Uskrsnja poslanica Patrijarha srpskog, Gospodina Irineja

Klonimo se lažnih proroka

SEćAJUćI se jevanđelskih svedočanstava i istine o Vaskrslom Gospodu našem Isusu Hristu, u kome živimo, krećemo se i jesmo, pastirskom brigom rukovođeni, pozivamo vas, deco naša duhovna, da ispovedate i čuvate svoju veru u Vaskrsenje, ne rečima već životom i delima.
Uz to, sveto Jevanđelje nas opominje da se klonimo parasinagoga, što znači zasebnih okupljanja sektaškog tipa, kao i lažnih proroka i učitelja, jer oni dolaze u odelu ovčijem, a iznutra su vuci grabljivi (Mt. 17,15). čuvajmo naše pravoslavno Predanje nasleđeno od apostola i Svetih otaca, Svetoga Save i Svetog Simeona Mirotočivog. Sveti Sava je nad mirotočivim moštima svog oca izmirio zavađenu braću, pozvavši time i sve nas da uvek i svagda živimo u bratskoj ljubavi i slozi…
Pozdravljamo našu braću i sestre, našu duhovnu decu, na Kosovu i Metohiji. Pozdravljamo ih krsnovaskrsnim pozdravom, videći kako sveštenstvo i verni narod Božji u miru i ljubavi, smirenju i poslušnosti, pohađa svoje hramove i svetinje, učestvuje u bogosluženju i pričešćuje se božanskim Tajnama Hristovim u ove svete i spasonosne dane Hristovog ushođenja u Jerusalim da pobedi smrt i otvori svima nama vrata Vaskrsenja i života večnog. Vladika Atanasije, Episkop koji po odluci našega Patrijarha i Svetog sinoda privremeno zamenjuje episkopa Artemija, posećuje narod i svetinje širom Kosova i Metohije i, u slozi i jednomisliju sa sveštenstvom i narodom, služi od carskog Prizrena na jugu, širom Metohije, do Velike Hoče i Peći, i od podnožja Šare, preko Kosovskog Pomoravlja do Novog Brda i Mitrovice i do podnožja Kopaonika na severu. Hvala Bogu, naš narod je rešen da na ovom svetom oltaru stoji i opstoji, verujući u Krst i Vaskrsenje Hristovo i naše, čuvajući se nesloge i ne zbunjujući se pričama koje ne vode očuvanju vere i duhovnog i nacionalnog identiteta…
Molimo se Bogu da se, molitvama Svetoga Save i svetoga cara Lazara, vrati mir i sloboda na naše stradalno Kosovo, našu duhovnu kolevku i naš Jerusalim, tamo gde su naše najveće svetinje, koje su biseri pravoslavne kulture i sveukupne hrišćanske baštine…
Obraćamo se i punoći našeg blagočestivog naroda koji živi u otadžbini i rasejanju, da živi i raduje se Vaskrsenju Hristovom. Vaskrsenje nas poziva da čuvamo jedinstvo svoje svete Crkve i da nikada svoje zemaljske interese ne pretpostavljamo interesu Zajednice i sveopšteg dobra. Sveti apostol Pavle nas upozorava da ne budemo tvrdovrati i nepokorni (Tim 1,9), oživljujući stare rane već zaceljenih podela na telu naše svetosavske Crkve. Živimo, otuda, u jedinstvu naše Majke Crkve i u ljubavi i slozi jedni sa drugima, čuvajući, po rečima pomenutog Apostola naroda, jedinstvo Duha svezom mira (Ef. 4,3)…
U ovo vreme Vaskrsa, Crkva uvek ističe vrednost i svetinju ljudskog života, od začeća pa do potpunog sazrevanja svake neponovljive i bogolike ljudske ličnosti, protiveći se bilo kakvom obliku nasilja nad njima. Na to nam ukazuje ne samo zapovest Božja: Ne ubij! (Izl. 20,13), već, još mnogo više, Vaskrsenje Hristovo, jer nam ono otkriva najdublji smisao stvaranja i postojanja sveta i čoveka, a to je spasenje svih i svega u Hristu Raspetom i Vaskrslom (1. Kor. 1,23).
Veliki ruski starac Serafim Sarovski je sve svoje posetioce uvek pozdravljao rečima: Radosti moja, Hristos Vaskrse!, pokazujući time da Crkva Hristova i njeni svetitelji žive u realnosti Vaskrsenja. Daj Bože da i mi budemo svedoci te istine i da u našim dušama i na našim licima neprestano blista radost Vaskrsenja – ona radost koja se mogla videti na licu nedavno upokojenog svetogorskog starca Josifa Vatopedskog, koji se, suprotno zakonima biologije, upokojio sa osmehom na licu.
Pozdravljajući vas, braćo i sestre, još jednom najradosnijim vaskršnjim pozdravom, pozivamo vas sve da živite u ljubavi prema Bogu i bližnjima, hodeći tako putem koji vodi u večni život. Živeći tako, postaćemo i bićemo sinovi i kćeri Vaskrsenja.
HRISTOS VASKRSE!
VAISTINU VASKRSE!

