Srpkinja u hramu evropske nauke

S tri godine naučila je da čita ćirilicu i latinicu, krasi je izvanredno pamćenje – zna maltene napamet nešto što je čitala pre dve decenije ili kako je bila odevena kada je imala pet godina. često se priseća sna iz detinjstva u kojem, pred prepunim Olimpijskim stadionom, obara svetski rekord u skoku motkom!

Danas je dr Lidija Matija, vanredni profesor na Mašinskom fakultetu u Beogradu, jedna od vodećih ličnosti u evropskom hramu nauke u Briselu. Iz mora od 5.000 stručnjaka u bazi podataka izabrali su je, na predlog naše zemljakinje koja istražuje u Austriji, kao jedinu Srpkinju da rukovodi u nekoliko istraživačkih programa Evropske unije, od kojih svaki vredi od tri do pet miliona evra.

Diplomirala je na grupi za automatsko upravljanje, magistrirala 1995. iz nanotehnologija i iz iste oblasti doktorirala dve godine kasnije. Zaposlena je u Centru za molekularne mašine, osnovanom još 1985. godine, zahvaljujući dalekovidosti nekih profesora Mašinskog fakulteta.Svoj naučni put prtila je izvrsnim znanjem matematike.

Mlada, uspešna i pametna, vesele naravi i zabavna u društvu, uživa u kuvanju i bez gunđanja obavlja kućne poslove. Udata za univerzitetskog profesora, majka devetogodišnjeg osnovca Uroša.

Koliko programa vodite i čemu su posvećeni? Kolikim novcem raspolažete?

Nažalost, sada ih ima mnogo. Na ovo mesto došla sam u januaru 2008. i pomažem ljudima u Evropskoj komisiji za nauku da započete poslove završe. Meni su dodelili 36 iz FP6. U toku su pregovori za FP7 (sedmi okvirni program), i tu ih imam devet. Od sadašnjih rukovodilaca iz cele Evrope dobijam i po sto elektronskih poruka dnevno, to je veoma naporan posao, sve treba uskladiti na zadovoljavajući način. Za programe se izdvaja od tri do pet miliona evra.

Kako u EU procenjuju srpske naučnike (i istraživače)?

U većini slučajeva smatraju da imamo dobre istraživače. Tu i tamo naiđete na ponekoga ko ima loše mišljenje, ali to nije čest slučaj. Uopšteno, veoma povoljno ocenjuju elektrohemiju, fiziku čvrstog stanja, fiziku plazme, biotehnologije u poljoprivredi, nanotehnologije i još neke oblasti. Istraživačima sa Mašinskog fakulteta u Beogradu, na primer, ponuđeno je da za jednu poznatu izdavačku kuću, koja izdaje naučne knjige, za enciklopediju nanotehnologija napišu 70 strana posvećenih fulerenima (nanomaterijali široke primene). Veoma je zanimljivo da su mi neki od vodećih istraživača u Evropi rekli da su naši visokoškolci na doktorskim studijama (doktorandi) najbolji koje su imali, što znači da nam je, i pored teškoća, visoko obrazovanje do sada bilo veoma dobro. Mnogo naučnika iz Srbije rukovodi laboratorijama i istraživačkim programima u zemljama Evropske unije,ništa manje nije ni izuzetnih stručnjak u razvojnim timovima vodećih evropskih kompanija. Da srpski naučnici nemaju dobar ugled u nauci i tehnologiji, ne bih danas bila na mestu na kojem sam sada.

Da li imate svoj istraživački program?

Moji programi će početi ove godine. Najpre ću sa saradnicima oglasiti teme, zatim izabrati najstručnije ocenjivače za svaki. Na osnovu ocena odlučićemo koje ćemo podržati i s koliko novca. Ja ću se naročito posvetiti fizici kvantnih informacionih tehnologija i nanotehnologija.

Ima li u EU još srpskih naučnika? Učestvuje li još neko iz Srbije u tome štopredvodite?

