljana Topić, čiji trener je – pogodite ko? Direktna i indirektna priznanja za trenerske uspehe se nižu, a Dragutin nastavlja svoju karijeru u Atletskom Savezu Srbije, najpre kao sportski direktor i selektor, potom kao menadžer i rukovodilac projekta Kid athletics za Srbiju. Dragutin i Biljana Topić imaju dve ćerke, Angelinu i Sofiju. Starija ćerka pošla je stopama svojih uspešnih roditelja.
Angelina je poznata po svojim uspesima i mnogim medaljama a poslednji u nizu je bio da je u februaru 2026. prvi put preskočila preko dva metra.
Izvor: FB Rojalistički klub