VASKRSENJE
U Novom zavetu, možemo slobodno reći, Vaskrsenje je početak i kraj, alfa i omega (Otk. 1,8), jer se ono poistovećuje sa verom u Hrista: Ja sam vaskrsenje i život; ko veruje u mene, ako i umre živeće (Jn. 11,25). Verovati u Hrista znači verovati u Vaskrsenje. Sva čudesa i znamenja zapisana u knjigama Novog zaveta dešavaju se na Hristovom putu ka Golgoti i Vaskrsenju.

* * * * *

PATRIJARH SRPSKI IRINEJ U PETAK U SABORNOJ CRKVI U BEOGRADU SLUŽIO CARSKE čASOVE NA VELIKI PETAK
ŽIVETI U MIRU I LJUBAVI

Patrijarh srpski Irinej predvodio je u petak u Sabornoj crkvi večernje bogosluženje, tzv. Carske časove, koji se uvek služe na dan Hristovog stradanja i smrti i okupljenim vernicima i sveštenstvu obratio se rečima:
– Raspeće Hristovo najveći je pad ljudskoga roda, ali je njime iskazana i najveća ljubav Božija za ljudski rod. Ali, mi koji u Crkvi Hristovoj živimo, moramo da se čuvamo da ne načinimo još veći greh, kada preziremo, kada ne pokazujemo ljubav, mi pletemo isti onaj trnov venac koji je Hrist nosio.
Patrijarh Irinej je u obraćanju vernicima govorio i o proroštvu Hristovom, kao i o porukama koje su o njemu ostavili drugi proroci.
– Kada se ispuni ono što je rečeno o Isusu i ono što je on rekao, znači da će se ispuniti reči Jevanđelja i to treba da znamo kada se sećamo onog što se na današnji dan dogodilo na Golgoti u Jerusalimu – rekao je Irinej.
Predvodeći kolonu sveštenstva i vernika koji su krenuli da celivaju Hristovu plaštanicu pred oltarom, patrijarh Irinej je rekao:
– Vreme je da se Gospodu obratimo s pokajanjem, sada kada celivamo njegove rane, jer one su izvor našeg iskupljenja.
Hrišćanske crkve koje ove godine istovremeno proslavljaju praznik Vaskrsenja, obeležile su Veliki petak, dan kada je na Golgoti raspet Isus Hristos.
Bogosluženju u Sabornoj crkvi prisustvovali su predsednik Srbije Boris Tadić i ministar vera Bogoljub Šijaković. Predsednik Tadić je u petak prisustvovao i službi u katoličkoj crkvi ćirila i Metodija u Beogradu.