Ne, za sada nema nijednog zvaničnog predstavnika Srbije u Evropskoj uniji za nauku, osim mene. Ima srpskih naučnika, ali su oni, nažalost, tu s državljanstvima članica Evropske unije. Ja sam ovde kao naučnik iz Srbije, na zahtev Evropske unije i uz saglasnost Ministarstva za nauku i naše Misije u EU.

Kako vidite naučno-tehnološku utakmicu SAD, Evrope, Japana, Kine i Rusije?

SAD su danas tehnološka imperija, zato je jedan od naših zadataka dapomenutim istraživačkimprogramima zaustavimo „odliv mozgova” iz Evropske unije. Amerika će, verovatno, i sledećih 10-15 godina biti najjača, a glavni tehnološki suparnici su joj Evropa i Japan, uskoro to može postati Kina. Rusija je nepredvidljiva, blistavi naučni umovi, ogromno prirodno bogatstvo, ali stepska duša, makar za sada, onemogućuje tehnologiju i pospešuje maštu. Ako ruska mašta bude opredmećena u tehnologiji, kao što je to učinio Konstantin Ciolkovski, začetnik vasionskih letova na raketni pogon, imaćemo uskoro planetarni tehnološki četverac SAD–Evropa–Kina–Rusija. Teško je reći ko će imati preimućstvo, najbolje bi bilo da se nadopunjuju i da to bude civilizacijska tehnološka sila. Tehnologija najozbiljnije nameće pitanje: šta je to čovek. Da li idemo ka civilizacijskom boljitku ili samouništenju? Pouzdan odgovor danas niko ne zna.

Koje ste ličnosti iz nauke voleli u detinjstvu, a koje sada?

Nikola Tesla bio je i ostao jedna od mojih najomiljenijih ličnosti. Žao mi je što u školi nismo više proučavali Milutina Milankovića. Nikola Tesla, MilutinMilanković i Mihajlo Pupin čine srpsko naučno trojstvo. Od inostranih, antički mislioci Tales, Pitagora, Heraklit, Sokrat, Platon, Da Vinči, a od savremenih Mendeljejev, Ciolkovski, Ojler, Šredinger, Viner, Fejnman i Ajnštajn.

Šta EU preduzima da bude više žena u nauci? U Srbiji je, koliko je poznato, taj odnos povoljniji?

Da, kod nas je taj odnos bolji, iako se posebno ne vodi računa; sve se odigrava prirodno. U Evropi se vodi računa koliko su polovi zastupljeni, i to je jedno od merila za dobijanje programa. Najmanje treba da bude 40 odsto žena u svakom.

Jesu li žene istraživači manje plaćene od muškaraca za isti posao i učinak?

Nažalost, da. Ali na programima EU muškarci i žene su ravnopravni.

Kako istraživači u EU usklađuju privatni i stručni život?

To je teško reći, zavisi od slučaja do slučaja. Znate, u EU je malo lenjivaca u istraživanju. Nadmetanje je oštro, ako ne izvršavate obaveze kako valja i na vreme, lako vas zamene.

Nije li prevelika žrtva zarad nauke ostaviti sinčića od devet godina u Beogradu?

Sam izraz „ostaviti dete” je grozan, zar ne? Moj suprug i sinčić mogu da dođu da žive u Briselu kada požele i da im sve bude plaćeno. Procenili smo da je bolje da s vremena na vreme dolaze i da putujemo po Evropi. I ja dolazim, u proseku, jednom mesečno u Beograd. Pored toga radim dozvoljena dva dana prekovremeno svakog meseca da bih mogla sa sinom da putujem po Evropi, da vidi i upozna znamenita mesta. Nije toliko važno koliko ste s detetom, već kako provodite to vreme. Uostalom, suprug je hteo da u ovom uzrastu bude više s njim.

Šta ćete doneti u Beograd?

Sada je najvažnije da Ministarstvo za nauku Srbije i naši istraživači znaju da imaju nekoga svoga u Briselu kome mogu da se obrate za pomoć. Znate, tačna je narodna poslovica:„Teško svakom svome bez svojega”.