JUTRENJE I PLAŠTANICA
Jutrenje u Sabornoj crkvi i većini hramova SPC počelo je u petak posle 20 časova. Sveštenstvo i vernici tri puta su obilazili – ophodili oko hrama, što simbolično predstavlja Hristovu sahranu. Veliki broj vernika u tišini je prilazio i celivao plaštanicu u znak poštovanja prema Hristovoj žrtvi. Običaj je da se plaštanica celiva i na Veliku subotu, sve do prve ponoćne, odnosno Vaskršnje liturgije.

POSTE I KATOLICI
Katolička crkva ove godine vaskrsenje Hristovo slavi istog dana kada i pravoslavni svet. Veliki petak katolici u Srbiji proslavili su takođe bez mise, a na večernjem bogosluženju oltar je bio bez krsta, svećnjaka i oltarnika. Post je na ovaj dan obavezan za sve katolike od 18 do 60 godina, a praktikuje se uz uzdržavanje od mesa, s tim da je dopušten u toku dana samo jedan celovit obrok. To je i jedan od načina pripreme za sveto pričešće.
D. KLJAJIć

* * * * *
STRADANJE GOSPODA ISUSA HRISTA I VASKRSENJE POTPUNO PROMENILO ŽIVOT MNOGIH NJEGOVIH SAVREMENIKA

SPAS ZA DUŠE PRAVEDNIKA

PREMA biblijskom predanju, Isus Hristos umro je u petak, četrnaestog dana jevrejskog meseca nisana, uoči priprema za praznik Pashu. Jevanđelja beleže da je razapet na krstu, na brdu Golgoti iznad Jerusalima, u 33. godini.
Nakon što ga je prethodne večeri u Getsimanskom vrtu izdao njegov učenik Juda (Iskariotski), Isus je odveden u dom prvosveštenika Kajafe, a odatle pred rimskog namesnika Pontija Pilata. Po optužbama fariseja, Pilat je prvo odlučio da Isus nije kriv, ali ga je ipak poslao caru Galileje, Irodu Antipi, koji ga je ismejao i u beloj carskoj odeždi vratio rimskoj vlasti. Kada su Jevreji – koji su samo pet dana ranije, prilikom ulaska u Jerusalim, Isusu klicali i blagosiljali ga – zahtevali Hristovu smrt, Pilat je odlučio da ga kazni.
Nisam kriv za smrt ovog pravednika, poručio je on, i oprao ruke, želeći da pokaže da skida svaku odgovornost sa sebe.
Jevanđelja kažu da se u trenutku Hristove smrti zemlja zatresla, sunce pomračilo, da su popucali grobovi oko Jerusalima i iz njih izašli pravednici, a zavesa u jerusalimskom hramu pocepala se na dva dela.
Stradanje Sina Božjeg bilo je svojevrsno iskušenje za ljude oko njega – neki su mu okrenuli leđa, a drugima se projavila vera u Hrista. Jedan od njegovih najodanijih učenika, Petar, u trenutku straha za sopstveni život, odriče ga se, a apostol Toma u nesigurnosti vere traži potvrdu da je Hristos zaista vaskrsao. Ipak, ovi Isusovi učenici savladali su sumnju i strah i postali veliki svedoci vere u vaskrsenje.
Interesantno je, međutim, biblijsko predanje koje govori o dobrim postupcima Hristovih protivnika. Ispovedanje najdublje vere u Hrista pokazao je kapetan Longin, zapovednik čete vojnika koji su Isusa raspeli. Videvši da se zemlja trese u trenutku Hristove smrti, uzviknuo je: Zaista ovaj beše Sin Božji! U kasnijem toku istorije apostoli su ga krstili i postao je svetitelj Crkve Hristove.
Jevanđelje beleži da je u strašnom zločinu nad Sinom Božjim čast ljudskog roda odbranila
i Pilatova žena Prokla Klaudija, koja je molila muža da ne osudi Isusa, a krstila se posle Hristovog vaskrsenja.

TROSTRUKO RASPEćE
SMRT raspećem u Hristovo vreme bio je rimski način izvršenja smrtne kazne (jevrejski je kamenovanje). Pravilo je bilo da osuđeni prođe javnim mestima i da na leđima nosi svoj krst, simbolično opominjući ljude da ne čine ono što je on. Hrišćanski teolozi beleže da je Hristovo raspeće na Golgoti trostruko. Osim raspeća njegovog tela, oni govore i o raspeću Isusove časti i ljubavi.

* * * * *

OVE GODINE SVI HRIŠćANSKI VERNICI SLAVE VASKRSENJE HRISTOVO ISTOG DANA

ZVONA NAJAVLJUJU RADOST

VASKRSENjE Hristovo je najveći događaj u istoriji čovečanstva i najradosnija hrišćanska svetkovina, simbol radosti i večnosti, praznik nad praznicima koji nema paralele u drugim religijama.
Prema biblijskom predanju, Sin Božiji je svojom smrću ljude iskupio od praroditeljskog greha i spasao ih večne, duhovne smrti, a ustavši iz groba objavio je trijumf života nad smrću: Ja sam vaskrsenje i život; ko veruje u mene, i ako umre, živeće.
Ovog i ostalih prazničnih dana (često i cele naredne nedelje, koja se naziva Svetla nedelja), vernici se pozdravljaju sa Hristos vaskrse! – Vaistinu vaskrse! Vaskrs je pokretni praznik, i uvek je u nedelju, prvu posle punog meseca, prolećne ravnodnevice i jevrejske Pashe, u periodu od 4. aprila do 8. maja.
Ove godine svi hrišćani Vaskrs slave istog dana, 4. aprila. Posebnim računanjem ustanovljeno je da će se datum Vaskrsenja Hristovog kod katolika i pravoslavaca, u periodu od 2000. do 2020. godine, preklopiti sedam puta (još 2011, 2014. i 2017. godine).
U svim pravoslavnim hramovima zvona se oglašavaju već u ponoć, pozivajući sveštenstvo i vernike na prvu jutarnju liturgiju. Carske dveri na oltaru otvaraju se na Vaskrs i ostaju tako cele sedmice, a biblijsko predanje kaže da se tada otvaraju rajska vrata i da duše svih upokojenih u tih sedam dana idu u carstvo nebesko. Ovoga dana završava se veliki post, a vernici se pričešćuju na prazničnoj liturgiji.

* * * * *

FARBANJE JAJA UPRAŽNJAVA SE OD DAVNINA
CRVENA čUVARKUćA

ZAŠTITNI znak Vaskrsa su šarena jaja, koja su simbol radosti i obnavljanja života i prirode. Prvo jaje, ofarbano na Veliki četvrtak ili Veliki petak, crvene je boje i naziva se čuvarkuća. Ono se čuva do Vaskrsa naredne godine, jer se veruje da sve ukućane štiti od zla i bolesti.
Crvena boja, inače, simbolično predstavlja Hristovu nevino prolivenu krv na Golgoti, a ujedno je i boja vaskrsenja. Običaj farbanja vaskršnjih jaja sačuvan je još od vremena prvih hrišćana, a predanje kaže da je Marija Magdalena otišla kod cara Tiberija i pozdravivši ga rečima Hristos vaskrse! i pružila jedno jaje. Ne verujući da je sin Božji ustao iz groba, Tiberije je rekao: Kako može mrtav da ustane? To je nemoguće, kao što je nemoguće da ovo belo jaje postane crveno. I desilo se čudo – jaje je pocrvenelo.
Jaja se farbaju i u drugim bojama, često u koprivi ili lukovini. Ona su ukras praznične trpeze, a naročito se raduju deca, jer je tucanje jajima i takmičenje čije je jaje najjače, sastavni deo vaskršnjeg slavlja. Na vaskršnje jutro, domaćin prvi uzima jedno jaje, a zatim ostali ukućani i kreće međusobno nadmetanje. Jaja se kucaju sa obe strane, a razbijeno jaje pripada pobedniku, koji dalje nastavlja takmičenje.

DANI RADOSTI
KAO najveća hrišćanska svetkovina, Vaskrs se praznuje tri dana, koji, kao i cela nedelja po Vaskrsu, slove za dane radosti i susretanja. Tada se šarena jaja poklanjaju prijateljima i dragim osobama.

* * * * *

PRAZNIK PRILIKA DA SE OKUPE UKUćANI
HLEPčIćI NA TRPEZI

POŠTO su se za vaskrsenje Hristovo pripremali višenedeljnim postom, vernike na dan Vaskrsa, po povratku iz hrama i primanju svetog pričešća, u domu očekuje bogata praznična trpeza. Jevanđelje piše da je Gospod Isus Hristos za svoje simbole radi lakšeg učenja tajni i istina vere uzimao: kvasac, ovcu, novčić i zrno pšenice. Zato je do danas u mnogim krajevima sačuvan običaj da se neki od tih simbola nađu i na vaskršnjoj trpezi.
Domaćica, poput slavskog kolača, mesi hlepčiće (često i slatke, nalik milbrotu) u oblicima zeca, ovce, pileta, a u testo dodaje osveštanu vodicu. Negde se sprema i kružna pereca (nalik duplom đevreku) u koju se stavlja jaje, a u nekim domovima pravi se i vaskršnji kolač koji se na vrhu šara najčešće inicijalima vaskršnjeg pozdrava H. V. V. V.
Nema pravila da li se kao glavno jelo služi jagnjetina ili neka druga vrsta mesa. Bitno je da se oko trpeze okupe svi ukućani i da to zaista bude praznik istinske radosti i međusobne ljubavi. Sve, naravno, počinje molitvom, posle koje se prvo uzima zalogaj vaskršnjeg jajeta.

* * * * *

MNOŠTVO ŽIVOPISNIH OBIčAJA UOčI VELIKOG PRAZNIKA I TOKOM SVETLE NEDELJE
VAŽNO UčINITI DOBRO DELO

VELIKA subota je poslednji dan Strasne sedmice, na koji, kaže staro verovanje, treba učiniti neko dobro ili milosrdno delo. U narodu se još zove i Dugačka subota, jer opominje na Hristove duge muke na raspeću.
Kako važi za drugi dan žalosti zbog Hristovog stradanja, ovaj dan se provodi u tišini, bez bogosluženja. Plaštanica, koju su celivali vernici, predveče se unosi u oltar, a prva vaskršnja liturgija Vasilija Velikog služi se u ponoć.
Sveštenici za ovu liturgiju oblače svetle odežde, a na liturgiji se čita Jevanđelje o radosnoj vesti anđela. Zvona, koja se zbog žalosti nisu oglašavala od Velikog četvrtka, najavljuju najradosniju hrišćansku svetkovinu, a okupljeni vernici izgovaraju molitvu i drže upaljene sveće. Ovaj dan naročito je živopisan u Crkvi Groba Gospodnjeg u Jerusalimu, gde vernici prisustvuju pojavi blagodatnog ognja – ugašeno kandilo koje unosi patrijarh samo se pali i taj oganj se prenosi na sveće.
Sedmica po Vaskrsu naziva se Svetla nedelja, a praznični dani, u crkvenom kalendaru obeleženi crvenim slovom, svetkuju se još u ponedeljak i utorak. Ove sedmice sreda i petak nisu posni dani.

* * * * *

PRAVOSLAVNI BUKVAR

APOSTOLI
Isus je imao sledbenike (učenike) kojima je poverio svoje učenje. Oni su se nazivali apostoli, a njihovi životi opisani su u četiri jevanđelja Novog zaveta. Predstavljeni kao Hristovi blagovesnici (apostol – na grčkom poslanik, glasnik), oni su poslati da šire učenje o veri. U Jevanđelju po Luki čitamo da je za dvanaestoricu apostola Hrist izabrao: Simona, koga je prozvao Petrom, njegovog brata Andreja, Jakova, Jovana, Filipa i Vartolomeja, Mateja i Tomu, Jakova Ifejeva i Simona (zvanog Zilot), Judu Jakovljeva i Judu Iskariotskoga, koji je postao izdajnik.

MESIJA
Mesija (od hebrejskog Masijah – Mosijah, u grčkom Hrist) jeste pomazanik ili onaj koji će doći. U prastaro vreme pomazanje se vršilo nad kraljevima i prorocima, a simbolizovalo je silazak Svetog duha na njih. U Novom zavetu Mesijom se smatra Isus iz Nazareta, jer u njemu su se ostvarila sva proročanstva iz Starog zaveta. Ipak, on sebe nikada nije nazivao Mesijom, već Sinom Božijim, iako mu je prilikom ulaska u Jeusalim, na Cveti, narod klicao: Blagosloven onaj koji dolazi u ime Gospodnje!

JEVANđELJA
Doslovno prevedeno, jevanđelje znači dobra vest, a predstavlja hrišćanske svete spise koji opisuju život i učenje Isusa Hrista. U kanon Svetog pisma ušla su četiri jevanđelja, a naziv su dobila po apostolima koji su ih pisali – Mateju, Marku, Jovanu i Luki. Jevanđelje po Marku smatra se najstarijim i čuva se u dva hrišćanska kodeksa napisana na grčkom jeziku. Papirus na kojem je ispisan deo Jevanđelja po Jovanu najstariji je sačuvani jevanđeljski fragment. Napisan je takođe na grčkom jeziku, a pretpostavlja se da potiče iz perioda 125-150. godine.

PRVI GREH
Prema pisanju Biblije, prvi ili prvorodni greh predstavlja čin prekida prvobitne zajednice između Boga i čoveka. Nastao je kada su Adam i Eva, podlegavši iskušenjima đavola, prekršili Božju zapovest. Zato se još naziva i praroditeljski greh. Uzrok prvog greha bila je gordost, a posledica progon prvih ljudi iz raja.

PRIčEŠćE
Jedna od svetih tajni jeste i pričešće. Predstavlja vrhunac ljubavi i zajedništva između Boga i čoveka, a vernici je primaju kroz hleb i vino, koji simbolizuju telo i krv Hristovu. Pričešće je na Tajnoj večeri ustanovio Isus, podelivši hleb i vino svojim učenicima. Vernici se za pričešće pripremaju postom i molitvom, a primaju je na svetoj liturgiji posle ispovedanja.

ANđELI
Stalni pratioci Hrista, od njegovog rođenja, preko vaskrsnuća, do smrti majke Marije, jesu anđeli, božanski duhovi, besmrtni i samovoljni. Bestelesni, oni se ljudima javljaju u raznim oblicima (čovek, svetlost, oblak), donose im Božije darove i dobre vesti. Hrišćansko predanje po nebeskoj hijerarhiji beleži nekoliko vrsta anđela: serafime-šestokrilne simbole Božije svetlosti, koji su najbliži Bogu, heruvime – koji se smatraju čuvarima raja i prosvećuju premudrošću i bogopoznanjem. Arhanđeli blagoveste, prorokuju i ukrepljuju veru, a anđeli koji su najbliže ljudima su anđeli čuvari, vojska nebeska, duhovi koji podstiču na vrlinu, javljaju manje tajne i namere Božije.

SVETO MIRO
Sveto miro je naročito pripremljena materija koja se spravlja jednom godišnje, pred Vaskrs. Na Veliki četvrtak, za vreme liturgije, os